Broj: Rev 1881/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, mr. sc. Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice A. T. iz N. G., zastupane po punomoćnici I. P., odvjetnici iz N. G., protiv I. tuženice A. K. iz M., zastupane po punomoćnici J. J., odvjetnici iz N. G., II. tuženice K. R. iz P., III. tuženice K. M. iz G., zastupane po punomoćnici J. J., odvjetnici iz N. G., IV. tuženika M. T. iz A., i V. tuženika Đ. T. iz P., zastupanog po punomoćnici J. J., odvjetnici iz N. G., radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući o reviziji I. tuženice, III. tuženice i V. tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž-59/12-2 od 29. ožujka 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški posl. br. P-273/11-4 od 26. listopada 2011., u sjednici od 25. rujna 2012.,

p r e s u d i o   j e

Revizija I. tuženice, III. tuženice i V. tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom preinačena je (po žalbi tužiteljice) prvostupanjska presuda (kojom je odbijen tužbeni zahtjev) i utvrđeno:

- da su tužiteljica i M. T. sin F. iz N. G., …, „živjeli u izvanbračnoj zajednici koja je trajala dulje vrijeme“, odnosno od … 1995. do ... (kao dana smrti M. T.),

- da „tužiteljica nasljeđuje sada pok. M. T. temeljem zakona jednako kao i da je njegov bračni drug“,

dok je I. tuženici, III. tuženici i V. tuženiku naloženo solidarno naknaditi tužiteljici parnični trošak od 52.890,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama računatim od 26. listopada 2011.

Protiv drugostupanjske presude I. tuženica, III. tuženica i V. tuženik podnijeli su reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Prijedlog tih revidenata je da se drugostupanjska presuda preinači tako da se odbije žalba tužiteljice i prvostupanjska presuda potvrdi, podredno da se predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredaba čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno tvrdnji revidenata, pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), s jasnim razlozima o svemu što je za odluku o zahtjevima stranaka od odlučnog značaja - iz kojih se može provjeriti, a kako je drugostupanjski sud ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz - kao i sve dokaze zajedno, i to u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

Navodi revidenata kojima dovode u pitanje utvrđenja drugostupanjskog suda o odnosima tužiteljice i sada pok. M. T. - s. tvrdnjom da tužiteljica nije konzumirala izvanbračnu zajednicu te da drugostupanjski sud nije imao razloga vjerodostojnim prihvatiti iskaze svjedoka koji imaju interesa za uspjeh u sporu, i to bez da je analizirao iskaze nepristranih svjedoka (pa i iskaz bivše predsjednice suda, kojoj je trebalo pokloniti vjeru), u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima iznose svoja shvaćanja činjeničnih zaključaka drugostupanjskog suda - a koja su različita od shvaćanja na kojemu je osporena odluka zasnovana i sugeriraju ih prihvatiti (budući prema njihovom shvaćanju drugostupanjski sud nije pravilno ocijenio utvrđene činjenice), a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredaba čl. 385. ZPP-a), te navode ne može razmatrati ni ovaj sud.

Valja pritom imati na umu da je pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano za sud (čl. 8. ZPP-a), kojemu pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem suda prema toj ovlasti, i time što utvrđene činjenice nisu ocijenjene sukladno shvaćanju revidenata, nije ostvarena povreda na koju se revizijom ukazuje.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Predmet spora su tužbeni zahtjevi (priznati po II. tuženici i IV. tuženiku) na utvrđenje da su tužiteljica i M. T. sin F. živjeli u izvanbračnoj zajednici od … 1995. pa do smrti M. T., te da (slijedom toga) „tužiteljica nasljeđuje sada pok. M. T. temeljem zakona jednako kao i da je njegov bračni drug“.

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

- da je tužiteljica (rođena …) sve od smrti K. T. rođ. S., supruge M. T. - umrle 17. ..., pa do smrti M. T. (...), živjela s M. T. (rođenim ...), i to u njegovoj kući (iako je stan imala u N. G.),

- da je u razdoblju takvog zajedničkog života (kroz … godina) tužiteljica „spavala“ s M. T. u istoj sobi, zahtijevala od njega da se ožene, pa je s njime bila pozivana u posjete i svadbe kod njegovih srodnika - kojim se pozivima odazivala, a odlazila je s njime i na duža zajednička putovanja (bila je s njime 30 dana u P.),

- da je u istome razdoblju tužiteljica spremala po kući M. T., kuhala mu i služila ga, a u kući su ih posjećivali i njezini srodnici (sin, snaha i unuk) - s time što je po smrti M. T. platila troškove sahrane i karmina, a i sada plaća za njega grobno mjesto.

Drugostupanjski sud je na temelju izloženih utvrđenja tužbene zahtjeve ocijenio osnovanim i prihvatio - i time je pravilno primijenio materijalno pravo.

Prema odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano: „Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.“

U konkretnom slučaju teret dokazivanja da je s M. T. bila u odnosima koji u svome sadržaju odgovaraju izvanbračnim odnosima bio je na tužiteljici - koja je trebala predložiti i dokaze za svoje tvrdnje.

Pritom je takav sadržaj tih odnosa valjalo utvrditi primjenom:

- odredbe čl. 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03 i 35/05) kojom je propisano: „Na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim. Izvanbračnom zajednicom u smislu ovoga Zakona smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka“,

- odredbe čl. 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07) prema kojoj „Odredbe ovoga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete“,

a prema kojima je osim potrebnog trajanja, koje razdoblje je zakonski normirano, za priznanje učinaka izvanbračne zajednice potrebno da niti jedan od partnera u razdoblju trajanja te zajednice nije bio u braku, da je među njima postojala trajnija zajednica - i to ne samo u smislu zajedničkog stanovanja (s ozbiljnom odlukom da zajedno žive), već i u uspostavljanju emocionalne odnosno egzistencijalne povezanosti i ekonomske zajednice u kojoj si izvanbračni drugovi zadovoljavaju složene životne potrebe (psihičke, emocionalne, seksualne…) te međusobno pomažu i brinu jedno o drugome - čak neovisno o eventualnoj namjeri da zaključe brak.

Drugostupanjski sud je prema prethodnim odredbama (koje uređuju institut izvanbračne zajednice) i na temelju izloženih činjeničnih utvrđenja o odnosima tužiteljice s M. T., pravilno zaključio da je tužiteljica postupajući prema pravilu o teretu dokazivanja dokazala da je s M. T. živjela u zajednici koja se može izjednačiti s bračnom - u istaknutom sadržaju pravnog instituta izvanbračne zajednice, dakle u odnosima s visokim stupnjem međusobne povezanosti i namjerom (izraženom čak i u zahtjevima tužiteljice da stvoreni odnos završi brakom) da takva zajednica bude trajna, i to sve od … 1995. do ... (do smrti M. T.) - pa je opravdano osnovanim prihvaćen tužbeni zahtjev na takvo utvrđenje.

S prethodnim u svezi pravilno je i pravno shvaćanje drugostupanjskog suda:

- da okolnost, sama za sebe - i u prilikama konkretnog slučaja, što je M. T. znao nekim osobama reći da je usamljen i da mu tužiteljica služi za plaću, nema značaj koji joj revidenti daju: značaj dovoljnog dokaza da je to (što je rekao) ujedno i istinito i da M. T. s tužiteljicom nije „bio intiman“,

- da navod tužiteljice da nije vodila brigu o primanjima pok. M. ne vodi nužno zaključku, prihvaćanju kojeg revidenti sugeriraju, da s njime nije bila u ekonomskoj i životnoj zajednici.

Uostalom revidenti u odnosu na takvo pravno shvaćanje u reviziji niti ne navode u čemu bi se sastojala pogrešna primjena materijalnog prava - već osporavaju ocjenu provedenih dokaza po drugostupanjskom sudu i utvrđeno činjenično stanje (glede sadržaja odnosa tužiteljice i M. T.), a iz tog se razloga revizija ne može izjaviti.

Stoga, a budući iz izloženog proizlazi da ne postoje razlozi zbog kojih je izjavljena, to je valjalo reviziju I. tuženice, III. tuženice i V. tuženika odbiti kao neosnovanu (na temelju odredbe čl. 393.  ZPP-a).

U Zagrebu, 25. rujna 2012.