- 1 -              Revt 137/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 137/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Rijeka, kojeg zastupaju odvjetnici iz ZOU V. K. i drugi iz R., protiv tuženika Hrvatskog fonda za privatizaciju, Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7973/11-5 od 23. prosinca 2015., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1474/2010-5 od 10. studenog 2010., u sjednici održanoj 6. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7973/11-5 od 23. prosinca 2015., i presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1474/2010-5 od 10. studenog 2010., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Prvostupanjskom presudom utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao k.č.br. 894 dio kuće br. 5 u Ulici ... u prizemlju prema zapadu lokal koji služi kao dućan označen br. 2, sa skladištem i pekarom, prostor ispod stepenica, u dvorištu sa zapadne strane dva magazina, nužnik i natkriveni prolaz, suvlasništvo od 11816/100000 dijela zemljišta gdje je sagrađena zgrada, dvorišta, temelj, glavni zidovi, krova fasade i kanalizacija, upisane u z.k. ul. 1189 k.o. R. pa se isti ovlašćuje upisati pravo vlasništva na navedenoj nekretnini na temelju ove presude (stavak I izreke). Prema stavku II izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.820,00 kuna.

 

Presudom drugostupanjskog suda odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženica podnosi reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja o kojem je revizijski sud već zauzeo shvaćanje, a osporena odluka je utemeljena na shvaćanju koje je suprotno shvaćanju revizijskog suda, pa predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači i odbije tužbeni zahtjev.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je dopuštena i osnovana.

 

U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

 

Prema stavku 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP).

 

              U tom smislu revident postavlja slijedeće pitanje:

 

              - "Je li za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, jedinica lokalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba potrebno dvostruko vremena od onog propisanog iz čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?

 

              - U konkurenciji čl. 364. st. 6. ZVDSP i čl. 359. st. 2. ZPP koje načelo ima prednost?"

 

              Kao razlog važnosti postavljenog pitanja poziva se na odluku ovog suda poslovni broj Gzz 13/04 od 22. srpnja 2009. uz tvrdnju da je o postavljenim pitanjima revizijski sud već zauzeo shvaćanje.

 

              Razmatrajući postavljena pitanja ovaj sud nalazi da je ispunjena pretpostavka za intervenciju revizijskog suda pa je radi toga revizija dopuštena i osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev na utvrđenje prava vlasništva nekretnine označene kao k.č.br. 894 dio kuće br. 5 u Ulici ... u prizemlju prema zapadu lokal koji služi kao dućan označen br. 2, sa skladištem i pekarom, prostor ispod stepenica, u dvorištu sa zapadne strane dva magazina, nužnik i natkriveni prolaz, suvlasništvo od 11816/100000 dijela zemljišta gdje je sagrađena z., dvorišta, temelj, glavni zidovi, krova fasade i kanalizacija, upisane u z.k. ul. 1189 k.o. R.

 

 

U ovom postupku utvrđeno je:

 

- da su predmetne nekretnine bile upisane kao općenarodna imovina organ upravljanja Gradsko pekarskog poduzeća P.-p. R. čiji je pravni slijednik P. i. k. d.d. R., ...,

 

- da u postupku pretvorbe društvenog poduzeća P. i. k. d.d. R., utužene nekretnine nisu procjenjivane u vrijednost društva kapitala,

 

- da za predmetnu nekretninu nije podnesen zahtjev za povrat u vlasništvo,

 

- da tužitelj i njegovi pravni prednici predmetnom nekretninom upravljaju od 1963. na temelju Ugovora o zakupu od 15. kolovoza 1963. broj 1146/311, a koji ugovor je sklopljen između pravnog prednika tužitelja Fonda za stambenu izgradnju i Radiocentra R.,

 

- da se predmetna nekretnina nalazi unutar građevinskog područja.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je tužitelj, kao kvalificirani posjednik, ispunio uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću na temelju čl. 159. st. 2. u vezi s čl. 388. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) jer kao zakonit, istinit i pošten posjednik posjeduje ovu nekretninu od 1. listopada 1991. pa do utuženja 4. rujna 2009., dakle, dulje od 10 godina.

 

Međutim, takav zaključak nižestupanjskih sudova ne može se barem za sada prihvatiti.

 

Sukladno odredbi čl. 159. ZVDSP samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 10 godina samostalnog posjedovanja.

 

Odredbom čl. 159. st. 4. ZVDSP određeno je da ako se nekretnina nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske tada je za stjecanje prava vlasništva potreban neprekidan posjed u dvostrukom trajanju, dakle, za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a za samo pošten posjed 40 godina.

 

Također, prema odredbi čl. 390.a ZVDSP trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe i privatizacije, između ostalog, bile procijenjene u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva. Stoga je i prema toj zakonskoj odredbi trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća koje je provelo pretvorbu društvenog kapitala ne može postati vlasnik nekretnina koje nisu procijenjene u kapital prilikom pretvorbe društva. Procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital je nužna pretpostavka bez koje nema mogućnosti stjecanja prava vlasništva.

 

Prema odredbi čl. 47. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“, broj 21/96, 71/97, 16/98, 73/00 – Zakon o privatizaciji) propisano je da dionice, udjeli stvari i prava koji nisu procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi, prenose se Hrvatskom fondu za privatizaciju ako ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu.

 

Iz sadržaja navedene odredbe proizlazi da je Hrvatski fond za privatizaciju po samom zakonu postao vlasnik nekretnina koje nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala poduzeća koje je provodilo pretvorbu pod uvjetom da ne postoje razlozi za obnovu postupka odnosno ako prijenos nekretnina na Fond ne bi utjecao na postojeću tehnološku cjelinu.

 

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj u ovom predmetu dokazao da je tužitelj odnosno da je njegov pravni prednik imao pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na spornoj nekretnini i to na temelju Ugovora o zakupu (list 17 – 18 spisa) te zaključio da je tužitelj bio izvanknjižni nositelj prava upravljanja na predmetnoj nekretnini prije nego je stekao pravo vlasništva po sili zakona na temelju odredbe čl. 47. Zakona o privatizaciji. Pritom sud ne obrazlaže na temelju čega i kako je navedena nekretnina na temelju čl. 47. Zakona o privatizaciji po sili zakona postala vlasništvo tužitelja Grada Rijeke, obzirom da iz sadržaja navedene odredbe proizlazi da predmetna nekretnina postaje vlasništvo Republike Hrvatske po sili zakona, niti da se na zakonom predviđeni način pravo upravljanja odnosno korištenja, raspolaganja na predmetnim nekretninama pretvorilo u pravo vlasništva.

 

Propuštanjem iznošenja navedenih razloga nižestupanjske presude se ne mogu ispitati na temelju kojih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi zaključuju da je upravo tužitelj putem svojeg pravnog prednika upravljao predmetnom nekretninom te bio izvanknjižni nositelj prava upravljanja na predmetnim nekretninama i time stekao pravo vlasništva, posebno kada se ima u vidu činjenica da je na predmetnoj nekretnini u vlasničkom listu upisana općenarodna imovina kao organ upravljanja gradsko pekarsko poduzeće P.-p. R., da je pravni slijednik Gradskog pekarskog poduzeća P.-p. R. društvo P. i. k. d.d. R., da u postupku pretvorbe društvenog poduzeća P. i. k. d.d. R. utužene nekretnine nisu procijenio u vrijednost društvenog kapitala i da nije za predmetnu nekretninu podnesen zahtjev za povrat vlasništva, pa je takvim postupanjem počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Stoga je valjalo zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ukinuti nižestupanjske presude na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku nižestupanjski sudovi će otkloniti nedostatke na koje je ovim rješenjem ukazano kako bi donijeli pravilnu na zakonu osnovanu odluku.

 

Zagreb, 6. listopada 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.