Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 931/2020-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja C. o. d.d. iz Z., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćniku S. B., odvjetniku u Z. protiv protivnika osiguranja M. P. iz L., ..., OIB ..., radi osiguranja novčane tražbine, odlučujući o reviziji predlagatelja osiguranja protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž Ovr-824/2019-2 od 23. rujna 2019. kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-447/2019 od 23. svibnja 2019., u sjednici održanoj 6. listopada 2020.,
r i j e š i o j e :
Ukida se rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž Ovr-824/2019-2 od 23. rujna 2019. i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-447/2019 od 23. svibnja 2019. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.
Obrazloženje
Prvostupanjskom rješenjem odbijen je prijedlog predlagatelja osiguranja za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu upis zabilježbe odbijenog prijedloga.
Drugostupanjskim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba predlagatelja osiguranja te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd-154/2020-2 od 5. veljače 2020. dopuštena je revizija protiv drugostupanjskog rješenja u odnosu na pitanje:
"Je li osnovan prijedlog za osiguranje novčane tražbine osnivanjem založnog prava na nekretnini i može li sud odbiti prijedlog za osiguranje osnivanjem založnog prava na nekretnini ako je predlagatelj osiguranja podnio prijedlog na temelju dvije ili više ovršnih isprava čiji zbroj glavnice prelazi 20.000,00 kn, a pojedinačne glavnice ne prelaze 20.000,00 kn, u smislu čl. 80.b st. 1. Ovršnog zakona u vezi s člankom 290. Ovršnog zakona?".
Predlagatelj osiguranja je u zakonskom roku podnio reviziju protiv drugostupanjskog rješenja sukladno navedenom rješenje ovog revizijskog suda (čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19).
Revizija predlagatelja osiguranja je osnovana.
Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizijom dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
Nižestupanjski sudovi odbijaju predmetni prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini jer da iako tražbine predlagatelja osiguranja u svojoj ukupnosti prelaze iznos od 20.000,00 kuna, niti jedna glavnica tih tražbina utvrđenih zasebnim ovršnim ispravama ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna (sve uz primjenu odredbe čl. 80.b st. 1. Ovršnog zakona – "Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ).
Takvo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova je pogrešno.
Prema odredbi čl. 296. OZ, na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja. Prema odredbi čl. 290. OZ, na osiguranje tražbine na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ o ovrsi radi ostvarenja tražbine. Prema odredbi čl. 80.b st. 1. OZ, sud će prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi 20.000,00 kn, osim ako je prijedlog za osiguranje podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskog uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom. Dakle, navedene odredbe odnose se na pojedinačno određeni postupak namirenja odnosno osiguranja određene tražbine u pravnom odnosu između određenog ovrhovoditelja odnosno predlagatelja osiguranja i ovršenika odnosno predlagatelja osiguranja i ovršenika odnosno protivnika osiguranja, bez obzira na okolnost da li glavnica tražbine koja prelazi 20.000,00 kn svoju osnovu ima u jednoj ili više ovršnih isprava. Stoga u konkretnom slučaju kako ukupna tražbina predlagatelja osiguranje prelazi 20.000,00 kn, nije bilo osnova za odbijanje predmetnog prijedloga za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini.
Navedeno pravno shvaćanje ovaj sud je već izrazio u rješenju broj Rev-5005/19 od 29. siječnja 2020. te u cijelosti ostaje kod tog pravnog shvaćanja.
Dakle, odgovor na pravno pitanje naznačeno u reviziji predlagatelja osiguranja je slijedeći: "Ukoliko novčana tražbina radi koje se predlaže prisilno zasnivanje založnog prava na nekretnini prelazi 20.000,00 kuna, nema mjesta odbijanju prijedloga za osiguranje samo iz razloga što ta tražbina proizlazi iz dviju ili više ovršnih isprava gdje niti po jednoj ovršnoj ispravi nije utvrđena tražbina veća od 20.000,00 kuna".
S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ, a sve u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP ukinuti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.
U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ispitati ostale zakonom određene pretpostavke vezane za predmetni prijedlog za osiguranje, te će o tom prijedlogu ponovno odlučiti.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.