- 1 -              Rev 112/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 112/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Renate Šantek članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. G. iz C. G., K., kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. K., R. M. B. i L. M. iz P., protiv tuženika Grada P., OIB: ..., radi utvrđenja, brisanja uknjižbe i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, rješavajući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-2681/13-2 od 16. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-672/13-61 od 10. srpnja 2013., u sjednici održanoj 7. listopada 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

 

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 742.800,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. važeći na dan isplate sa zakonskim kamatama tekućim od 23.05.2013. godine do isplate, kao i trošak parničnog postupka sve u roku od 15 dana."

 

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.500,00 kuna u roku od 15 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ne navodeći izrijekom zakonom predviđene razloge za reviziju. Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

Tuženik je podnio odgovor na reviziju u kojem osporava revizijske navode tužitelja i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija nije osnovana.

 

U smislu odredbe članka 392.a stavak 1. ZPP revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz članka 382. stavak 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je novčani, obveznopravni zahtjev za isplatu naknade za oduzete nekretnine pravnim prednicama tužitelja.

 

Odlučujući o tužbenom zahtjevu sudovi su zaključili da je zahtjev tužitelja za isplatu naknade zastario. Naime, tužitelj je tužbu podnio 2008. godine, a još 70-ih godina pravne prednice tužitelja su znale za prestanak njihova prava vlasništva na predmetnim nekretninama jer su u predmetu R1 -167/76 Općinskog suda u Puli podnijele zahtjev za isplatu pravične naknade. Sudovi zaključuju da do 2008. (kada je tužitelj istakao zahtjev za isplatu) protekli su svi zastarni rokovi za takav obveznopravni zahtjev. Naime, ukoliko se radi o zemljištu koje je temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta postalo društveno vlasništvo, onda su predmetne nekretnine u društveno vlasništvo prešle 1958., a ukoliko se uzme da su predmetne nekretnine prešle u društveno vlasništvo temeljem raspravnog zapisnika, onda su predmetne nekretnine prešle u društveno vlasništvo 1963. Kada bi se zahtjev tužitelja promatrao kao zahtjev za naknadu štete temeljem članka 230. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08) tražbina tužitelja je također zastarjela. Stoga su odbili zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 742.800,00 eura u kunskoj protuvrijednosti.

 

U slučaju kada su predmetne nekretnine za koje tužitelj potražuje naknadu njegovom pravnom predniku oduzete na temelju Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, tada se u primjeni tog Zakona postupak za određivanje naknade za nacionalizirano građevinsko zemljište provodio po odredbama članka 59.-62. Zakona, članak 44.-48. Uredbe o postupku za provođenje nacionalizacije najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list" broj 4/54 i 53/60), te Uredbe o sredstvima i načinu isplaćivanja naknade za nacionalizirane najamne zgrade i građevinsko zemljište ("Službeni list" broj 42/62).

 

Međutim, 1. siječnja 1997. stupio je na snagu Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 52/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 - dalje: Zakon o naknadi). U članku 2. Zakona navedeni su neki od propisa na temelju kojih je oduzeta imovina prijašnjim vlasnicima i gdje isti imaju pravo na naknadu za oduzetu imovinu, pa tako između ostalog pravo na naknadu za oduzetu imovinu imaju prijašnji vlasnici kojima su nekretnine oduzete na temelju Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta.

 

Prema shvaćanju ovoga suda iznijetom u više odluka (broj Uzz-5/1999 od 8. svibnja 2002. i dr.) u okolnostima kada je postupak za određivanje naknade pokrenut nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi odnosno nakon 1. siječnja 1997., naknada za oduzeto građevinsko zemljište određuje se u postupku i na način propisan ovim Zakonom.

 

Tako su u odredbi članka 9. stavak 1. Zakona o naknadi propisane osobe kojima pripada pravo na naknadu, a koja glasi: „Prava iz ovoga Zakona priznaju se fizičkoj osobi-prijašnjem vlasniku, odnosno njegovim zakonskim nasljednicima prvog nasljednog reda, koji je na dan donošenja ovoga Zakona imao hrvatsko državljanstvo“. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-1-637/1 od 21. travnja 1999. ta odredba je ukinuta u dijelu koji glasi: „...koji na dan donošenja ovog Zakona imaju hrvatsko državljanstvo“.

 

Dakle, navedenom odredbom je određen krug ovlaštenika naknade koji su određeni pravilima iz prvog nasljednog reda Zakona o nasljeđivanju. Oporučni nasljednici su po odredbi članka 9. Zakona o naknadi isključeni od naknade, ako nisu ujedno i nasljednici prvog nasljednog reda.

 

Tijekom postupka tužitelj nije ni tvrdio da bi bio oporučni nasljednik iz prvog nasljednog reda iza pok. R. L., pa su stoga sudovi pravilno odbili zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 742.800,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, jer on ne ulazi u krug ovlaštenika naknade.

 

S obzirom na navedeno, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 393. ZPP i odlučiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 7. listopada 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Mirjana Magud, v.r.