Poslovni broj: Gž R-768/2020

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

                                                    P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Ježek Mjedenjak, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Larise Crnković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz S. OIB: ..., zastupanog po punomoćniku F. S. odvjetniku iz S., protiv tuženika S. P. d.o.o. S. OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku iz S., radi nedopuštenosti otkaza, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, posl. br. Pr-103/2019 od 03. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 06. listopada 2020. godine,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u

Splitu, posl.br. Pr-103/2019 od 03. srpnja 2020. godine.

Obrazloženje

Citiranom presudom odbijeni su tužbeni zahtjevi kojima je tužitelj tražio da se utvrdi da je nezakonita i nedopuštena tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28.11.2018. godine kojom mu (tužitelju) je otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01.09.2016. godine, da se utvrdi da mu radni odnos nije prestao i da se naloži tuženiku da ga vrati na rad (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

              Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Žalba nije osnovana.

Predmet spora su zahtjevi tužitelja da se utvrdi da je nezakonita i nedopuštena tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28.11.2018. godine kojom mu (tužitelju) je otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01.09.2016. godine, da se utvrdi da mu radni odnos nije prestao i da se naloži tuženiku da ga vrati na rad

Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu referenta naplate parkirališta, te da mu je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. studenog 2018. godine otkazao ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa iz članka 154. Pravilnika o radu sa sistematizacijom radnih mjesta, da je tužitelj dana 14. prosinca 2018. godine podnio zahtjev za zaštitu prava protiv navedene Odluke, te da tuženik nije udovoljio njegovom zahtjevu budući da je dana 02. siječnja 2019. godine svojom Odlukom odbio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava i potvrdio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. U Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa da se navodi da je tužitelj dana 15. studenog 2018. godine u 13:50 sati na parkiralištu P. 3, prilikom obavljanja dnevnih zadataka, ozlijedio djelatnicu I. B. tako što je uzeo gajbu i s njome je udario, uslijed čega je imenovana doživjela lakšu tjelesnu ozljedu, a potom je napustio radno mjesto i odsutnost da nije ničim opravdao, da su sindikati dali svoju suglasnost za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju, te da je tuženik, kao poslodavac, smatrao da je navedenim ponašanjem tužitelja narušen ugled poslodavca i da bi ostanak tužitelja na poslu značio da se navedeno ponašanje tolerira od strane poslodavca, te da bi to narušilo radnu disciplinu, pa da navedeno ponašanje poslodavac u tom smislu smatra neprihvatljivim jer je isto protivno zakonu i podzakonskim aktima tuženika i da iz navedenih razloga nastavak radnog odnosa nije moguć.

Prvostupanjski sud utvrđuje da iz svih provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je tužitelj za vrijeme obavljanja poslova radnog mjesta referenta naplate dana 15. studenog 2018. godine verbalno izvrijeđao djelatnicu I. B. i udario je plastičnom gajbom na parkiralištu P. 3 gdje su zajedno radili i time joj nanio lakše tjelesne ozljede, nakon čega je, unatoč upozorenjima zamjenika rukovoditelja sektora parkirališta J. M. koji je došao s njim obaviti razgovor vezano za navedeni događaj i istaknuo tužitelju da mora raditi do kraja smjene kao i neposredno nadređene osobe P. S., bez njihove dozvole napustio radno mjesto prije završetka radne smjene, iako nije postojao niti jedan drugi radnik koji bi zamijenio tužitelja do kraja smjene. Iako iz obavijesti o trajanju privremene nesposobnosti za rad tužitelja nije dvojbeno da je specijalista obiteljske medicine dr. F. K. V. odredila tužitelju bolovanje u trajanju od 15. do 25. studenog 2018. godine, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj neposredno nakon što je ozlijedio djelatnicu I. B. na neodgovarajući način napustio radno mjesto jer su ga i P. S. i J. M. obavijestili da ne smije napuštati radno mjesto dok mu ne završi smjena, a on je unatoč tome otišao kod liječnika i otvorio bolovanje prije nego je pričekao drugog kolegu za preuzimanje smjene, zbog čega da je svojim ponašanjem doveo u pitanje uredan radni proces na navedenom parkiralištu. Prvostupanjski sud utvrđuje da su neosnovani tužiteljevi navodi da nije udario djelatnicu I. B., već da ga je ona provocirala i sama se ozlijedila jer da je to suprotno sadržaju potvrde MUP-a, PU Splitsko-dalmatinske od 29. studenog 2018. godine i sadržaju pravomoćne i ovršne presude Prekršajnog suda u Splitu broj 6 Pp J-4539/2018-20 od 11. srpnja 2019. godine kojom je tužitelj kažnjen novčanom kaznom od 378,00 kn jer je dana 15.11.2018.godine u 13,50 sati u S., u ulici P. cesta na parkiralištu pokraj robne kuće P. 3 u vidno alkoholiziranom stanju na naročito drzak i bezobziran način remetio javni red i mir tako što je vičući vrijeđao svoju radnu kolegicu I. B. riječima ''ti si obična guska'' te je nakon toga udario plastičnom gajbom po glavi i udaljio se s mjesta događaja, te je I. B. na KBC-u S. nakon izvršenog pregleda utvrđena lakša tjelesna ozljeda u vidu udarca u desnu stranu čela. Prvostupanjski sud utvrđuje da prilikom ocjene opravdanosti razloga za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu treba uzeti u obzir da je tužitelj u više navrata opominjan i kažnjavan od strane poslodavca zbog ponašanja na radnom mjestu referenta naplate i prije navedenog događaja, što da govori o upornom neprimjerenom ponašanju tužitelja na radnom mjestu. Sve navedeno, i to ozljeda radnice I. B. počinjena udarcem plastičnom gajbom na radnom mjestu od strane tužitelja, kao i njegovo napuštanje radnog mjesta prije isteka smjene po navedenom događaju unatoč upozorenju nadređenih osoba, da predstavlja izrazito neprimjereno ponašanje tužitelja na radnom mjestu i samim time osobito tešku povredu radne obveza iz radnog odnosa od strane tužitelja, zbog čega radni odnos nadalje nije moguć, te da je tuženik dokazao opravdanost Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju. Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.

Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja o postojanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a jer donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju tužitelj ukazuje u žalbi, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati. Prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 116. stavak 1. Zakona o radu (NN 93/14,127/17), odlučujući o tužbenom  zahtjevu, te je za to dao pravilne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa se radi izbjegavanja ponavljanja upućuje tužitelja na sadržaj obrazloženja prvostupanjske presude. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tužitelja.

Točni su navodi tužitelja da nitko od saslušanih svjedoka, osim I. B. koja je napadnuta, nije vidio da je on (tužitelj) bacio gajbu na kolegicu I. B.. Međutim, samim time što nije bilo neposrednog svjedoka ne znači da se taj događaj nije dogodio. Upravo suprotno, iz svih provedenih dokaza prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj bacio gajbu na I. B. i ozlijedio je, a to proizlazi i iz pravomoćne presude Prekršajnog suda u Splitu kojom je zbog navedenog događaja tužitelj oglašen krivim i izrečena mu je novčana kazna, te su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da se I. B. sama ozlijedila i da ga je lažno optužila.

U odnosu na žalbene navode tužitelja da se I. B. sama ozlijedila, valja reći da je riječ o paušalnim i ničim dokazanim navodima koji bi se mogli dokazati samo odgovarajućim vještačenjem o dinamici ozljeđivanja, koji dokaz tužitelj nije predložio. Stoga je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i bez saslušanja svjedoka L. B. kojeg je tužitelj predložio na okolnost njegovih loših odnosa s kolegicom B.. Naime, nesporno je da je I. B. lakše ozlijeđena. Potencijalni svjedok L. B. ne bi mogao svjedočiti o samom događaju jer istome nije prisustvovao, a loši odnosi između tužitelja i kolegice B., čak i ako su postojali, nisu i ne mogu biti opravdanje za napad tužitelja na kolegicu.

To što I. B. nije koristila bolovanje nije relevantno jer je nesporno da je riječ o lakšoj ozljedi zbog koje je zatražila hitnu medicinsku pomoć, a zatim je od poslodavca dobila nekoliko slobodnih dana za oporavak.

Tužitelj navodi da su se on i I. B. porječkali oko gajbe na način da ju je I. B. htjela spremiti, a on je htio da gajba ostane na parkiralištu da može sjesti na nju. Iz njegove obrane i iskaza poslodavcu proizlazi da je osam dana za redom radio s I. B. koja ga je maltretirala, pa da je kritične zgode već samim dolaskom na posao bio „na rubu živaca“, dok iz iskaza I. B. proizlazi da je čula da tužitelj psuje kada je došao na posao, ne znajući da se to odnosi na nju, da bi potom bacio gajbu na nju i ozlijedio je. Irelevantno je da li je ranije bilo između njih dvoje sukoba (I. B. izričito negira sukobe, iako je iskazala da je tužitelj ranije odbijao raditi s njom, dok tužitelj tvrdi da ga je ona „maltretirala“ -da mu je micala gajbu što je kod njega stvorilo nervozu i ljutnju) jer čak i ako je sukoba ili samo tenzija bilo i ranije, tužitelj nije smio reagirati na način kako je reagirao, dakle fizički napasti kolegicu B.. I sam taj događaj-fizički napad na kolegicu je dovoljni razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu jer, kako je pravilno zaključio tuženik, nereagiranje na navedeno tužiteljevo ponašanje značilo bi da se takvo ponašanje tolerira od strane tuženika, čime bi se narušila radna disciplina i stvorili preduvjeti da se ovakvi fizički napadi na kolege imaju smatrati normalnim.

To se napominje stoga jer je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelju i zbog napuštanja radnog mjesta bez dozvole. Naime, nesporno je da je tužitelj nakon navedenog događaja, unatoč upozorenju nadređenih da to ne čini, napustio radno mjesto. Tužitelj to pravda svojim zdravstvenim stanjem, odnosno činjenicom da je bio nervozan i ljut i da nije mogao raditi, nakon čega se zaputio kod liječnice i otvorio bolovanje. Stoga, ne ulazeći u opravdanost napuštanja radnog mjesta, valja reći da čak i pod pretpostavkom da se to napuštanje radnog mjesta smatra opravdanim zbog tužiteljevog zdravstvenog stanja (iako je i u takvom „nervoznom i ljutom“ stanju mogao pričekati da mu se nađe zamjena), izvanredan otkaz je i dalje zakonit zbog ozljeđivanja kolegice.  

Ovaj sud je mišljenja da su irelevantna ranija upozorenja i novčana kažnjavanja tužitelja zbog neispunjavanja radnih obveza jer se u konkretnom slučaju radi o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa-ozljeđivanje kolegice, pa te ranije povrede radnih obveza nisu od značaja, niti na bilo koji način utječu na pravilnost Odluke o izvanrednom otkazu.

Stoga je odlučeno kao u izreci presude, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

                                                                      U Rijeci, 06. listopada 2020.

                                                                                                                           Predsjednik vijeća                                                        Branke Ježek Mjedenjak