Poslovni broj: Kž-484/2019-5

Poslovni broj: Kž-484/2019-5

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marice Šćepanović, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Dražena Lovretića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika D. K., zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj 30 K-97/17-24 od 18. veljače 2019., u sjednici održanoj 6. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenika D. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

             

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Općinski sud u Varaždinu, pod točkom I., temeljem članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08), stavio je izvan snage kazneni nalog sadržan u presudi Općinskog suda u Varaždinu broj K-439/14-3 od 19. studenoga 2014, dok je pod točkom II. proglasio krivim okrivljenika D. K. zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. KZ/11, te ga je, temeljem istog članka, osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, a potom mu je, temeljem članka 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu time da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako okrivljenik u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Temeljem članka 158. stavka 2. ZKP/08 oštećenik G. M. je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

 

Temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08 okrivljenik D. K. je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 u iznosu od 4.153,60 kuna i iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 1.000,00 kuna, u roku od 15 dana, kao i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnog tužitelja o kojem trošku će se donijeti posebno rješenje.

 

Protiv navedene presude dvije žalbe je podnio okrivljenik D. K., obje po svom branitelju Ž. P., odvjetniku u V. i to obje zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji te odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja preinači i da se okrivljenika oslobodi od optužbe te da se naloži oštećeniku kao tužitelju da naknadi troškove kaznenog postupka.

 

Budući da se obje podnesene žalbe međusobno nadopunjuju, biti će razmatrane kao jedna žalba okrivljenika.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba okrivljenika D. K. je neosnovana.

 

Nije u pravu okrivljenik D. K. kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

 

Okrivljenik bitnu povredu odredaba kaznenog postupka nalazi u činjenici da je prvostupanjski sud stavio kazneni nalog od 19. studenoga 2014. izvan snage nakon 4 i pol godine, iako da ga je trebao staviti izvan snage prije isteka 2014., tako da je na ovaj način za cijelo vrijeme postupka bila na snazi druga odluka.

 

Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka okrivljenik nalazi i u činjenici da u zapisniku o objavi presude nije navedeno u pisanom obliku zašto se okrivljenik proglašava krivim i osuđuje na naprijed navedenu kaznenu sankciju.

 

Također, bitnu povredu odredaba kaznenog postupka okrivljenik nalazi i u tome što je prvostupanjski sud u činjeničnom opisu optužbe izmijenio bitna obilježja (objektivna i subjektivna) kaznenog djela za koje je okrivljenik optužen te da je okrivljenik doveden u situaciju da nije u mogućnosti osporavati takvu izmijenjenu optužbu.

 

Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika D. K., ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da bi sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

 

Naime, sud prvog stupnja je pri donošenju pobijane presude ispravno stavio izvan snage kazneni nalog od 19. studenoga 2014. Nije točno da je cijelo vrijeme postupka na snazi bio kazneni nalog jer podnošenjem prigovora protiv tog kaznenog naloga, isti nije postao pravomoćan, niti je bio na snazi, zbog čega je i provedena rasprava. Nakon dovršetka rasprave sud prvog stupnja je ispravno, sukladno članku 544. stavku 1. ZKP/08, taj kazneni nalog stavio izvan snage.

 

Nisu osnovani niti okrivljenikovi navodi da u zapisniku o objavi presude nije navedeno u pisanom obliku zašto se okrivljenik proglašava krivim i osuđuje na naprijed navedenu kaznenu sankciju jer prema odredbama članka 456. i 457. ZKP/08, kojima se regulira objava presude, nije predviđeno da će sud u pisanom obliku obrazlagati zašto se okrivljenik proglašava krivim i osuđuje baš na tu kaznenu sankciju, jer za to postoji pisani otpravak presude, a na objavi će se samo javno pročitati izreka presude i ukratko će se iznijeti razlozi presude, što je napravljeno i u konkretnom slučaju jer to proizlazi i iz samog zapisnika o objavi presude na koji stranke nisu imale primjedbi.

