1                         

Poslovni broj Gž Ovr-1058/2019-2

 

 

 

 

 

 

 

 

             

 

Poslovni broj Gž Ovr-1058/2019-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari ovrhovoditelja C. o. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici D. H. iz Odvjetničkog društva H. i p. iz Z., protiv ovršenika T. D. iz Z., OIB: ..., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 54 Ovrpl-2690/14-44 od 13. rujna 2019., 7. listopada 2020.,  

 

 

r i j e š i o j e

 

1.             Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 54 Ovrpl-2690/14-44 od 13. rujna 2019.

 

2.             Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka. 

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja je obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi istog suda poslovni broj Ovrpl-2690/14 od 4. svibnja 2016.

 

Protiv rješenja je žalbu podnio ovrhovoditelj pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), koji propis se na odgovarajući način primjenjuje u ovršnom postupku na temelju odredbe čl. 19. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 150/11, 154/11 - dalje OZ).

 

U žalbi navodi da je pogrešno stajalište suda prvog stupnja da ovrhu na novčanim sredstvima po računima ovršenika nije moguće provesti. Ukazuje na odredbu čl. 9. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18 – dalje ZPONS), prema kojem propisu Financijska agencija (dalje: Agencija) daje nalog bankama da blokiraju sve ovršenikove račune i zabrane raspolaganje oročenim novčanim sredstvima te u tom slučaju stavlja oznaku blokade ovršenikovih računa na kojima se provodi ovrha, a tek nakon izvršenja osnove za plaćanje u Jedinstvenom registru računa briše oznaku blokade računa i oznaku zabrane raspolaganja oročenim novčanim sredstvima. Prema stajalištu žalitelja, osnova za plaćanje je u tom slučaju samo isknjižena iz redoslijeda, ona se još uvijek nalazi u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje (dalje: Očevidnik) te je zbog navedenog žalitelj predložio nastavak ovršnog postupka vraćanjem osnove u redoslijed naplate. Naglašava da ovršenik nema druge imovine pa da stoga nije bio u mogućnosti predložiti promjenu predmeta i sredstva ovrhe. Tvrdi da ZPONS i Pravilnik o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima omogućuju ovrhovoditelju da se njegova tražbina ponovno zavede u Očevidniku pa je takav prijedlog i podnesen 9. rujna 2019. Ukazuje na postupanje Općinskog suda u Novom Zagrebu u istovjetnom slučaju u kojemu je Agenciji ponovno dostavljeno rješenje o ovrsi kako bi se ponovno zavelo u Očevidnik. Smatra da je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP-a, jer da je sud donio odluku za koju je apsolutno nenadležan, budući da prema odredbi čl. 12. ZPONS-a Agencija donosi odluku o prestanku izvršavanja osnove, a ne sud.

 

Predlaže pobijano rješenje ukinuti, uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

 

Ovršenik u odgovoru na žalbu osporava izložene žalbene navode te predlaže žalbu odbiti, uz nadoknadu troška sastava tog podneska.    

 

Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

 

Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 67. st. 2. OZ-a kada je obustavio ovrhu određenu na novčanim sredstvima ovršenika.

 

Naime, prema pravilnim utvrđenjima suda prvog stupnja, rješenje o ovrsi tog suda poslovni broj Ovrpl-2690/14 od 4. svibnja 2016. kojim je određena ovrha na novčanim sredstvima koja se vode na računima ovršenika je dostavljeno na provedbu Agenciji, međutim dopisom od 1. srpnja 2019. Agencija je izvijestila sud da se narečena osnova za plaćanje (rješenje o ovrsi) prestala izvršavati u skladu s odredbom čl. 12. ZPONS-a pri čemu nije bilo naplata tražbine ovrhovoditelja. Dopis je dostavljen na očitovanje ovrhovoditelju te je ovrhovoditelj predložio da sud pozove Agenciju da istu osnovu ponovno zavede u Očevidnik.

 

Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da ne postoji zakonska mogućnost ponovnog provođenja ovrhe radi namirenja iste tražbine na istom predmetu i sredstvu ovrhe, konkretno na računu ovršenika, u slučaju kada je Agencija prema odredbi čl. 12. ZPONS-a prestala s izvršavanjem te osnove za plaćanje. Naime, prema tom propisu, ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od 3 godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih 6 mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje, uz izuzetak slučajeva koji u nazočnom predmetu ne dolaze u primjenu (ovrha radi namirenja tražbine zakonskog uzdržavanja djeteta te ovrha radi mjera osiguranja iz kaznenog postupka).

 

Ni narečenim Zakonom, niti Pravilnikom o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 71/2018) nije propisana mogućnost podnošenja prijedloga za ponovnu dostavu na provedbu Agenciji iste osnove za plaćanje koja se prestala izvršavati po čl. 12. ZPONS-a. Kako ovrhovoditelj nije stavio odgovarajući prijedlog u svezi eventualnog nastavka ovrhe na novom predmetu ili novim sredstvom, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da ovrhu na novčanim sredstvima nije moguće provesti te je s tim u svezi pravilno primijenio odredbu čl. 67. st. 2. OZ-a kada je ovrhu obustavio.

 

Na žalbene navode ovrhvoditelja je već u bitnom odgovoreno, a na tvrdnju o počinjenoj povredi postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP-a, valja odgovoriti da je pobijanim rješenjem odlučeno o obustavi ovrhe, koju odluku donosi sud, a ne Agencija, kako to pogrešno tvrdi ovrhovoditelj u žalbi, pa su utoliko neosnovani žalbeni navodi o sudskoj nenadležnosti.

 

Zbog izloženog je valjalo žalbu ovrhovoditelja odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

 

Ovršeniku nije priznat trošak žalbenog postupka, jer je u skladu s odredbom čl. 155. ZPP-a ocijenjeno da taj trošak nije bio potreban radi vođenja ovog ovršnog postupka.

 

U Rijeci 7. listopada 2020.

 

 

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan