Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 1667/2015-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1667/2015-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Renate Šantek članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K. (M.) iz M., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Š. i Š. u Z., protiv tuženika H., Z. kojeg zastupaju punomoćnici M. D. i Z. P., odvjetnici u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžnš-198/2013 od 3. prosinca 2014., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-824/2010 od 13. veljače 2013., u sjednici održanoj 7. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

1. Odbija se revizija tužitelja Z. K., kao neosnovana.

 

2. Odbija se zahtjev tuženika za trošak odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je zatraženo naložiti tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 340.000,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 7. travnja 2009. pa do isplate, kao i počevši od 21. siječnja 2009. pa ubuduće isplaćivati mjesečnu rentu za tuđu pomoć i njegu u iznosima od po 1.500,00 kn s dospijećem svakog pojedinog iznosa mjesečne rente do desetog u mjesecu za tekući mjesec i sa zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te naknaditi tužitelju trošak zastupanja po odvjetnicima u mirnom postupku u iznosu od 6.150,00 kn uz naknadu troškova parničnog postupka, (toč. 1. izreke presude).

 

Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelju u roku od 15 dana isplatiti tuženiku na ime parničnog troška iznos od 68.750,00 kn. (toč. 2. izreke presude).

 

Drugostupanjskom presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-198/2013 od 3. prosinca 2014., suđeno je:

 

"I. Odbija se djelomično žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-824/10 od 13. veljače 2013. g. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na isplatu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 340.000,00 kn s zateznom kamatom, na isplatu imovinske štete za tuđu njegu i pomoć u mjesečnim iznosima od po 1.500,00 kn s zateznom kamatom, na isplatu troškova zastupanja u mirnom postupku u iznosu od 6.150,00 kn i na naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom.

 

II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-824/10 od 13. veljače 2013. g. u pobijanom dijelu odluke o troškovima postupka pod točkom II. izreke i u tom dijelu rješava:

 

              "Dužan je tužitelj u roku od 15 dana isplatiti tuženiku na ime parničnog troška iznos od 58.593,75 kn, dok se za više zatraženi iznos od 10.156,25 kn zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan."

 

Protiv drugostupanjske presude, reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži ovu reviziju kao osnovanu, te da ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Tuženik je odgovorio na reviziju tužitelja. Predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troškova revizije.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U obrazloženju istaknutog revizijskog razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka tužitelj upire na postojanje apsolutno bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP učinjene pred prvostupanjskim sudom jer prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati s obzirom na to da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno presuda proturječi sama sebi i razlozima presude. Istu povredu počinio je i drugostupanjski sud time što je "(…) potvrdio je takvu presudu".

 

S obzirom na to da revizijski prigovori bitnih povreda odredaba parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom predstavljaju ponovljene žalbene prigovore te da ih je sve pravilno, s potpunim i jasnim razlozima obrazloženja, otklonio drugostupanjski sud, to po ocjeni ovog revizijskog suda u pobijanoj drugostupanjskoj presudi nije ostvarena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Naime, prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP, u odluci povodom pravnog lijeka (žalbe) drugostupanjski sud je dužan ocijeniti sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja, a suprotno tvrdnjama tužitelja, obrazloženje pobijane drugostupanjske presude sadrži jasne razloge iz kojih se može provjeriti zbog čega žalbeni prigovori bitnih povreda postupka nisu osnovani, kao i tome na kojim činjeničnim utvrđenjima i materijalnopravnim shvaćanjima je sud temeljio svoju ocjenu o neosnovanosti žalbe.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 340.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, isplatu imovinske štete, mjesečne rente za tuđu pomoć i njegu u iznosima od po 1.500,00 kn kao i zahtjev za isplatom troškova zastupanja u mirnom postupku u iznosu od 6.150,00 kn, a kao posljedica ozljede tužitelja u prometnoj nesreći 26. ožujka 2008. u kojoj je sudjelovao kao vozač motocikla.