Nisu osnovani niti navodi okrivljenika u kojima se ističe da je prvostupanjski sud u činjeničnom opisu optužbe izmijenio bitna obilježja (objektivna i subjektivna) kaznenog djela za koje je okrivljenik optužen jer je takva izmjena činjeničnog opisa, zakonskog opisa i pravne kvalifikacije djela, kakva je napravljena u ovom predmetu, dopuštena budući da je sud prvog stupnja izvršio prekvalifikaciju sa težeg kaznenog djela (teška tjelesna ozljeda u pokušaju) na blaže kazneno djelo (tjelesna ozljeda) unutar iste glave KZ/11, a ujedno oštećenik kao tužitelj ima svojstvo privatnog tužitelja odnosno ovlaštenog tužitelja za kazneni progon zbog počinjenja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. KZ/11, koje se progoni po privatnoj tužbi te je i kaznena prijava podnesena u zakonskom roku od tri mjeseca od počinjenja kaznenog djela.

 

Nema pravo okrivljenik niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona.

 

Povredu kaznenog zakona okrivljenik vidi u tome što je, u konkretnom slučaju, nastupila zastara kaznenog progona,

 

Suprotno okrivljenikovim žalbenim navodima, u ovom predmetu nije nastupila zastara kaznenog progona jer za kazneno djelo iz članka 117. stavka 1. KZ/11, za koje djelo je zaprijećena kazna zatvora do jedne godine, sukladno članku 81. stavku 1. KZ/11, kazneni progon zastarijeva nakon šest godina, s time što, sukladno članku 81. stavku 3. KZ/11, ako je prije proteka rokova iz st. 1. toga članka donesena prvostupanjska presuda, kao što je ovdje slučaj, zastara kaznenog progona se produljuje za dvije godine. Iz naprijed navedenog proizlazi kako bi u ovom predmetu zastara kaznenog progona nastupila tek 2. srpnja 2022.

 

Nadalje, povredu kaznenog zakona okrivljenik vidi i u tome što se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju te da se u njegovim radnjama ne ostvaruju zakonska obilježja kaznenog djela.

 

Međutim, to što okrivljenik smatra da u njegovom postupanju nema obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Kako su u dokaznom postupku utvrđeni svi bitni elementi predmetnog kaznenog djela, za koje je okrivljenik i osuđen, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona, koja bi se eventualno nadovezivala na utvrđeno činjenično stanje.

 

Ispitujući pobijanu presudu, u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku drugu povredu kaznenog zakona, na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

Nije u pravu okrivljenik D. K. niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

U svojoj žalbi okrivljenik navodi kako je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je poklonio vjeru i odlučio da je iskaz oštećenika vjerodostojan i podoban jer da je iskaz oštećenika u proturječnosti s nalazima i mišljenjima vještaka i medicinskom dokumentacijom, tako da kraj takvih činjenica sud nije smio pokloniti vjeru oštećeniku.

 

Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika D. K., kojom poriče da je fizički nasrnuo na oštećenika G. M. i da mu je nanio tjelesne ozljede, neuvjerljiva.

 

Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo.

 

Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik D. K. fizički nasrnuo i tjelesno ozlijedio oštećenika G. M., čime je počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. KZ/11, što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivog i logičnog iskaza oštećenika G. M., ali i iz brojnih drugih dokaza koji su izvedeni u dokaznom postupku, a koji potvrđuju istinitost iskaza oštećenika, a posebno to proizlazi iz provedenih sudsko-medicinskih vještačenja sudskog vještaka dr. R. G. te sudske vještakinje dr. M. B., kao i iz pregledane medicinske dokumentacije.

 

Nema pravo okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kaznenoj sankciji.

 

Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu okrivljenikove inkriminirane radnje, tj. vodio je računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na strani okrivljenika pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

 

Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja okrivljenika D. K. osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, a potom mu izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od jedne godine, koja se u konkretnom slučaju ukazuje u cijelosti primjerenom.

 

Upravo ovakva kaznena sankcija se, u konkretnom slučaju, ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

 

Neosnovano se žali okrivljenik i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Naime, sud prvog stupnja je pravilno, sukladno odredbama ZKP/08, odmjerio visinu troškova koje je okrivljenik dužan te u mogućnosti platiti.

 

Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika D. K. valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem članka 482. ZKP/08, presuđeno kao u izreci.

 

U Splitu 6. listopada 2020.