- 1 -              Revd 2390/20-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2390/20-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice – protutuženice (u daljnjem tekstu: tužiteljica) D. H. iz B. M., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u O., protiv tuženika – protutužitelja (u daljnjem tekstu: tuženik) D. H. iz T., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. P. I., odvjetnica u B. M., uz sudjelovanje mal. djeteta D. J. H., OIB: …, kojeg zastupa posebna skrbnica M. M., dipl. iur. u Centru za posebno skrbništvo Dislocirane jedinice u O., radi uzdržavanja i dr., odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob - 1381/2019-2 od 10. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P Ob - 370/2017-53 od 30. listopada 2019., u sjednici održanoj 7. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob - 1381/2019-2 od 10. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P Ob - 370/2017-53 od 30. listopada 2019.

 

Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, prvo postavljeno pitanje u svojoj biti predstavlja prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP-a koje bi omogućilo ovom sudu da odgovorom na njega osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Drugo postavljeno pitanje odnosi se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 7. listopada 2020.