- 1 -              Revr 411/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 411/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Renate Šantek članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. J. iz D., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica J. K. G., dipl. pravnica iz N. h. s., R. u. S., protiv tuženika H. C. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik K. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. p. d.o.o. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, rješavajući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-690/2016 od 20. listopada 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-602/14 od 29. travnja 2016., koja je ispravljena rješenjem od 29. ožujka 2017., u sjednici održanoj 7. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

 

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

I. Utvrđuje se da Odluka tuženika H. C. d.o.o. Z., Regionalno područje J. broj: ... od 18. kolovoza 2014. god. o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu br. ...od 25. rujna 2012. god., tužitelju N. J. nije dopuštena i da radni odnos tužitelju nije prestao.

 

II. Nalaže se tuženiku H. C. d.o.o. Z., Regionalno područje J. da vrati tužitelja N. J. na odgovarajuće poslove u Regionalno područje J.

 

III. Nalaže se tuženiku H. C. d.o.o. Regionalno područje J. da tužitelju N. J. isplati neisplaćene plaće počev od dana prestanka radnog odnosa pa do povratka na posao sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od dana dospijeća svake mjesečne plaće pa do dana isplate."

 

Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio presudu suda prvog stupnja (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak odgovora na žalbu kao neosnovan (točka II. izreke).

 

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti i ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev tužitelja prihvati u cijelosti.

 

U odgovoru na reviziju tuženik je osporio revizijske navode te predložio reviziju odbiti kao neosnovanu. Potražuje trošak odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Pobijana presuda suda drugog stupnja je na temelju odredbe članka 392.a stavak 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tužitelj ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi su jasni i nisu proturječni. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

Sud drugog stupnja je u obrazloženju presude odgovorio na žalbene navode odlučne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi s odredbom članka 375. stavak 1. ZPP na koju revident sadržajno ukazuje u reviziji.

 

Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego tužitelj i ako izvodi drugačije činjenične zaključke od tužitelja, jer je ocjena dokaza pridržana za sud.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika od 18. kolovoza 2014. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, te posljedično tome zahtjev za vraćanje na rad i isplata neisplaćene plaće.

 

U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno, a ta je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja:

 

- da je tužitelj radio kod tuženika na poslovima „transportni skladištar“ na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25. rujna 2012.,

 

- da iz Programa zbrinjavanja viška radnika od 30. lipnja 2014., te Pravilnika o organizaciji poslodavca, koji je u primjeni od 1. ožujka 2014., proizlazi da je tuženik utvrdio tehnološki višak radnika, a koji je nastao zbog ukidanja, odnosno, smanjenja potrebnih radnih mjesta uslijed spajanja i ukidanja organizacijskih jedinica,

 

- da je kod tuženika došlo do objedinjavanja radnih mjesta skladištara, robnog blagajnika, kolodvorskog blagajnika i carinskog otpremnika u jedno radno mjesto- „transportni komercijalist“,

 

- da je posljedično zbog takve odluke tuženika došlo do ukidanja radnog mjesta na kojem je radio tužitelj, zbog čega je tužitelj proglašen tehnološkim viškom temeljem odredbe članka 72. i 73. Kolektivnog ugovora H. C. d.o.o. („Službeni vjesnik“ broj 5/14, dalje: KU),

 

- da je tuženik 18. kolovoza 2014. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju, jer je utvrđeno da ne ispunjava uvjete radnog mjesta iz nove sistematizacije, odnosno da nema srednju stručnu spremu tehničkog smjera za razliku od usporednih radnika koji nisu proglašeni tehnološkim viškom, a koji kriterij je određen člankom 73. stavak 3. KU,

 

- da tužitelj ima srednju stručnu spremu građevinskog smjera, zanimanje tesar,

 

- da kod poslodavca ne postoji slobodno radno mjesto na koje bi se tužitelj mogao rasporediti,

 

- da je tuženik Program zbrinjavanja viška radnika dostavio na očitovanje Radničkom vijeću i Hrvatskom zavodu za zapošljavanje koji su se pozitivno očitovali na Program.

 

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da su kod tuženika postojali stvarni gospodarski, tehnički i organizacijski razlozi zbog kojih je prestala potreba za radom određenog broja radnika. Pojedina radna mjesta su ukinuta, pa tako i radno mjesto na kojem je radio tužitelj, a kako tužitelj novom uvedenom sistematizacijom nije ispunjavao uvjete radnog mjesta za „transportnog komercijalista“, ocjenjuju odluku tuženika zakonitom i dopuštenom jer je donesena sukladno odredbi članka 115. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR), a u vezi s odredbom članka 73. KU.

 

Tužitelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz odredbe članka 73. KU, navodeći da tuženik pri donošenju pobijane odluke, a pri određivanju viška radnika, nije pravilno primijenio kriterij za određivanje viška radnika iz odredbe članka 115. ZR u vezi s odredbom članka 73. KU, iz razloga što su usporedni radnici (J. B., D. R.1, D. R.2 i S. U.) imali manje radnog staža nego tužitelj, te je pogrešno zaključio da oni u odnosu na tužitelja imaju propisanu stručnu spremu.

 

Prema odredbi članka 115. stavak 1. točka 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

 

Odredbom članka 115. stavak 2. ZR propisano je da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

Autonomno pravo poslodavca je da odluči kojem će kriteriju dati prednost, pa je u konkretnom slučaju tuženik dao prednost stručnoj spremi.

 

Odredbom članka 72. KU propisano je da se razlozi za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu mogu pojaviti, ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga i dođe do ukidanja radnog mjesta odnosno smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu uslijed smanjenja količine posla na radnom mjestu, te se u tom slučaju primjenjuju kriteriji iz članka 73. KU.

 

Prema odredbi članka 73. stavak 3. KU ako se sistematizirani broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu unutar organizacijske jedinice smanjuje, tehnološko višak su radnici koji ne obavljaju poslove uredno, skloni su uživanju alkohola ili opojnih droga ili ne ispunjavaju propisane uvjete iz sistematizacije.

 

Prema odredbi članka 20. stavak 1. Pravilnika tuženika jedan od uvjeta za rad na pojedinom radnom mjestu je stručna sprema, radno iskustvo, stručni ili drugi ispit, potrebni strani jezik, te drugi uvjeti koji su potrebni za obavljanje određenih poslova (poslovi s posebnim uvjetima). Pod stručnom spremom podrazumijevaju se niža, srednja, viša ili visoka stručna sprema (stavak 3.).

 

S obzirom na sadržaj citiranih odredbi, proizlazi da je stručna sprema propisana kao jedan od uvjeta za rad na određenom radnom mjestu kod tuženika definirana stupnjem završenog školovanja, te je za radno mjesto „transportni komercijalist“ propisana srednja stručna sprema tehničkog smjera.

 

Usporedni radnici, s kojima je tužitelj bio uspoređivan imaju srednju stručnu spremu tehničkog smjera (željezničko prometnu), dok tužitelj ima srednju stručnu spremu građevinskog smjera (zanimanje tesar).

 

Stoga, prema ocjeni ovog suda, nižestupanjski su sudovi polazeći od utvrđenja da tužitelj nema uvjete propisane sistematizacijom za radno mjesto „transportni komercijalist“, pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim zaključivši da se tuženik kod utvrđivanja viška radnika pravilno vodio propisanim kriterijima iz odredbe članka 73. KU.

 

Slijedom navedenog, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Stoga je, na temelju odredbe članka 393. ZPP, reviziju tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer nije bio potreban u revizijskoj fazi postupka, a sve u smislu članka 166. stavak 1. u svezi s člankom 155. stavak 1. ZPP.

 

Zagreb, 7. listopada 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Mirjana Magud, v.r.