 

Tijekom postupka utvrđeno je:

 

- da je tužitelj sudjelovao u prometnoj nesreći koja se dogodila ... u M., kao vozač motocikla marke P. vespa registracijske oznake ...;

 

- da je do nesreće došlo u trenutku kada je tužitelj svojim motociklom udario u stražnji dio osobnog vozila marke M. kojim je upravljao Lj. V.;

 

- da je tužitelj u predmetnom događaju zadobio višestruke ozljede;

 

- da iz nalaz i mišljenja sudskog vještaka V. U. proizlazi da je tužitelj upravljao navedenim motociklom krećući se iza osobnog automobila marke M., te da je u jednom trenutku nepoznato vozilo marke R. M. započelo, iz suprotnog smjera, pretjecati teretno vozilo i na taj način prisililo vozača vozila M. na poduzimanje intenzivnog kočenja, da je potom nepoznato vozilo vratilo u svoju prometnu traku i napustilo mjesto događaja bez kontakata s ostalim sudionicima, a da je u osobni automobil marke M. koji je bio u fazi zaustavljanja ili zaustavljen udario tužitelj prednjim dijelom motocikla kojim je upravljao,

 

- da je tužitelj upravljajući motociklom udario u osobni automobil jer nije vozio na dovoljnoj udaljenosti iza toga automobila.

 

Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su ocijenili tužbeni zahtjev neosnovanim primjenom odredbe čl. 1045. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) i odredbe čl. 109. st. 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 105/04 – dalje: ZSPC) uz zaključak da je do predmetne prometne nesreće došlo zbog propusta u ponašanju tužitelja kao vozača motocikla koji se kretao iza drugog vozila, osobnog automobila, ali na nedovoljnoj udaljenosti kao i da tužitelj nije uopće poduzeo radnju kočenja pa je "(…) do sraza vozila došlo na putu reagiranja, prije uspostave kočenja s tim što je tužitelj mogao vidjeti uključena kočiona svjetla na vozilu ispred sebe da je pratio prometnu situaciju (…)."

 

U ovom revizijskom stadiju postupka i dalje sporna je odgovornost tuženika za nastalu štetu odnosno, je li drugostupanjski sud u donošenju pobijane odluke (odbijanjem tužbenog zahtjeva) pravilno primijenio odredbu čl. 1045. st. l. ZOO te odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

Opće pravilo iz odredbe čl. 1045. st. l. ZOO propisuje obvezu na nadoknadu prouzročene štete onome (štetnik) tko je drugome (oštećenik) prouzročio štetu. Da bi imao pravo na naknadu oštećenik treba dokazati postojanje pretpostavke štetnikove odgovornosti za nastalu štetu, odnosno da je štetnik počinio protupravnu radnju zbog koje je nastala šteta oštećeniku te da postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice.

 

Iz činjenica koje je utvrdio prvostupanjski sud, naročito provedenim vještačenjem po vještaku V. U., proizlazi da tužitelj nije držao potreban razmak upravljajući motociklom iza osobnog automobila marke M. te je propustio pravovremeno reagirati na kočnicu motocikla i na taj način ugrožavajući sigurnost prometa prouzročio nastanak predmetne prometne nesreće. Isto tako, vozač osobnog automobila marke M. smanjenjem je brzine promijenio način upravljanja vozila, ali nije udario vozilo ispred sebe i na taj način skratio svoj zaustavni put, već je kočio na pojavnost vozila iz suprotnog smjera. Dakle, vozač vozila marke M. postupio je u skladu s odredbom čl. 52. ZSPC-a, dok tužitelj, kao vozač motocikla nije postupio prema odredbi čl. 109. tog Zakona, već je svojom vožnjom bez održavanja dovoljnog razmaka prekršio kogentnu zakonsku odredbu.

 

Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da je za predmetni štetni događaj odgovoran isključivo tužitelj, koji je postupio protivno odredbi čl. 109. ZSPC time što kao sudionik prometa (vozeći se na motociklu) nije držao potreban razmak kad se kreće iza drugog vozila, tako da ne ugrožava sigurnost prometa.

 

Slijedom iznijetih razloga drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev.

 

Ostalim revizijskim prigovorom tužitelja istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

 

Stoga je valjalo odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci pod toč. 1. (čl. 393. ZPP).

 

Tuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u toč. 2. izreke.

 

Zagreb, 7. listopada 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu