Poslovni broj Gž-1191/2018-

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u S., i to: A. S.OIB: ...., B. M. D. OIB: .., B. Ž. OIB:...., C. T. OIB: .., Č. B. OIB: .,Č.D. OIB: ..., Ć. I. OIB: ., Ć. A. OIB:...., D.N. OIB: , Đ.M. OIB: ....,G.D.OIB: ...., G.d.o.o. OIB:....., H.V.OIB: ....., H.-Č. S. OIB:...., I. M.OIB: ..., I.M. OIB: ..., J. J. OIB:....,J. J. OIB: ., K.M. OIB: ., K. M.OIB: ., L. P. OIB: .., L. F. OIB: .,M. N. OIB: ..., M. Ž. OIB: ..., O.V.OIB: ....., O. A. OIB:...., P.S. OIB:...,P. A. OIB: ..., P.R.: OIB ..., P.M.OIB: ..., R. V. K. OIB: ...., R. O.Š. OIB: ...., R. D. OIB: ..., S. A.OIB: ., S. J. OIB: .., Š. D. OIB: .., Š.M. OIB: ., Š. D. OIB: ., Š. Z.OIB: ..., T. D. OIB: ., T.-f. d.o.o. OIB:.,T. D. OIB: ., T. A. OIB: ., V. M. OIB: ., V. V. OIB: .i Ž. M. OIB: ., svi zastupani po upravitelju G. ST. K. G. d.o.o. Z. , OIB:, zastupan po punomoćnici D V, odvjetnici iz Odvjetničkog društva H & Partneri iz Z, protiv tuženika D S iz Z., , OIB: .., zastupan po punomoćniku M. B. B., odvjetniku iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-997/2017 od 27. ožujka 2018., dana 7. listopada 2020.

 

 

p r e s u d i o j e

 

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-997/2017 od 27. ožujka 2018. u točki I izreke u

svemu, osim u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati zakonsku zateznu kamatu
na trošak ovršnog postupka od 412,59 kn za razdoblje od 11. listopada 2016. do 26. ožujka 2018. te se potvrđuje citirana presuda u točki III izreke.

 

2. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačava se citirana prvostupanjska presuda u točki I izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati zakonsku
zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka od 412,59 kn za razdoblje od 11. listopada 2016.
do 26. ožujka 2018., na način da se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi
na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. J. poslovni broj Ovrv-60943/2016 od 11. listopada 2016. te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

 

3. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

 

 

Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u
rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M.J. poslovni broj Ovrv-60943/16 od 11. listopada 2016. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.879,33 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama preciziranim u stopi i tijeku na pojedine iznose u izreci presude te u dijelu kojim je tuženiku nalaženo da isplati tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 412,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 11. listopada 2016. do isplate, sve u roku osam dana.

 

Točkom II izreke ukinut je platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi u dijelu
koji se odnosi na troškove ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kn s pripadajućim kamatama.

 

U točki III izreke naloženo je tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju
parnični trošak u iznosu od 1.037,50 kn.

 

Protiv presude u dosuđujućem dijelu točki I i III izreke, žalbu podnosi tuženik pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i ukine platni nalog u cijelosti te tuženiku priznaju troškovi postupka uključujući i trošak žalbe.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je djelomično osnovana, ali ne zbog razloga koji se u istoj navode.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dugovanja po osnovi zajedničke pričuve
od tuženika kao vlasnika prostora u stambenoj zgradi u S., za razdoblje od mjeseca siječnja 2014. do mjeseca prosinca 2015., u ukupnom iznosu od 1.879,33 kn odnosno mjesečno 81,71 kn.

 

Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik vlasnik 350/10000
dijela stambene zgrade na br. 27/A i 27/B u K.ulici u S. (95 etaža), izgrađene na zk.čbr. ... upisano u zk.ul. 6912 k.o. S., u naravi sklonište površine 163,43 m2 prema Ugovoru o kupoprodaji skloništa broj 02-215-40102/08. Stoga zaključuje da je tuženik pasivno legitimiran u ovome postupku kao obveznik plaćanja zajedničke pričuve kao zakonske obveze koja tereti svakog suvlasnika i to za navedeni prostor u relevantnom
razdoblju. Nadalje, sud utvrđuje da su suvlasnici stambene zgrade na br. 27/A u K. ulici u S.A. zaključili Međuvlasnički ugovor od 2. ožujka 1998. s pripadajućim popisom i potpisima suvlasnika kao vlasnika posebnih dijelova zgrade, da su izabrali zaupravitelja zgrade G.S.G.K. d.o.o. s kojim su po izabranom predstavniku suvlasnika zaključili Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u S.od 14. travnja 1998. te da su za ovlaštenog predstavnika suvlasnika izabrali J. J.

 

Pozivom na odredbu članka 98. Zakona o sustavu civilne zaštite, kojim je prestao važiti Pravilnik o održavanju skloništa i drugih zaštitnih objekata u miru, prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik kao upisani vlasnik posebnog dijela nekretnine u zemljišnoj knjizi, kao takav u obvezi plaćanja zajedničke pričuve i za prostor koji je u naravi sklonište, radi čega plaća naknadu po posebnom nižem koeficijentu.

 

Sud dalje otklanja prigovor nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na tužitelje
A. S., B. M. D., B. Ž., C. T. i J. J., za koje utvrđuje prema podacima iz zemljišnih knjiga da su upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine te da su, kao i ostali tužitelji, zastupani po zajedničkom upravitelju zgrade.

