- 1 -              Rev 4498/2019-6

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4498/2019-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. B. iz Z., zastupa punomoćnik A. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika L. r. d.o.o., Z.,  kojeg zastupa punomoćnica D. P., odvjetnica u S., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na posao, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-100/19-2 od 4. srpnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-70/17-18 od 10. siječnja 2019., u sjednici održanoj 7. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

 

I.              Prihvaća se revizija tuženika te se ukida presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-100/19-2 od 4. srpnja 2019. i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-70/17-18 od 10. siječnja 2019. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II.              O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Utvrđuje se da je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu sklopljenog dana 30.01.2017.godine između L. R. d.o.o. sa sjedište, u Z., i L. B. iz Z., dana 17.02.2017. godine nedopuštena.

 

 

 

II. Utvrđuje se da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

 

III. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto "Računovođa" ili drugo odgovarajuće radno mjesto sljedećeg dana nakon prestanka radnog odnosa te da mu osigura sva prava iz radnog odnosa, i to sve u roku od 8 dana.

 

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 2.549,00 kn uvećane za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teku od 10.siječnja 2019.g. pa do isplate, sve u roku od 8 dana."

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. t. 2.  Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima tuženika, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se pobijana presuda ne bi mogla ispitati, razlozi presude su jasni i razumljivi te ne postoji kontradiktornost između razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude i samih navoda.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom od 17. veljače 2017., zatim zahtjev da tužitelju radni odnos nije prestao i zahtjev za vraćanjem tužitelja na posao.

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

 

- da je tužitelj sa tuženikom sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 30. siječnja 2017. na radnom mjestu računovođe i člankom 2. Ugovora je određeno da će radnik poslove obavljati u sjedištu poslodavca, a po potrebi i na drugim mjestima,

 

 

 

 

- da je tužitelju 17. veljače 2019. uručena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu uz obrazloženje da je prestala potreba za radom tužitelja, jer je klijent tuženika za usluge računovodstva i poreznog savjetovanja zaključio da tužitelj ne poznaje dovoljno rad u sustavu SAP-a, a tuženik nema mogućnosti zapošljavanja na drugim poslovima,

 

- da je tužitelj 3. ožujka 2017. uložio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa na koji se tuženik očitovao 20. ožujka 2017. te je pravovremeno zahtijevao sudsku zaštitu,

 

- da zakonski zastupnik tuženika u svom iskazu navodi da je tužitelja zaposlio zbog moguće suradnje s tvrtkom I. za koju bi obavljao računovodstvene usluge unutar aplikacije SAP, ali je na edukaciji utvrđeno da tužitelj isti rad ne poznaje dovoljno te je prestala potreba za radom tužitelja.

 

Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja zaključivši u bitnom da su u konkretnoj situaciji ispunjene pretpostavke za osobno uvjetovani otkaz, a ne poslovno uvjetovani otkaz, posljedično čemu je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju nezakonita. Drugostupanjski sud je, prihvativši odluku i razloge prvostupanjskog suda, odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14 – dalje: ZR), poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: 1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), 2) ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), 3) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) ili 4) ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu).

 

Nižestupanjski sudovi su ocjenom provedenih dokaza utvrdili da je tuženik bio nezadovoljan znanjem i radom tužitelja u sustavu aplikacije SAP, a što je razlog za  osobno uvjetovani otkaz. Međutim, sudovi zanemaruju činjenicu da je u Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu, između ostalog, navedeno i da je prestala potreba za radom tužitelja, a isto proizlazi i iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika. Dakle, iz obrazloženja odluke tuženika o otkazu kojeg je dao tužitelju proizlaze i razlozi za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.

 

Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu potpuno utvrdili činjenično stanje glede postojanja pretpostavki za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, to je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP-a.

 

Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Odluka o trošku donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 7. listopada 2020.