Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2792/20-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i mr. sc. Mirjane Juričić, članica vijeća, te sudske savjetnice Matee Miloloža, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja F. d.o.o., Z., zastupanog po direktorici i zakonskoj zastupnici S. R., protiv tuženika Ministarstva turizma Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba ad 1) A. V. iz S., i ad 2) K. S. P. iz S., zastupanih po opunomoćeniku B. Č., odvjetniku u Odvjetničkom društvu „L. i Č.“ j.t.d., S., radi priznanja svojstva stranke u postupku utvrđivanja ispunjenja minimalnih tehničkih uvjeta, odlučujući o žalbi zainteresiranih osoba protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, posl.br. 18 UsI-551/18-14 od 17. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2020.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba zainteresiranih osoba i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Splitu, posl.br. 18 UsI-551/18-14 od 17. veljače 2020.
II. Odbija se zahtjev zainteresiranih osoba za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev zainteresiranih osoba za naknadu troškova predmetnog upravnog spora.
Zainteresirane osobe podnijele su žalbu protiv pobijanog rješenja prvostupanjskog suda, ne navodeći pritom određene žalbene razloge propisane odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS). U žalbi u bitnom navode da su u naslovnom postupku sudjelovale na strani tuženika te da su posebnim podneskom popisale i zatražile trošak koji je prvostupanjskom sudu upućen preporučenom pošiljkom 19. prosinca 2019., odnosno 8 dana prije nego je presuda u ovom postupku objavljena. Ističu da je pobijanim rješenjem odbijen njihov zahtjev za naknadu troškova naslovnog spora, s obrazloženjem da nema osnove za naknadu troška istima, bez obzira što su uspjele u naslovnom postupku jer su svoj zahtjev za naknadu troškova postavile nakon zaključenja rasprave. Stoga ističu da je prvostupanjski sud, ukoliko smatra da su zainteresirane osobe zahtjev za naknadom troškova postavile nepravovremeno, takav zahtjev trebao odbaciti kao nepravovremen, a ne ga odbiti kao neosnovan, što je prvostupanjski sud učinio pobijanim rješenjem. Navode da ZUS ne spominje zaključenje glavne rasprave kao krajnji rok do kojeg bi stranke mogle postaviti svoj zahtjev za naknadu troškova pa smatraju da su i u roku od 15 dana od dana objave presude ovlaštene postaviti zahtjev za naknadu troškova, sukladno odredbi članka 79. stavka 6. ZUS-a. Ističu da su svoj zahtjev za naknadu troškova postupka postavile na dan zaključenja rasprave jer su ga taj dan uputile preporučenom pošiljkom pa smatraju da je njihov zahtjev postavljen pravovremeno i osnovano, u skladu s odredbom članka 79. stavka 6. ZUS-a. Stoga sadržajno predlažu da ovaj Sud uvaži njihovu žalbu te poništi pobijano rješenje te potražuju trošak postupka u iznosu od 7.500,00 kn, plus PDV, kao i trošak sastava žalbe u iznosu od 3.125,00 kn, plus PDV.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući pobijano rješenje u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi radi kojih se rješenje pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da su zainteresirane osobe podneskom zaprimljenim na prvostupanjskom sudu dana 20. prosinca 2019. podnijele zahtjev za naknadu troškova predmetnog upravnog spora u iznosu od 5.000,00 kn, uvećano za PDV. Ujedno, iz istog je razvidno da je zainteresirane osobe u ovoj upravnoj stvari na raspravi održanoj 19. prosinca 2019., na kojoj je rasprava zaključena, zastupao privremeni opunomoćenik odvjetnik, koji na navedenoj raspravi nije podnio određeni zahtjev za naknadu troškova spora, već je samo predložio da se tužitelju dosude troškovi upravnog spora. Nadalje, dana 27. prosinca 2019. donesena je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i u kojoj je navedeno da je odluka o troškovima spora izostala jer isti nije popisan do zaključenja glavne rasprave.
Odredbom članka 40. stavka 1. ZUS-a propisano je da se tužbeni zahtjev može proširiti do zaključenja rasprave. Stoga je trenutak zaključenja rasprave relevantan za ocjenu osnovanosti istaknutih zahtjeva u upravnom sporu, kako glavnog zahtjeva, tako i sporednih traženja, kao što su troškovi spora, dok je kod rješavanja spora bez rasprave zahtjev potrebno istaknuti najkasnije do donošenja odluke suda.
Imajući na umu dokumentaciju u spisu predmeta i citiranu odredbu članka 40. stavka 1. ZUS-a, a s obzirom da iz spisa predmeta proizlazi da zainteresirane osobe nisu podnijele specificirani zahtjev za naknadu troškova spora u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a do zaključenja rasprave u predmetnom upravnom sporu, ovaj Sud nalazi da je pravilno prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbio zahtjev zainteresiranih osoba za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan.
Prema ocjeni ovog Suda, nije osnovan ni žalbeni prigovor zainteresiranih osoba da su svoj zahtjev za naknadu troškova postupka postavile pravovremeno i osnovano jer su isti postavile na dan zaključenja rasprave, na način da su ga taj dan prvostupanjskom sudu uputile preporučenom pošiljkom. To stoga što su zainteresirane osobe imale dovoljno vremena od podnošenja tužbe (17. prosinca 2018.) pa do zaključenja rasprave (19. prosinca 2019.) za postavljanje određenog zahtjeva za naknadu troškova upravnog spora, pri čemu nije od utjecaja na drugačije rješenje predmetne stvari činjenica da je opunomoćenik zainteresiranih osoba na dan zaključenja rasprave, a nakon što je rasprava zaključena, preporučenom poštom prvostupanjskom sudu dostavio podnesak kojim dostavlja punomoć za zastupanje zainteresiranih osoba od 29. lipnja 2018. te ujedno dostavlja i specificiran zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
Ovaj Sud napominje da zainteresirane osobe u žalbi pogrešno tumače odredbu članka 79. stavka 6. ZUS-a jer navedena odredba samo ostavlja mogućnost sudu da u situacijama koje to zahtijevaju ne donosi odluku o troškovima spora zajedno s odlukom o glavnoj stvari, a što ne utječe na dužnost stranaka da postave zahtjev za naknadu troškova spora do zaključenja rasprave, odnosno do donošenja odluke u slučaju rješavanja spora bez rasprave.
Kako zainteresirane osobe razlozima navedenima u žalbi nisu dovele u sumnju zakonitost pobijanog rješenja niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
Budući da žalba zainteresiranih osoba nije uvažena, istima nije priznat trošak sastava žalbe sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Boris Marković, v.r.