Broj: Rev 209/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, mr. sc. Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja, u pravnoj stvari I. tužiteljice V. K. iz Z., i II. tužitelja B. P. iz Z., oboje zastupanih po punomoćnici H. Z., odvjetnici iz Z., protiv tuženice J. P. iz Z., zastupane po punomoćniku I. Š., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. Š. i B. V. iz Z., radi utvrđenja ništavnim ugovora, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-2349/10-2 od 5. listopada 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-698/10 od 6. svibnja 2010., u sjednici održanoj 18. travnja 2012.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je utvrđeno „da su ništavi ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 2. studenog 2004. i aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključen 9. prosinca 2004. između Š. B. P. pok. M. kao primatelja uzdržavanja i J. P. kao davatelja uzdržavanja“, dok je tuženici naloženo na ime parničnog troška isplatiti tužiteljima 25.115,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a sve s prijedlogom da se preinači odbijanjem tužbenog zahtijeva i obvezivanjem tužitelja da joj naknade parnični trošak, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno postupanje.

Tužitelji nisu odgovorili na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP-a), samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Revidentica je u reviziji samo uopćeno iznijela revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pa kako nije navela o kojoj se povredi radi ili čime je počinjena, a revizijski sud po službenoj dužnosti ne pazi na bitne povrede odredaba parničnog postupka - o tom se razlogu u ovoj revizijskoj fazi ne može razmatrati.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništavim ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog 2. studenoga 2004.(s aneksom ugovora od 9. prosinca 2004.) između Š. B. P. pok. M. kao primatelja uzdržavanja i J. P. kao davateljice uzdržavanja, a kojim je Š. B. P. pok. M. raspolagao dijelom imovine u korist tuženice (supruge).

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

- da se pred Općinskim sudom u Zadru vodi ostavinski postupak iza pok. Š. B. P. pok. M., umrlog ..., a u kojemu su postupku tužitelji osporili valjanost ugovora o doživotnom uzdržavanju i njegova aneksa i (u svezi toga) rješenjem suda upućeni u parnicu,

- da je Š. B. P. pok. M. prijeporni ugovor i aneks potpisao pred A. M., vježbenicom (bez položenog pravosudnog i javnobilježničkog ispita) u uredu javne bilježnice P. M. iz Z., koja je prije potpisa ugovora i aneksa ove pročitala Š. B. P. i upozorila ga na posljedice njihova zaključenja,

- da ugovor o doživotnom uzdržavanju i aneks tome ugovoru, na njihovoj poleđini, sadrže potpis javne bilježnice P. M. i naznaku da javna bilježnica potvrđuje da je ugovor i aneks ugovora ispitala i utvrdila da ovi po svom obliku odgovaraju propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta, te da je sudionicima pravnog posla isprave pročitala i upozorila ih da imaju snagu ovršnog javnobilježničkog akta.

Sporna je pravna valjanost navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju (s aneksom), a sve obzirom da primatelj uzdržavanja nije ugovor (s aneksom) potpisao pred javnom bilježnicom i nije ga javna bilježnica upozorila na posljedice njegova zaključenja - uz to što ga nije pred ovime prethodno pročitala.

Na navedeno (utvrđeno) činjenično stanje drugostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odluku o zahtjevu tužitelja (potvrđivanjem prvostupanjske presude) temeljio na pravnom shvaćanju da je prijeporni ugovor o doživotnom uzdržavanju (s aneksom) zaključen s nedostatkom formalne prirode koji ga čini pravno nevaljanim - obzirom nije zaključen u smislu odredaba čl. 116. st. 4. i 5. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, br. 48/03 i 163/03- dalje: ZN-a) kojima je propisan postupak i oblik sačinjenja takvog ugovora, a koje se odredbe primjenjuju na ovaj slučaj budući su prestale važiti tek 1. siječnja 2006. na temelju čl. 1164. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05).

Naime, odredbama čl. 116. st. 4. i 5. ZN-a propisano je:

„(4) Ugovor o doživotnom uzdržavanju valjan je samo ako je sastavljen u pisanom obliku i:

- ovjeren od suca nadležnog suda, ili

- sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, ili

- potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku.

(5) Ovlaštene osobe iz stavka 4. ovoga članka dužne su pročitati ugovor i upozoriti ugovornike na posljedice ugovora“.

Prema shvaćanju ovoga suda, a u svijetlu sadržaja takvih odredaba, prema kojima je ugovor o doživotnom uzdržavanju formalni akt - i (što je ovdje odlučno) mora mu prethoditi propisani postupak njegova zaključenja, samo „ovlaštene osobe“ o kojima je u tim odredbama riječ, dakle sudac ili javni bilježnik, mogu sastaviti ili potvrditi Ugovor o doživotnom uzdržavanju i samo su te osobe dužne „pročitati ugovor i upozoriti ugovornike na posljedice ugovora“.

Sukladno tome, a budući u konkretnom slučaju prijeporni ugovor nije zaključen u propisanom postupku, svrha kojeg postupka je sprečavanje eventualnih zlouporaba i zaštita prava trećih osoba (koji mogu imati neka prava na imovini iz ugovora), i ne udovoljava svim ZN-om propisanim pretpostavkama za njegovu valjanost, nižestupanjski sudovi su pravilno postupili kada su tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili osnovanim i takvog prihvatili.

Valja pritom imati na umu da je odredbama čl. 126. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“, broj 78/93, 29/94 i 162/98), na snazi u vrijeme zaključenja prijepornog ugovora, a kojima su uređena prava i dužnosti javnobilježničkog prisjednika i vježbenika, propisano da javnobilježnički vježbenik može umjesto javnog bilježnika kod kojega radi: 1) sastavljati nacrte isprava, 2) zamjenjivati javnog bilježnika u onim poslovima u kojima ovaj zastupa stranke po članku 4. ovoga Zakona,3) podizati proteste, 4) sastavljati inventare, 5) provoditi dobrovoljne dražbe pokretnih stvari s učinkom sudske dražbe - dakle ne i da javnog bilježnika zamjenjuje kod potpisivanja ugovora i da u ime javnog bilježnika i u smislu odredaba čl. 116. ZN-a pročita ugovor o doživotnom uzdržavanju i upozorava ugovornike na posljedice ugovora.

Zbog navedenih razloga valjalo je reviziju tuženice na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 18. travnja 2012.