- 1 -

Broj: Jž-3410/2017

 

  

 

Broj: Jž-3410/2017

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

                                          R J E Š E NJ E

 

                                                                     

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. I. L., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90, 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Čakovcu od 3. studenog 2017., broj: 1.Pp J-277/17-13, u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2020.,

 

r i j e š i o    j e:

 

                    Prihvaća se osnovanom žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec, ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Čakovcu od 3. studenog 2017., broj: 1.Pp J-277/17-13 na temelju čl. 181. toč. 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15. i 70/17.) odbijena je optužba protiv okr. I. L. da bi na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda. 

 

Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava međimurska, Policijska postaja Čakovec pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešne primjene čl. 10. Prekršajnog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Žalba je osnovana.

 

Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu  u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti i u granicama navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da tužitelj osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog primjene načela „ne bis in idem“ u odnosu na kazneno djelo prijetnje i prekršaj činjenično opisan u optužnom prijedlogu.

 

U pravu je žalitelj da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio načelo "ne bis in idem", budući u činjeničnom opisu optužnog prijedloga nije obuhvaćen činjenični opis kaznenog djela prijetnje, već se optužni prijedlog temelji na drugim protupravnim radnjama koje je okrivljenik počinio (tučom), a koji u sebi sadrži elemente narušavanja javnog reda i mira.

 

Naime, prvostupanjski je sud iz dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu od 25. listopada 2017., broj K-DO-151/2017-64 zaključio da je protiv okr. I. L. pokrenut kazneni postupak koji se odnosi na događaj koji vremenski i prostorno čini jednu cjelinu s inkriminiranim događajem za koji se vodi i prekršajni postupak, te da treba primijeniti čl. 10. Prekršajnog zakona i odbiti optužbu na temelju čl. 181. toč. 5. Prekršajnog zakona, očito smatrajući da postoje okolnosti koje isključuju prekršajni progon. 

 

Međutim, suprotno tvrdnji iz obrazloženja pobijane presude, ne radi se o identičnim opisima nedopuštenih radnji u prekršajnom i kaznenom postupku, pa se stoga ne može govoriti o povredi načela „ne bis in idem“, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud.

 

Članak 10. Prekršajnog zakona propisuje:“Ako je protiv počinitelja prekršaja započeo kazneni postupak zbog kaznenog djela kojim je obuhvaćen i prekršaj, ne može se za taj prekršaj pokrenuti prekršajni postupak, a ako je postupak pokrenut ne može se dalje voditi.“

 

Iz dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu razvidno je da je 25. listopada 2017. podignuta optužnica protiv okr. I. L. zbog kaznenog djela iz čl. 139 st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine, broj  125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje KZ/11- kazneno djelo  protiv osobne slobode-prijetnjom), dok je u odnosu na kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. u vezi s čl. 34. KZ/11 doneseno rješenje o odbačaju kaznene prijave (kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju).

 

Dakle, optužnica protiv okr. I. L. podignuta je zbog kaznenog djela prijetnje, dok činjenični opis optužnog prijedloga ukazuje na počinjenje prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira - remećenje javnog reda i mira na naročito drzak način - tučom. Pri tome obilježja prekršaja iz optužnog prijedloga uopće nisu sadržana u obilježjima kaznenog djela kako je ono opisano u optužnici (list 22 spisa).

 

U odnosu na kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju, a koja ozljeda je prema kaznenoj prijavi nastala u događaju za koji je podnesen optužni prijedlog, kaznena prijava protiv osumnjičenog I. L. je odbačena i to iz razloga što se u konkretnom slučaju ne radi o kaznenom djelu teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi s čl. 34. KZ/11, već o kaznenom djelu tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. Kaznenog zakona /11, a koje se sukladno st. 3. istog članka progoni po privatnoj tužbi.

 

Dakle, u odnosu na kazneno djelo prijetnje činjenično opisano u optužnici i prekršaj činjenično opisan u optužnom prijedlogu, nisu ostvareni uvjeti za primjenu čl. 10. Prekršajnog zakona, budući se ne radi o kaznenom djelu kojim je obuhvaćen prekršaj.

 

Međutim, u odnosu na kazneno djelu tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. Kaznenog zakona /11, prvostupanjski sud nije utvrdio da li je kazneni postupak započeo, odnosno da li je oštećenik preuzeo progon od državnog odvjetnika privatnom tužbom i da li je u smislu čl. 17. stavka 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku i započeo kazneni postupak.

 

Članak 17. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19.; dalje ZKP/08) propisuje da kazneni postupak započinje :

1)     pravomoćnošću rješenja o provođenju istrage

2)     potvrđivanjem optužnice ako istraga nije provedena

3)     određivanjem rasprave na temelju privatne tužbe

4)     donošenjem presude o izdavanju kaznenog naloga (članak 541.stavak 1.)

 

Iz navedenih razloga trebalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku prvostupanjskom sudu, koji će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, utvrditi da li u ovom slučaju u odnosu na možebitnu privatnu tužbu za kazneno djelo tjelesne ozljede i prekršaj činjenično opisan u optužnom prijedlogu treba primijeniti čl. 10. Prekršajnog zakona, kako ne bi došlo do povrede načela „ne bis in idem“. 

 

 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1.Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

             Zagreb, 7. listopada 2020. 

 

 

 

Zapisničarka :                                                                                      Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Emina Bašić, v. r.                                                                                   Gordana Korotaj, v.r.             

 

                    

              Rješenje se dostavlja  Općinskom sudu u Čakovcu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.