- 1 -              Rev 3271/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3271/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Renate Šantek članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. D. T. O. iz P., 2. D. M. iz P., 3. A. M., iz P., 4. G. Ž., iz P., 5. D. L., iz P., 6. M. K., iz P., 7. D. K., iz P., i 8. E. P., iz P., koje zastupa punomoćnica B. R., odvjetnica u P., protiv tuženika: 1. M. Ž., vl. ugostiteljskog obrta P. iz P., i 2. Z. M., iz P., koje zastupa punomoćnik G. B., odvjetnik u P., radi zabrane uznemiravanja prava vlasništva i predaje u suposjed, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3881/13-4 od 24. kolovoza 2015., kojom je potvrđena presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-865/12-31 od 30. listopada 2013., u sjednici održanoj 7. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Odbija se revizija tuženika M. Ž. i Z. M. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-865/12-31 od 30. listopada 2013., tuženicima je naloženo da prestanu uznemiravati tužitelje u ostvarenju njihovih prava suvlasništva na kč.br.zgr. … k.o. P. i to u dijelu zgrade sagrađene na predmetnoj nekretnini u skici etažnog elaborata označenog oznakom … postavljanjem stolova, stolica, frižidera i drugih stvari te posluživanjem gostiju u tom prostoru ili na sličan način, kao i da uklone stolove, stolice, frižidere i uopće sve svoje stvari koje su postavili na predmetni dio nekretnine i oslobode zajednički dio predmetne nekretnine oznake … od svih svojih stvari, te im je zabranjeno daljnje uznemiravanje prava suvlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini na takav ili sličan način, a ujedno je tuženicima naloženo da predmetni dio nekretnine kč.br.zgr. … i to dio zgrade sagrađene na predmetnoj nekretnini u skici etažnog elaborata označenog oznakom … predaju u suposjed tužiteljima i svim suvlasnicima predmetne nekretnine, sve u roku od 15 dana (toč. I. izreke). Istom presudom tuženicima je naloženo da tužiteljima naknade parnični trošak u iznosu od 13.373,80 kuna u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen (toč. II. izreke).

 

              Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3881/13-4 od 24. kolovoza 2015., odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv ove drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženici temeljem odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku, smatrajući da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o materijalnopravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog toga „(…) što Vrhovni sud Republike Hrvatske još nije zauzeo shvaćanje o pitanju je li davanje u zakup dijela zajedničkog prostora zgrade posao redovite ili izvanredne uprave, a u praksi bi se moglo očekivati da bi u primjeni tih odredbi sudovi mogli zauzeti različita shvaćanja zbog mogućnosti različitih tumačenja tih materijalnopravnih pitanja (…)“. Tuženici predlažu njihovu reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije zahtjev tužitelja te im se naloži naknada prouzročenih parničnih troškova, kao i troškova revizije.

 

              Tužitelji su odgovorili na reviziju.

 

              U odgovoru na reviziju navode, u bitnom, kako nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje (izvanredne) revizije jer ne postoji suprotna sudska praksa te obrazlaže zbog čega smatra da obrazloženje važnosti postavljenog pitanja nema uporišta u relevantnim propisima. Predlaže odbaciti reviziju tuženika, a podredno predlaže odbiti njihovu reviziju.

 

              Revizija je dopuštena, ali nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP), kad stranke ne mogu protiv pravomoćne drugostupanjske presude podnijeti redovnu reviziju (čl. 382. st. 1. ZPP), prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, mogu podnijeti tzv. izvanrednu reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih stranka smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

U reviziji tužitelji postavljaju pitanje koje glasi:

 

„Je li posao redovite uprave davanje u zakup dijela zajedničkog prostora poslovno- stambene zgrade koji služi kao prolaz kroz zgradu u prizemlju, u kojem se nalaze poslovni prostori suvlasnika zgrade?“

 

Razmatrajući pitanje dopuštenosti predmetne revizije u okvirima citiranih zakonskih odredbi, ovaj sud je ocijenio da je revizija dopuštena jer je u njoj postavljeno pitanje koje je od značenja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni s obzirom na to da (kako to osnovao navode i tuženici u reviziji):

 

- u Republici Hrvatskoj postoji velik broj stambenih zgrada u kojima je uspostavljeno etažno vlasništvo, kao i onih  koje su pojektirane i izgrađene dijelom za stanovanje, a dijelom za obavljanje poslovnih djelatnosti, odnosno da je vrlo vjerojatno da bi u praksi etažni vlasnici često mogli imati suprotstavljene interese u vezi s upravljanjem zajedničkim dijelovima zgrade;

 

- relevantnim pravilima ZVDSP nije dostatno/detaljno uređen niti pojam zajedničkih dijelova zgrade (odredba čl. 67. st. 6. ZVDSP sadrži samo osnovno pojmovno određenje), niti pitanje uprave tim dijelovima zgrade (samo odredbe čl. 86. i 87. ZVDSP, podredno čl. 40. i 41. ZV),

 

- ZVDSP prepušta suvlasnicima da ta pitanja detaljnije urede međuvlasničkim ugovorom (čl. 85. st. 4., čl. 375. i 377. ZVDSP, čl. 3. Uredbe o održavanju zgrada), ali da praksa pokazuje da je najveći broj međuvlasničkih ugovora zaključen kao tipski ugovor koji ne sadrže posebne odredbe o načinu korištenja zajedničkih dijelova zgrade (čl. 375. st. 2. al. 7. ZVDSP), niti o načinu upravljanja zajedničkim dijelovima zgrade.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a ZPP).

 

              Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja da se tuženicima naloži da ih prestanu uznemiravati u ostvarenju njihovih prava suvlasništva na kč.br.zgr. … i to u dijelu zgrade sagrađene na predmetnoj nekretnini, u skici etažnog elaborata označenog oznakom …, postavljanjem stolova, stolica, frižidera i drugih stvari te posluživanjem gostiju u tom prostoru ili na sličan način, te da im se naloži da uklone stolove, stolice, frižidere i uopće sve svoje stvari koje su postavili na predmetni dio nekretnine i oslobode zajednički dio predmetne nekretnine oznake … od svih svojih stvari, kao i da im se zabrani daljnje uznemiravanje prava suvlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini na takav ili sličan način te da predmetni dio nekretnine kč.br.zgr. … predaju u suposjed tužiteljima i svim suvlasnicima predmetne nekretnine.

 

              Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio takav tužbeni zahtjev, a drugostupanjski sud potvrdio tu odluku, uz obrazloženje kako je prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) ugovor o zakupu zajedničkih dijelova zgrade i odluka od 23. travnja 2012. ništetna jer je za sklapanje navedenog ugovora o zakupu bila potrebna suglasnost svih suvlasnika, s obzirom na to da se radi o poslu izvanredne uprave. Nadalje, polazeći od toga da tuženici svoje pravo na posjed predmetnog dijela zgrade temelje na ugovoru o zakupu zajedničkih dijelova zgrade (koji je utvrđen ništetnim te ne proizvodi pravne učinke), na temelju kojeg je sklopljen i ugovor o zakupu i podzakupu poslovnog prostora od 20. srpnja 2012., sudovi su zaključili kako navedeni ugovor ne predstavlja valjanu osnovu tuženikovog posjedovanja na temelju koje bi mogao odbiti predaju stvari, sve u smislu odredbi čl. 161. i 163. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012 - dalje: ZVDSP).

 

              Sudovi smatraju kako se u konkretnom slučaju radi o davanju u zakup zajedničkog dijela zgrade u naravi prolaza u prizemlju zgrade (kako je to utvrđeno očevidom na licu mjesta) u svrhu obavljanja uslužne djelatnosti, odnosno radi postavljanja stolova i stolica ugostiteljskog objekta P. te da se takvim ugovorom ne ostvaruje svrha iz odredbe čl. 86. toč. 8. ZVDSP -a (davanje u zakup zajedničkog dijela zgrade radi postavljenja, održavanja i razvoja elektroničke komunikacijske infrastrukture), pa da stoga zaključenje takvog ugovora ne predstavlja posao redovite uprave, već posao izvanredne uprave (čl. 87. ZVDSP -a u vezi s čl. 41. ZVDSP -a).

 

              Vijeće ovoga suda je ocijenilo kako je pravilno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova o pravnoj prirodi spornih pravnih poslova (zakupa i podzakupa) prema kojem davanje u zakup zajedničkih prostorija izvan granica ustanovljenih odredbom čl. 86. toč. 8. ZVDSP -a (davanja u zakup zajedničkog dijela zgrade radi postavljenja, održavanja i razvoja elektroničke komunikacijske infrastrukture) predstavlja posao izvanredne uprave.

 

Polazeći od činjeničnog utvrđenja nižestupanjskih sudova kako sporni prostor predstavlja „zajednički dio zgrade - u naravi prolaz u prizemlju zgrade“, ovaj sud smatra kako odgovor na postavljeno pitanje proizlazi iz pravilnog tumačenja mjerodavnih odredbi ZVDSP.

 

U režimu vlasništva u RH postoje različite vrste/tipovi sudjelovanja više osoba u pravu vlasništva iste stvari, odnosno kad jedna stvar istodobno kao vlasništvo pripada većem broju subjekata - zajedničko vlasništvo, suvlasništvo te modificirani oblik suvlasništva, odnosno etažno ili vlasništvo posebnih dijelova.

 

Sukladno ovoj podjeli ZVDSP uređuje pitanja upravljanja sa stvari koja je u suvlasništvu.

 

Tako su u odredbama čl. 40. te 41. ZVDSP na općenit način definirani poslovi redovite i izvanredne uprave i odlučivanje o njima.

 

Prema tim općim odredbama poslovi redovite uprave su oni koji se poduzimaju radi redovitog održavanja, uporabe i iskorištavanja stvari za njenu redovitu svrhu, ali samo ako ne izazivaju naročito velike troškove. ZVDSP ne definira (poimenično ih ne nabraja, određuje) poslove redovite uprave, nego to prepušta životnoj i pravnoj praksi. Određuje tek da se u sumnji smatra da posao premašuje okvir redovitog upravljanja (čl. 41. st. 2. ZVDSP). O poslovima koji se tiču samo redovitog upravljanja stvarju suvlasnici odlučuju većinom glasova, koji se računaju po veličini suvlasničkih dijelova, a ne broju suvlasnika.

 

Poslovi izvanredne uprave stvarju su svi oni koji se poduzimaju na stvari pod uvjetom da ispunjavaju određene pretpostavke, odnosno ako: 1. premašuju okvir redovitog održavanja, uporabe i iskorištavanja, 2. se prema uobičajenom tijeku stvari ne može očekivati da bi bili u interesu svim suvlasnika i 3. bi izazvali prevelike troškove. Za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja, potrebna je suglasnost svih suvlasnika (čl. 41. st. 1. ZVDSP).

 

S druge strane, složena pravna priroda etažnog vlasništva (koje je spoj isključivog prava vlasništva, suvlasništva i eventualnog zajedničkog vlasništva) zahtjeva i određena odstupanja od nekih pravila koja općenito reguliraju suvlasništvo, pa tako i u pitanjima definiranja poslova redovite, odnosno izvanredne uprave, odnosno odlučivanja o njima (potrebne većine suvlasničkih dijelova).

 

Tako odredba čl. 86. ZVDSP nabraja poslove koji se osobito smatraju poslovima redovite uprave cijelom nekretninom (za razliku od opće odredbe čl. 41. st. 1. ZVDSP – gdje su ti poslovi samo općenito definirani). Već ovakav nomotehnički pristup reguliranja ove materije jasno ukazuje na potrebu da se kod etažnog vlasništva poslovi redovite uprave drugačije i detaljnije definiraju.

 

Slijedeći ovu logiku ZVDSP, odredba čl. 86. toč. 7. propisuje da je posao redovite uprave iznajmljivanje i davanje u zakup, kao i otkazivanje stanova i drugih samostalnih prostorija nekretnine u pogledu kojih nije uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela, s tim da je dopušteno otkazati najam mjesta u zajedničkog garaži ili zajedničkom parkiralištu čim nastane potreba bilo kojeg suvlasnika za tim mjestom, uz rok od tri mjeseca, pa makar bilo i što drugo dogovoreno. Iz citiranog sadržaja zakonske odredbe jasno proizlazi da poslove redovne uprave predstavlja iznajmljivanje i davanje u zakup onih dijelova nekretnine na kojima (za sada) nije uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela, ali je to inače moguće s obzirom na svojstva tih dijelova (stanovi, samostalne prostorije, parkirno mjesto u garaži ili na zajedničkom parkiralištu).

 

              Dakle, navedena odredba se ne odnosi na iznajmljivanje i davanje u zakup zajedničkih dijelova zgrade (što predstavlja i prostor koji je predmet ovoga spora) odnosno onih dijelova zgrade (arg. a contrario čl. 86. toč. 7. ZVDSP) u pogledu kojih nije uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela, ali to inače nije moguće s obzirom na svojstva tih dijelova. Daljnja potvrda ovom shvaćanju jasno proizlazi iz sadržaja (slijedeće) odredbe čl. 86. toč. 8. ZVDSP, koja se izričito odnosi na iznajmljivanje i davanje u zakup zajedničkih dijelova zgrade. Prema toj posebnoj odredbi posao redovite uprave predstavlja (samo) iznajmljivanje i davanje u zakup zajedničkih dijelova zgrade odnosno zasnivanje drugih pravnih odnosa vezanih za postavljanje, održavanje i razvoj elektroničke komunikacijske infrastrukture i plaćanje naknade vlasnicima u skladu sa posebnim propisima.

 

              Dakle, prema pravnom shvaćanju ovoga suda davanje u zakup zajedničkog dijela zgrade u svrhu kojom se ne ostvaruje namjena propisana odredbom čl. 86. toč. 8. ZVDSP (davanje u zakup zajedničkog dijela zgrade radi postavljenja, održavanja i razvoja elektroničke komunikacijske infrastrukture), predstavlja posao izvanredne uprave (čl. 87. ZVDSP u vezi s čl. 41. ZVDSP) za koji je potrebna suglasnost svih suvlasnika.

 

              S obzirom da je pobijana odluka suda drugog stupnja u skladu s ovim pravnim shvaćanjem, valjalo je odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, kako je to u izreci ove odluke, temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 7. listopada 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.