- 1 -              Revr 247/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 247/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud, predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Renate Šantek članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika M. V., OIB: ... iz K., kojeg zastupa punomoćnik Z. R., odvjetnik iz Z., protiv tuženika-protutužitelja 1. H. P. p. d.o.o., OIB: ..., iz Z., 2. H. I. d.o.o., OIB: ..., iz Z., i 3. H. C. d.o.o., OIB: ..., iz Z., koje zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik iz Odvjetničkog društva S. i P. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, te vraćanja na rad, rješavajući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1626/17-2 od 23. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-149/07-71 od 23. studenoga 2017., u sjednici održanoj 7. listopada 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1626/17-2 od 23. siječnja 2018. u dijelu protiv odluke o glavnoj stvari pod točkom I. izreke odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I.              Revizija tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1626/17-2 od 23. siječnja 2018. u dijelu protiv odluke o troškovima postupka pod točkom I. izreke odbacuje se kao nedopuštena.

 

II.              Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

 

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

I/ Utvrđuje se da je nedopušten izvanredni otkaz Ugovora o radu koji je pravni prednik sadašnjeg tuženika - negdašnje društvo H. H. Ž. d.o.o. - dao tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu broj ... od 29. prosinca 2006., te se utvrđuje da radni odnos tužitelju nije prestao temeljem navedene odluke.

 

II/ Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana vratiti tužitelja na radno mjesto dispečera V. V. d.o.o. u preostalim jedinicama slijednika tuženika."

 

II/ Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

 

Raskida se sa danom 02.01.2007.god. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključenog dana 12.07.2002., broj Ugovora o radu: ..., između pravnog prednika tuženika H. H. ž. d.o.o. i tužitelja M. V., iz K.

Tužitelj-protutuženik dužan je I. i IV. tuženiku-protutužitelju naknaditi parnični trošak.

 

III/ Nalaže se tužitelju da isplati 1. i 3. tuženiku, na ime parničnog troška, iznos od 2.500,00 kuna u roku 8 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke), te je odbijen zahtjev 1. i 3. tuženika-protutužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu (točka III. izreke).

 

Protiv presude suda drugog stupnja pod točkom I. izreke, tužitelj-protutuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te reviziju iz članka 382. stavak 2. ZPP ističući da je riječ o pravnim pitanjima koji su važni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači pobijanu presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje, uz obvezivanje tuženika-protutužitelja da mu solidarno naknade troškove parničnog postupka. Potražuje i trošak revizije.

 

Tuženici-protutužitelji u odgovoru na reviziju osporavaju revizijske navode i predlažu istu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Revizija u dijelu protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok revizija u dijelu protiv odluke o troškovima postupka nije dopuštena.

 

Prije svega valja navesti da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za podnošenje revizije iz članka 382. stavak 1. točka 2. ZPP, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o sporu o prestanku radnog odnosa, to je ovaj sud reviziju tužitelja-protutuženika razmatrao kao redovnu reviziju u smislu odredbe članka 382. stavak 1. točka 2. ZPP.

 

U takvoj situaciji, a kada postoje pretpostavke za podnošenje revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP nema pretpostavki za podnošenje revizije iz stavka 2. članka 382. ZPP (tzv. izvanredne revizije).

 

Prema odredbi članka 392.a ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji tužitelja-protutuženika u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP. Presuda suda drugog stupnja ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

 

Glede tvrdnje da se sud drugog stupnja nije pozvao na relevantne odredbe materijalnog prava, valja istaći da je iz obrazloženja pobijane presude potpuno jasno na kojim je odredbama materijalnog prava sud drugog stupnja utemeljio svoju odluku, pa niti u tom dijelu nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

Suprotno sadržaju revizije, time što sud ocjenjuje izvedene dokaze i izvodi drugačije zaključke od revidenta, sud ne čini povredu iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 8. ZPP, jer je ocjena dokaza pridržana za sud.

 

Osim toga, osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja koje je rezultat ocjene izvedenih dokaza po sudu, nije dopušteni revizijski razlog sukladno članku 385. ZPP.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika na utvrđenje da je nedopuštena odluka prednika tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29. prosinca 2006., te na obvezivanje tuženika-protutužitelja da ga vrate na radno mjesto na kojem je radio u trenutku izvanrednog otkaza ugovora o radu.

 

U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno, a ta je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja:

 

- da je tužitelj-protutuženik temeljem sklopljenog ugovora o radu od 12. srpnja 2002. na neodređeno vrijeme bio zaposlen kod prednika tuženika-protutužitelja na radnom mjestu – „dispečer vuče vlakova“,

 

- da je prednik tuženika-protutužitelja 29. prosinca 2006. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju-protutuženiku zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa,

 

- da je u odluci o otkazu kao razlog otkazivanja ugovora o radu navedeno, da je tužitelj-protutuženik 17. prosinca 2006. radeći u dnevnoj smjeni, na radnom mjestu dispečera vuče vlakova u V. v. B. u dogovoru sa portirom S. K. iz R. iz diesel motorne garniture, broj ... otuđio četiri kanistra goriva (80 litara), da je tužitelj-protutuženik otkriven i spriječen pri iznošenju tog goriva od djelatnika policijske postaje B. koji su tog dana vršili opservaciju područja željezničkog kolodvora B. i pristupnih ulaza na porti 1 i porti 2,