 

U konačnici prvostupanjski sud uvažava odredbe koje popisuju zakonsku obvezu suvlasnika nekretnine na plaćanje zajedničke pričuve, zatim odredbe o karakteru, svrsi, načinu određivanja visine te načinu naplate ove obveze kao i odredbe o ulozi i dužnostima upravitelja zgrade kao zakonskog zastupnika suvlasnika, sve u vezi s odredbama članka 44., članka 45., članka 84., članka 89.., članka 90., članka 93. i članka 378. - 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. i 81/15. - pročišćeni tekst - dalje ZV).

 

Uvažavajući dalje za izračun visine pričuve - koeficijent iz Ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 0,50 za druge samostalne prostorije te površinu poslovnog prostora tuženika (polovicu od ukupne površine oba dijela prostora skloništa na kbr. 27/A i 27/B od 163,43 m2 odnosno 81,72 m2 samo za dio prostora na kbr. 27/A) te cijenu zajedničke pričuve od 2,00 kn/m2, prvostupanjski sud utvrđuje da je cijena zajedničke pričuve u relevantnom periodu koja tereti tuženika iznosila mjesečno 81,71 kn.

 

Na temelju prednjeg, sud prvog stupnja donosi presudu te uz daljnju primjenu članka

451. ZPP-a održava na snazi platni nalog i nalaže tuženiku platiti utuženi iznos od 1.879,33 kn sa dijelom troškova ovršnog postupka od 412,50 kn sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom pozivom na članak 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. - dalje: ZOO), zatim djelomično ukida platni nalog za dio ovršnog troška nepobijanom točkom II izreke presude dok o troškovima parničnog postupka odlučuje temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

Radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a pa se presuda kojom se završava spor u takvom postupku sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Ovaj sud je, ispitujući pobijanu presudu u okviru citiranih zakonskih odredbi, utvrdio da donošenjem presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda odredaba parničnog postupka, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire žalbom tuženika budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

 

Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje na učin bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a, koju ničime ne obrazlaže a osim toga treba reći da je odredbom članka 354. stavak 3. ZPP-a propisano da zato što stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili zato što parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili zato što zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku - žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču.

 

Protivno žalbenim navodima tuženika, materijalno pravo je pravilno primijenjeno
(osim u pogledu početka tijeka zatezne kamate na ovršni trošak) na činjenično stanje utvrđeno tijekom postupka, koje činjenično stanje ovaj sud nije ovlašten preispitivati jer se radi o sporu male vrijednosti.

 

U žalbi tuženik ističe kako se u konkretnom slučaju radi o skloništu („atomskom“) pa
da radi toga tuženik nije u obvezi plaćanja zajedničke pričuve za takav prostor prema
odredbama ZV-a. Vezano za iznesene žalbene tvrdnje treba reći da je Pravilnik o održavanju skloništa i drugih zaštitnih objekata u miru („Narodne novine“ broj: 45/84.) prestao važiti stupanjem na snagu Zakona o sustavu civilne zaštite („Narodne novine“ broj: 82/15.) odnosno 1. kolovoza 2015. Nadalje, odredbom članka 201. Zakona o obrani („Narodne novine“ broj: 49/91.) određeno je da danom stupanja na snagu tog zakona prestaje važiti Zakon o općenarodnoj obrani („Narodne novine“ broj: 27/84., 33/89., 47/90. i 4/91.), osim odredbi članaka 120. do 193. Zakona o općenarodnoj obrani („Narodne novine“ broj 4/91- pročišćeni tekst).

 

Prema odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o općenarodnoj obrani određeno je da općine osiguravaju izgradnju, opremanje i održavanje javnih skloništa za stanovništvo na svom području, dok je člankom 136. istog Zakona određeno da se skloništa u sastavu zgrade ili izvan zgrade i javna skloništa mogu u miru davati u zakup pod uvjetima koje propiše skupština općine. Međutim, navedenim Zakonom nije propisano oslobođenje vlasnika posebnog dijela nekretnine koji predstavlja sklonište od plaćanja doprinosa na ime zajedničke pričuve. Naime, u odnosu na obvezu plaćanja doprinosa na ime zajedničke pričuve mjerodavna je odredba članka 90. stavak 1. ZV-a kojom je propisano da je zajednička pričuva iz članka 85. stavak 2. ZV-a namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, pa su u tom dijelu žalbeni navodi neosnovani.

 

Bez uporišta se tuženik u žalbi poziva na presude Suda Europske unije u
Luxembourgu broj C-484/15 i C-551/15 kao i na Direktivu br. 25/17 od 9. veljače 2017.,
budući da je u konkretnom slučaju pobijanu odluku - presudu donio nadležni općinski sud u Republici Hrvatskoj a ne javni bilježnik.

 

Odluka o troškovima ovršnog i parničnog postupka iz točki I i III izreke presude,
temelji se na pravilnoj primijeni članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a, relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), odredbi Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.) te odredbi Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 8/11., 112/12. i 114/12.), osim u pogledu početka tijeka zatezne kamate na troškove ovršnog postupka.

 

Pazeći povodom žalbe tuženika na pravilnost primjene materijalnog prava te
uvažavajući Zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima
građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017. koji u relevantnom dijelu glasi:
„Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne
održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.“ odluku o početku tijeka zatezne kamate na trošak ovršnog postupka valjalo je preinačiti pa je odlučeno kao u točki 2. izreke ove presude.

 

Tuženiku nisu priznati troškovi sastava žalbe budući je s istom uspio u razmjerno
neznatnom dijelu, samo u pogledu tijeka kamate na troškove ovrhe, radi čega nisu nastali
dodatni troškovi (članak 166. stavak 2. ZPP-a).

 

Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a i članak 373. točka 3. ZPP-a.

 

Prvostupanjska presuda u točki II izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

 

U Rijeci 7. listopada 2020.

 

Sutkinja

 

Branka Ježek Mjedenjak