Broj: Pž-4270/2020

 

                                                        

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, Drage Klasnića i Koraljke Bašić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M.E., zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20) i zbog prekršaja iz članka 199. stavak 8. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika M.E., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 29. srpnja 2020. godine, broj: 2. Pp P-981/2020, na sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika M.E. i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

             

II.Temeljem čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik M.E. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljenik M.E. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na i zbog prekršaja iz članka 199. stavak 8. cit. Zakona, te je kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 kuna, s time da je okrivljeniku temeljem članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme zadržavanja u Postaji prometne policije Dubrovnik kao 1 dan zatvora, a što predstavlja 300,00 kuna, pa ima za platiti još 19.700,00 kuna novčane kazne.

 

Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

 

Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka i to paušalne svote u  iznosu od 200,00 kuna.

 

Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog prekršajnopravnih sankcija.

 

U žalbi ističe kako je počinjenje prekršaja okolnosno i određeno priznao uz izraženo kajanje te da svojim ponašanjem nije odugovlačio vođenje prekršajnog postupka te ističe da nikada ranije nije prekršajno kažnjavan za bilo koja djela prekršaja, pa tako ni ona protiv sigurnosti prometa. Navedene olakotne okolnosti predlaže da se uzmu kao osobite okolnosti koje opravdavaju primjenu ublažavanja kazne.

 

Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Naime, okrivljenik je u svojoj obrani u potpunosti priznao prekršaj koji mu se stavlja na teret, pa dakle već iz same obrane okrivljenika proizlazi da su se u njegovom ponašanju stekla sva bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim. Takva obrana okrivljenika u potpunoj je suglasnosti s materijalnim dokazima u spisu, u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid, pa ni za ovaj sud nema nikakve dvojbe glede odlučnih činjenica. 

 

Okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, i zbog prekršaja iz članka 199. stavak 8. cit. Zakona koji predstavljajuju teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.

 

 

Po ocjeni ovog suda, novčana kazna izrečena po prvostupanjskom sudu u visini posebnog zakonskog minimuma propisane kazne za navedene prekršaje, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

U svezi s tim valja istaći da je za djela prekršaja iz članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, i zbog prekršaja iz članka 199. stavak 8. cit. Zakona propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 kn do 20.000,00 kn ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedene prekršaje odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za te prekršaje, i to, kao što je već navedeno, u visini posebnog zakonskog minimuma, te stoga i ovaj sud smatra da izrečena novčana kazna, nije prestroga i da je primjerena kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

 

Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, imajući u vidu navedeno, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

 

Naime, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 7. listopada 2020.

 

 

  Zapisničarka:                                                                                                                                   Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                                         Nediljko Boban, v.r.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.