 

- da iz izvješća PU B. i provedenog postupka u H. proizlazi da je utvrđen pokušaj otuđivanja goriva iz spremnika DMG broj ... od strane tužitelja-protutuženika (4 kanistra) i portira (1 kanistar), na način da je tužitelj-protutuženik 17. prosinca 2006. na posao došao, da se parkirao pred upravnom zgradom kod porte 1, a iz prtljažnika vozila kojim je došao izvadio 3 PVC vreće, crne boje, u kojima su se nalazili kanistri i iste unio u krug R. Da je oko 17.15 sati otišao sa osobnim vozilom do porte 2 koja je tada bila bez portira, parkirao vozilo i otvorio prtljažnik vozila, otišao pješice iza zgrade i odnio dva kanistra goriva koje je stavio u prtljažnik vozila, u kojem trenu su mu došla dva policijska djelatnika u namjeri da izvrše provjeru identiteta, ali je tužitelj-protutuženik trčećim korakom pobjegao prema upravnoj zgradi, gdje su ga policijski djelatnici sustigli,

 

- da je izvršena provjera prtljažnika vozila u kojem su nađena dva kanistra s gorivom, te još dva iza zgrade,

 

- da je izvršena kontrola utrošenog goriva u DMG broj ..., te je utvrđeno da nedostaje 100 litara goriva,

 

- da je tužitelj-protutuženik pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj K-179/07 od 18. listopada 2007. proglašen krivim radi kaznenog djela krađe, članak 216. stavak 2. Kaznenog zakona.

 

S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, nižestupanjski sudovi su zaključili da je tuženik-protutužitelj kao poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 107. Zakona o radu. Naime, tužitelj-protutuženik je na radu kod tuženika-protutužitelja na radnom mjestu dispečera vuče vlakova B. počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, time što je 17. prosinca 2006. na štetu svog poslodavca, izvršio kazneno djelo krađe iz članka 216. stavak 2. Kaznenog zakona, a za što je tužitelj-protutuženik i proglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj K-179/2007 od 18. listopada 2007. Poslodavac tužitelja-protutuženika je pravilno vrednovao težinu povrede radne obveze ostvarene krađom goriva. Nižestupanjski sudovi nadalje zaključuju da je utvrđena teška povreda obveza iz radnog odnosa takve naravi da opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu i posljedično dovodi do gubitka povjerenja poslodavca u radnika, zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć. Stoga zahtjev tužitelja-protutuženika da se utvrdi da je izvanredni otkaz ugovora o radu nedopušten, sud prvog stupnja odbija kao neosnovan, a sud drugog stupnja potvrđuje presudu suda prvog stupnja.

 

Sporno je u revizijskom stupnju postupka je li tužiteljevo-protutuženiko ponašanje predstavlja osobito važnu činjenicu kao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, a sve u smislu odredbe članka 107. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 114/03, 123/03, 30/04 i 68/05 - dalje: ZR).

 

Odredbom članka 107. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Postojanje opravdanog razloga za otkaz u smislu odredbe članka 112. stavak 1. ZR mora dokazati poslodavac.

 

U konkretnom slučaju, prema shvaćanju i revizijskog suda, ispunjene su pretpostavke za primjenu odredbe članka 107. stavak 1. ZR.

 

Naime, nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili da okolnost što je tužitelj-protutuženik pokušao otuđiti 80 litara dizel goriva (u četiri kanistra) - i to na radnom mjestu na kojem je radio, u konkretnom slučaju predstavlja osobito važnu činjenicu kao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, a sve u smislu citirane odredbe članka 107. stavak 1. ZR, budući takvo ponašanje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja, ugovornih stranaka ugovora o radu, ukazuje da nastavak tužiteljeva-protutuženika radnog odnosa više nije moguć.

 

Prema odredbi članka 5. stavak 1. ZR “U radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu”.

 

Kad radnik ne postupa na navedeni način, dakle kada se ponaša suprotno zakonima - a to je i kada pokuša otuđiti imovinu s radnog mjesta, poslodavac nije dužan trpjeti u radnom procesu takvog radnika u kojeg (zbog njegovih postupaka) nema povjerenje. Zato je poslodavac, u konkretnom slučaju tuženik-protutužitelj imao opravdani razlog za otkaz njegova ugovora o radu u smislu odredbe članka 107. stavak 1. ZR.

 

Budući da nije osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenom osporene odluke tuženika-protutužitelja o izvanrednom otkazu ugovora o radu sklopljenog s tužiteljem-protutuženikom, neosnovan je i zahtjev tužitelja-protutuženika za vraćanje na rad.

 

Slijedom svega iznesenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP reviziju tužitelja-protutuženika u dijelu protiv odluke o glavnoj stvari odbiti kao neosnovanu.

 

U odnosu na navode tužitelja-protutuženika iznesene u reviziji kojima pobijaju odluku o troškovima postupka sadržanu u presudi suda drugog stupnja za navesti je da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Zbog navedenog je na temelju članka 392. stavak 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja (točka I. izreke).

 

Odbijen je zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju, jer taj trošak nije bio potreban (članak 166. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP).

 

Zagreb, 7. listopada 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Mirjana Magud, v.r.