Broj: Rev 783/10

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. F. iz Č., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu F. B. i S. B. iz Č., protiv tuženih J. P. iz S. i mldb. D. P. iz L., zastupanog po majci i zz B. P. iz L., a tuženi zastupani po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. D. i S. G. iz Č., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Čakovcu broj Gž-133/09-2 od 16. travnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-1148/08-19 od 9. prosinca 2008., u sjednici održanoj 25. srpnja 2012.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila utvrđenje da joj kao izvanbračnoj supruzi i nasljednici prvog nasljednog reda pripada nasljedno pravo u 1/3 dijela cjelokupne ostavinske imovine pokojnog Z. P., rođenog 29. prosinca 1957. a umrlog 4. svibnja 2008. s posljednjim prebivalištem u S., …, a koja ostavinska imovina se sastoji od nekretnina i pokretnina pobliže navedenih pod toč. I. izreke prvostupanjske presude. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužiteljici da tuženima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.745,00 kuna.

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti.

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

              Tuženi nisu dostavili odgovor na reviziju.

              Revizija nije osnovana.

              Temeljem čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

              Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje statusa izvanbračne supruge pokojnog Z. P., a slijedom toga priznanje statusa nasljednice prvog nasljednog reda iza ostavitelja.

              U postupku je utvrđeno:

              - da je tužiteljica od … 1985. bila u braku sa suprugom F. M., a čiji brak je prestao razvodom … 2006. pravomoćnom presudom Općinskog suda u Čakovcu broj P-1365/05 od 26. listopada 2005.,

              - da je u vremenu nakon razvoda svojeg braka sa F. M. tužiteljica bila u izvanbračnoj zajednici sa ostaviteljem sve do njegove smrti … 2008. u kojoj izvanbračnoj vezi nije bilo zajedničke djece.

              Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužiteljice jer su zaključili da ista sukladno odredbi čl. 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03 i 163/03 - dalje: ZN) i čl. 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 - dalje: OZ) ne ispunjava pretpostavke za priznanje statusa izvanbračne supruge, a slijedom toga nasljednice prvog nasljednog reda iza pokojnog Z. P.

              Tužiteljica u reviziji ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava te u bitnom smatra kako su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 8. Zakona o nasljeđivanju, a temeljem kojeg je u st. 2. propisano da izvanbračni drug ostavitelja nasljeđuje istog kao i bračni drug te da je izvanbračna zajednica ona životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka, a što je sve utvrđeno da postoji kod tužiteljice. Tužiteljica smatra da se ne može primijeniti odredba čl. 3. OZ kao relevantna za utvrđenje statusa izvanbračne supruge, a time i prava na nasljeđivanje kao nasljednice prvog nasljednog reda.

              Nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

              U čl. 8. st. 2. ZN propisano je da ostavitelja nasljeđuje njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim, a izvanbračnom zajednicom u smislu ZN smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka. Dakle, da bi se u smislu čl. 8. st. 2. ZN priznao status izvanbračne supruge ostavitelja tužiteljici, ista je trebala dokazati tri pretpostavke. Prva je pretpostavka da je bila u izvanbračnoj zajednici koja je trajala dulje vrijeme sa ostaviteljem, druga pretpostavka je da je za vrijeme trajanja te izvanbračne zajednice tužiteljica bila neudana a ostavitelj neoženjen, a treća pretpostavka je da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka. Pravilno su nižestupanjski sudovi utvrdili da kod tužiteljice u svakom slučaju ne postoji pretpostavka da je izvanbračna zajednica s ostaviteljem trajala dulje vrijeme i do kojeg zaključka su nižestupanjski sudovi došli pozivom i na odredbu čl. 3. OZ.

              U čl. 3. OZ, koji zakon je stupio na snagu nakon ZN, određeno je što se smatra izvanbračnom zajednicom i gdje je za status izvanbračne zajednice predviđeno trajanje od minimum tri godine ili kraće ako je u toj zajednici rođeno zajedničko dijete. U konkretnom slučaju tužiteljica i ostavitelj nisu imali zajedničko dijete, te je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da se izvanbračna zajednica u smislu odredbe čl. 8. st. 2. ZN koja daje pravo na nasljeđivanje treba tumačiti u kombinaciji sa odredbom čl. 3. OZ, odnosno da najmanje trajanje izvanbračne zajednice mora biti tri godine između neudane žene i neoženjenog muškarca ukoliko u toj zajednici nije rođeno njihovo zajedničko dijete. Tužiteljica je bila u izvanbračnoj zajednici sa ostaviteljem u razdoblju od 17. siječnja 2006. do smrti ostavitelja 4. svibnja 2008. slijedom čega nije ispunjen minimalan uvjet trajanja od tri godine.

              Ovaj sud ne prihvaća pravno stajalište da bi ZN kao lex specialis u odnosu na trajanje izvanbračne zajednice trebalo tumačiti da ta zajednica koja je trajala dulje vrijeme može biti i ispod minimuma od tri godine propisanog u OZ. Potpuno bi bilo neprihvatljivo da se prava izvanbračne supruge ili supruga u odnosu na bračnu stečevinu procjenjuju po jednom kriteriju a u odnosu na nasljeđivanje po drugom kriteriju. Na taj način došlo bi do nejednakosti kod stjecanja prava u odnosu na nasljeđivanje prema imovini stečenoj za vrijeme izvanbračne zajednice a što je neprihvatljivo. Dakle, pravno je shvaćanje ovoga suda da se u smislu odredbe čl. 8. st. 2. ZN izvanbračnom zajednicom koja je trajala dulje vrijeme smatra ona koja je trajala najmanje tri godine u smislu odredbe čl. 3. OZ.

              Obzirom da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 25. srpnja 2012.