- 1 -              Rev-x 672/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 672/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Renate Šantek članice vijeća i Ljiljane Hrastinski-Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja D. N. (OIB: ... ) iz K., J., II. tužiteljice D. N. (OIB: ... ) iz K., J., III. tužiteljice S. D. (OIB: ... ) iz V., i IV. tužiteljice M. N. (OIB: ... ) iz K., J., koje zastupa punomoćnik I. I., odvjetnik u Z. protiv I. tuženika V. d.o.o. (OIB: ... ) iz J., kojeg zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u Z. i II. tuženika G. J. (OIB: ... ) iz J., kojeg zastupa punomoćnik K. R., odvjetnik u J., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-216/18-2 od 6. veljače 2018., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-426/11-155 od 8. studenog 2017., u sjednici održanoj 7. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o j e:

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

r i j e š i o  j e:

 

Odbija se zahtjev II. tuženika za naknadom troškova odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev svakog od tužitelja na isplatu iznosa od 220.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) te na isplatu pojedinih iznosa po osnovi materijalne štete. Odlučeno je o troškovima postupka (točka II., III., IV. i V. izreke).

 

Presudom suda drugoga stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda glede merituma, dok je djelomično preinačena glede odluke o troškovima postupka.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelji podnose reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinačiti nižestupanjske presude, odnosno ukinuti iste i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženici se istoj protive i predlažu je odbiti. II. tuženik traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Revidentima, prije svega, valja ukazati da se jedan dio sadržaja revizije odnosi na osporavanje činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova. Kako se revizija ne može podnijeti zbog pogrešnog utvrđenja činjeničnog stanja, tako takvi navodi nisu mogli biti uzeti u obzir pri odlučivanju.

 

Predmet ovoga spora jest zahtjev bliskih srodnika za isplatom pravične novčane naknade na ime duševnih bolova zbog gubitka bliske osobe i na ime materijalnih troškova.

 

Nižestupanjski sudovi u bitnome utvrđuju da je tužitelj smrtno stradao 14. srpnja 1996. utapanjem u bazenu Športsko-rekreacijskog centra S. toplice (dalje u tekstu ... ). Nadalje utvrđuju da je u trenutku stradavanja pok. Ž. N. nalazio u stanju teškog trovanja alkoholom s koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi od 3,70 G/kg i metilnog alkohola od 0,08 g/kg. Utvrđuju i da je isti umro nasilnom smrću, odnosno utapanjem.

 

Polazeći od utvrđene pasivne legitimacije oba tuženika sudovi zaključuju da se u konkretnom slučaju radi o odgovornosti za opasnu stvar jer da olimpijski bazen s obzirom na svoje dimenzije predstavlja takvu stvar u smislu odredbe čl. 173. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO).

 

Dakle, u konkretnom se slučaju radi o objektivnoj odgovornosti koje se tuženici, između ostaloga, mogu osloboditi ako dokažu da je šteta nastala isključivom krivnjom prednika tužitelja.

 

Nižestupanjski sudovi upravo i zaključuju da je šteta nastala isključivom krivnjom prednika tužitelja koji je uslijed teškog trovanja alkoholom na granici smrtnog trovanja u koje se stanje doveo svjesno i namjerno bio nesposoban uobičajeno reagirati radi čega je došlo do utapanja. Isto tako zaključuju da propusti u organizaciji spasilačke službe nisu u uzročnoj svezi sa štetnim događajem te da u takvoj svezi nije niti činjenica da objekt nije imao uporabnu dozvolu. To iz razloga što nije utvrđeno da bi smrt prednika tužitelja bila posljedica skrivene mane ili skrivenog svojstva predmetnog bazena.

 

Stoga sudovi nižeg stupnja tužbene zahtjeve odbijaju na temelju odredbe čl. 173., 174 st. 1. i 2. i čl. 177. st. 2. ZOO-a.

 

Revidenti, osim u dijelu utvrđenih činjenica, prigovaraju i zaključku sudova nižeg stupnja glede isključive krivnje prednika tužitelja i nepostojanja uzročne sveze između organizacije na bazenu i smrti. Valja im odgovoriti da je nesporno izrazito teško alkoholizirano stanje prednika tužitelja u vrijeme odlaska u bazen. U takvoj situaciji njegove su reakcije bitno smanjene i dolazi do utapanja. Dakle, bez obzira što smrt nije nastupila direktno od alkoholiziranog stanja upravo je to stanje, u koje se svjesno i namjerno doveo, primarni uzrok utapanja i smrti. Stoga je posve pravilno, suprotno navodima revizije, utvrđena isključiva krivnja prednika tužitelja za nastanak štete.

 

U takvoj je činjeničnoj i pravnoj situaciji i zaključak nižestupanjskih sudova o isključivoj krivnji prednika tužitelja za nastanak štete posve opravdan čime je mjerodavno pravo iz gore navedenih odredaba pravilno primijenjeno, pa se revizija u tom dijelu ukazuje neosnovanom, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP-a) i odlučiti kao u presudi.

 

Kako odgovor na reviziju nije bio potreban za odlučivanje, tako je valjalo odbiti zahtjev II. tuženika za naknadom troškova odgovora na reviziju (čl. 155. st. 1. ZPP-a) i odlučiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 7. listopada 2020.