- 1 -              Rev-x 580/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 580/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Renate Šantek članice vijeća i Ljiljane Hrastinski-Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. D. (OIB: ... ) iz Republike Italije, F. (B.), kojeg zastupa punomoćnica N. V. G., odvjetnica u R., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, (OIB: ... ) koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4664/15-2 od 8. ožujka 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4783/03-122 od 13. ožujka 2015., u sjednici održanoj 7. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Odbacuje se revizija tuženice u odnosu na odluku o troškovima postupka.

 

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova revizije.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.093.000,00 kuna i iznos od 161.986,72 Euro u protuvrijednosti u kunama sve s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke). Naloženo je tuženici plaćati mjesečnu rentu u iznosu od 590,40 Eura u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke). Naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 5.017,67 Euro u kunskoj protuvrijednosti zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 12.000,00 kuna, 26.724,80 Eura i iznos po osnovi mjesečne rente od 9,60 Eura mjesečno (točka IV izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točka V. i VI. izreke).

 

Presudom suda drugoga stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica podnosi reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude, odnosno ukinuti iste i predmet vratiti na ponovno suđenje. Izričito osporava i odluku o troškovima postupka. Traži trošak sastava revizije (pogrešno u reviziji označen kao trošak sastava žalbe).

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana, dok je u odnosu na odluku o troškovima postupka nedopuštena.

 

Revidentici, prije svega, valja ukazati da se jedan dio sadržaja revizije odnosi na osporavanje činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova. Kako se revizija ne može podnijeti zbog pogrešnog utvrđenja činjeničnog stanja, tako takvi navodi nisu mogli biti uzeti u obzir pri odlučivanju.

 

U reviziji se osporava odgovornost i odgovarajuća primjena materijalnog prava i visina nematerijalne štete.

 

Nižestupanjski sudovi u bitnome utvrđuju da je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 12. lipnja 1992. na J. magistrali. Utvrđuju da se prometna nezgoda dogodila na način da je teretno vozilo, u vlasništvu H., kojim je upravljao M. P., pripadnik H., prešlo na suprotni kolnički trak i sudarilo se s kombi vozilom kojim je upravljao tužitelj.

 

Temeljem takovih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju o isključivoj krivnji tuženice za nastanak štete na temelju odredbe čl. 218. st. 1. Zakona o oružanim snagama ("Narodne novine", broj 32/91 i 23/95) i temeljem odredbe čl. 178. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO).

 

Tuženica u reviziji problematizira tako utvrđenu odgovornost smatrajući da je tužitelj svojim ponašanjem u prometu suodgovoran za nastanak štete. Pri tome iznosi zapravo svoje viđenje nalaza i mišljenja prometnog vještaka koje ne odgovara stanju spisa. U ovoj pravnoj stvari je izveden dokaz prometnim vještačenjem iz kojega posve i sa sigurnošću proizlazi da je teretno vozilo HV-a prešlo na suprotni kolnički trak i sudarilo se s vozilom tužitelja. Pri tome valja naznačiti da je prometni vještak sačinio dva nalaza i mišljenja koja su u svemu s pravilima struke. Jedan dio revizije temelji se na osporavanju zaključaka nižestupanjskih sudova koji se odnose upravo na nalaz i mišljenje prometnog vještaka. Takva su osporavanja posve neosnovana u svijetlu činjenične situacije koja je utvrđena. Stoga, suprotno navodima revizije, nalaz i mišljenje prometnog vještaka nije manjkavo nego je štoviše vrlo detaljno i precizno.

 

U takvoj je činjeničnoj i pravnoj situaciji i zaključak nižestupanjskih sudova o isključivoj odgovornosti tuženice za nastanak štete posve opravdan čime je mjerodavno pravo iz gore navedenih odredaba pravilno primijenjeno, pa se revizija u tom dijelu ukazuje neosnovanom.

 

U odnosu pak na primjenu prava iz čl. 200. ZOO-a, a koja se odnosi na visinu dosuđene pravične novčane naknade, tuženici valja istaknuti slijedeće. Tužitelj je u prometnoj nezgodi pretrpio izuzetno brojne i teške ozljede koje su prouzročile smanjenje njegove životne aktivnosti u 100-postotnom omjeru. Sve silne popratne tegobe koje je imao uz strah, fizičke bolove i stupanj naruženja, uvažavajući njegovu dob, upravo opravdavaju dosuđenu pravičnu novčanu naknadu. Pri tome tuženici opet valja ukazati da Orijentacijski kriteriji nisu matematička formula za izračun nematerijalne štete i da ovise o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Stoga se i revizijsko navođenje nekih iznosa koji su dosuđivani ukazuje bespotrebnim.

 

Slijedom navedenoga i materijalno pravo je u dosudi visine pravične novčane naknade pravilno primijenjeno.

 

Stoga je materijalno pravo iz navedenih odredaba posve pravilno primijenjeno i revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP-a) i odlučiti kao u presudi.

 

U odnosu na dio revizije u odnosu na troškove postupka revidentici valja ukazati da rješenje o troškovima postupka prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP-a nije rješenje kojim se pravomoćno završava postupak (u odnosu na odluku o troškovima postupka pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-19/15-15 od 16. studenoga 2015), pa se u tom dijelu revizija ukazuje nedopuštena radi čega ju je valjalo odbaciti (čl. 392.b st. 1. ZPP-a). Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

 

Kako tuženica nije uspjela s revizijom, tako je valjalo odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova revizije (čl. 155. st. 1. ZPP-a) i odlučiti kao u točki II. izreke rješenja.

 

Zagreb, 7. listopada 2020.