Poslovni broj: 3 Gž-541/2018-2

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića kao predsjednika vijeća, Marija Vetme kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Srđana Kuzmanića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. L. iz K., OIB….., koju zastupa punomoćnica M. A., odvjetnica u R., protiv tuženice O. K., K., koju kao punomoćnik zastupa G. M., odvjetnik u R., radi utvrđenja ništetnosti ovrhe i proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj 27 P-2868/16-13 od 1. ožujka 2018., u sjednici održanoj 7. listopada 2020.

 

r i j e š i o j e

 

              Žalba se djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana, tako da se presuda Općinskog suda u Rijeci broj 27 P-2868/16-13 od 1. ožujka 2018.:

 

a) ukida u točki 1. izreke i odbacuje tužba s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je ovrha poslovni broj Ovr-2602/10, koja se vodi kod Općinskog suda u Rijeci ništetna.

 

2. Proglašava se nedopuštenom ovrha u ovršnom predmetu po rješenju Općinskog suda u Rijeci posl.br. Ovr-2602/10, koja se vodi po prijedlogu tuženika, kao ovrhovoditelja, protiv tužitelja kao ovršenika.

 

3. Proglašava se nedopuštenom ovrha u ovršnom predmetu po rješenju javnog bilježnika D. P. iz R. od 14. kolovoza 2008., pod poslovnim brojem Ovrv-574/08, koja se vodi po prijedlogu tuženika, ovrhovoditelja, protiv tužitelja kao ovršenika."

 

b) potvrđuje u točki 2. izreke.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

"1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

'1. Utvrđuje se da je ovrha poslovni broj Ovr-2602/10, koja se vodi kod Općinskog suda u Rijeci ništetna.

 

2. Proglašava se nedopuštenom ovrha u ovršnom predmetu po rješenju Općinskog suda u Rijeci posl.br. Ovr-2602/10, koja se vodi po prijedlogu tuženika, kao ovrhovoditelja, protiv tužitelja kao ovršenika.

 

3. Proglašava se nedopuštenom ovrha u ovršnom predmetu po rješenju javnog bilježnika D. P. iz R. od 14. kolovoza 2008., pod poslovnim brojem Ovrv-574/08, koja se vodi po prijedlogu tuženika, ovrhovoditelja, protiv tužitelja kao ovršenika.'

 

4. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

Protiv navedene presude pravodobnu žalbu izjavila je tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom  pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatiti ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Žaliteljica u žalbi ne osporava činjenicu da žaliteljica, kao ovršenica, nije od strane ovršnog suda upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrha, označenih u izreci pobijane presude, nedopuštenim.

 

Obzirom na tu činjenicu, tj. obzirom na činjenicu da je tužiteljica pokrenula ovu parnicu iako u ovršnim postupcima, u kojima je sudjelovala kao ovršenica, nije upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, pravilno je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo da rješenje ovršnog suda o upućivanju ovršenice u parnicu ima značaj procesne pretpostavke za tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe.

 

U smislu odredaba Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi u ovršnom postupku, odluke suda u ovršnom postupku mogu se pobijati samo pravnim lijekovima predviđenim tim zakonom. Tužba kao put pravne zaštite propisana je samo u okviru tih pravnih lijekova i predviđena je samo kad sud u ovršnom postupku odluči ovršenika uputiti u parnicu, a jedan od takvih slučajeva je bio propisan odredbom članak 48. OZ-a u postupku povodom ovršenikove žalbe protiv rješenja o ovrsi.

             

U odnosu na točku 1. izreke kojom je odbijen i zahtjev radi utvrđenja da je ovrha ( broj  Ovr-2602/10, koja se vodi kod Općinskog suda u Rijeci) ništetna, valja reći da je tužba i u ovom djelu nedopuštena  jer , kako je to već rečeno, pravilnost postupanja ovršnog suda u ovršnom postupku može se ispitivati, a odluke donesene u ovršnom postupku pobijati, samo u okviru tog postupka i prema odredbama zakona koji uređuju taj postupak – Ovršnog zakona, a ne povodom tužbe u parnici. S pravom žaliteljica ukazuje da je sud pogriješio odbivši tužbeni zahtjev radi "utvrđenje ovrhe ništetnom". Tužba s tužbenim zahtjevom u točki 1.1. pobijane presude nedopuštena je pa ju je trebalo odbaciti.

Nedopuštenost tužbe razlog je zbog kojeg se tužba odbacuje, a ne za odbijanje tužbenog zahtjeva. U takvoj situaciji ostali žalbeni navodi kojima se žaliteljica poziva na odredbe ECHR nisu odlučni za odluku o predmeta spora i o njima je u ovom stadiju postupka suvišno raspravljati. Ta prava tužiteljica je trebala isticati u ovršnom postupku.

 

Zbog nepostojanja procesne pretpostavke iz članak 48. OZ-a za podnošenje predmetne tužbe, tužbu je valjalo odbaciti, a ne odbiti, radi čega je odlučeno kao u točki a) izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

Odluka o troškovima postupka je pravilna pa je valjalo potvrditi točku 2. izreke radi čega je odlučeno kao u točki b) izreke ovog drugostupanjskog rješenja temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 7. listopada 2020.

 

Predsjednik vijeća:

 

Emir Čustović