- 1 -              Rev 2024/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2024/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice S. K., OIB ..., iz Z., ..., koju zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u V. G., protiv tuženika Grada Z., OIB ..., ..., koga zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2607/16-3 od 6. travnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5152/08-99 od 13. studenog 2015., u sjednici održanoj 6. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici 77.125,67 kn s pripadajućim kamatama kako je to pobliže naznačeno u izreci presude (točka I.). Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu štete u daljnjem iznosu od 449.469,25 kn (točka II.). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III.).

 

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka i potvrđena je prvostupanjska presuda. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbe.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) podnijela je tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je ovom sudu da prihvati reviziju i preinači pobijane odluke u smislu revizijskih navoda.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koja je tužiteljici nastala zbog posljedica pada na zaleđenom pješačkom prijelazu 31. prosinca 2007.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica 31. prosinca 2007. oko 11,00 sati dok je prelazila preko obilježenog pješačkog prijelaza uslijed neočišćenog snijega i leda pala i ozlijedila se,

 

- da je tužiteljica bila zaposlena kao kuharica u ugostiteljskom obrtu G. u Z. i da joj je ugovor o radu prestao zbog poslovno uvjetovanih razloga (18. srpnja 2008.),

 

- da je tužiteljica u razdoblju od ožujka 2009. do listopada 2010. radila kao kuharica u redovnom radnom vremenu i ostvarivala plaću,

 

- da je tužiteljica otišla u prijevremenu starosnu mirovinu 22. svibnja 2011.

 

Nižestupanjski sudovi su uz utvrđenje da je tužiteljici prestao ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanog otkaza 18. srpnja 2008. zaključili da predmetna ozljeda tužiteljice nije u uzročno posljedičnoj vezi s prestankom ugovora o radu, a osim toga tužiteljica je i nakon poslovno uvjetovanog otkaza radila i ostvarivala plaću. Zaključili su da tužiteljici pripada pravo na izgubljenu zaradu od 6.425,67 kn u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 18. srpnja 2008., a odbili zahtjev za naknadu izgubljene zarade nakon tog razdoblja. Ocijenili su da tužiteljica nije dokazala uzročno posljedičnu vezu između odlaska u mirovinu i ozljede niti je dokazala da je bila smanjeno poslovno sposobna zbog predmetne ozljede. Stoga su nižestupanjski sudovi prihvatili zahtjev za naknadu štete od 77.125,00 kn dok su odbili zahtjev za naknadu izgubljene zarade od 449.469,25 kn.

 

Revidentica ističe da su sudovi pogrešno primijenili čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) jer su odbili zahtjev za naknadu izgubljene zarade koju je tužiteljica imala i nakon 18. srpnja 2008. u iznosu od 449.469,25 kn.

 

Iz postupka koji je prethodio reviziji proizlazi da ozljeda koju je tužiteljica pretrpjela, a za koju je odgovoran tuženik, nije u uzročno posljedičnoj vezi s razlogom zbog kojeg je tužiteljica prestala raditi (poslovno uvjetovani otkaz). Stoga neosnovano tužiteljica potražuje naknadu izgubljene zarade jer, kako su pravilno zaključili nižestupanjski sudovi, radni odnos je prestao zbog poslovno uvjetovanog otkaza, a ne zbog posljedica ozljede koju je tužiteljica pretrpjela.

 

Da bi postojala odgovornost tuženika za štetu prema čl. 1045. ZOO moraju postojati opće pretpostavke za odgovornost i to štetna radnja, protupravnost štetne radnje, šteta te uzročno posljedična veza između štetne radnje i štete i osoba koja je odgovorna za štetnu radnju. Budući da je utvrđeno da nema uzročno posljedične veze između ozljede koju je tužiteljica pretrpjela i prestanka radnog odnosa nema jedne od pretpostavki (uzročno posljedične veze) za odgovornost za štetu nastalu zbog izgubljene zarade.

 

Stoga nije osnovan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Navode koji se odnose na osporavanje činjeničnih utvrđenja ovaj sud nije dužan razmatrati sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 6. listopada 2020.