- 1 -              Rev 3395/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3395/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja M. A., OIB: ..., drugotužiteljice J. A., OIB: ..., trećetužiteljice N. P., OIB: ... i četvrtotužiteljice N. A., OIB: ..., svi iz K., ..., svi zastupani po punomoćniku M. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. o. d.d. Z., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. Đ., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji svih tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovnog broja Gž-832/2018-3 od 30. travnja 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovnog broja Pn-35/2016-8 od 28. travnja 2017. ispravljena rješenjem istog suda poslovnog broja Pn-35/2016-14 od 14. lipnja 2017., u sjednici održanoj 6. listopada 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija prvotužitelja M. A. podnesena protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovnog broja Gž-832/2018-3 od 30. travnja 2019. u dijelu kojem se pobija odluka o glavnom dijelu tužbenog zahtjeva i o zateznim kamatama na taj dio se odbija, kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Revizija drugotužiteljice J. A., trećetužiteljice N. P. i četvrtotužiteljice N. A. podnesena protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovnog broja Gž-832/2018-3 od 30. travnja 2019. se odbacuje, kao nedopuštena.

 

II. Revizija prvotužitelja M. A. podnesena protiv dijela presude Županijskog suda u Vukovaru poslovnog broja Gž-832/2018-3 od 30. travnja 2019. u dijelu kojem se pobija odluka o trošku parničnog postupka se odbacuje, kao nedopuštena.

 

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom je presudom suđeno:

 

"I. Tuženik J. o. d.d. Z., ..., OIB: ... dužan je 1. tužitelju M. A., K., ..., OIB: ... platiti iznos od 10.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,  u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva 1. tužitelja M. A. iznad dosuđenog iznosa kao neosnovan.

 

III. Tuženik J. o. d.d. Z., ..., OIB: ... dužan je 2. tužiteljici J. A., K., ..., OIB: ... isplatiti zatezne kamate na iznos od 4.000,00 kuna koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,  u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva 2. tužiteljice J. A. iznad dosuđenog iznosa kao neosnovan.

 

V. Tuženik J. o. d.d. Z., ....., OIB: ... dužan je 3. tužiteljici N. P., K., ..., OIB: ... platiti iznos od 20.000,00 kuna (neimovinska šteta i posebna prehrana) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

VI. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva 3. tužiteljice N. P. iznad dosuđenog iznosa kao neosnovan.

 

VII. Tuženik J. o. d.d. Z., ..., OIB: ... dužan je 4. tužiteljici N. A., K., ..., OIB: ... isplatiti zatezne kamate na iznos od 4.000,00 kuna koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,  u roku od 15 dana.

 

VIII. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva 4. tužiteljice N. A. iznad dosuđenog iznosa kao neosnovan.

 

IX. Nalaže se tuženiku J. o. d.d. Z., ..., OIB: ... da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 21.068,80 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.".

 

Drugostupanjskom je presudom suđeno:

 

"Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, a prihvaća se žalba tuženika djelomično osnovanom, tako da se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Gospiću broj: Pn-35/2016. od 28. travnja 2017. ispravljena rješenjem istoga suda i broja od 14. lipnja 2017. potvrđuje u točki V. izreke kojom je tuženik obvezan platiti tužiteljici N. P. iznos od 20.000,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i u točki IX. izreke kojom je odlučeno o trošku i naloženo tuženiku tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 21.068,80 kuna osim u dijelu sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate u kojem dijelu se zahtjev odbija, a preinačuje u točkama I., III. i VII. izreke tako da se tužitelj M. A. odbija i sa zahtjevom za isplatu iznosa od 10.000,00 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, a tužiteljice J. A. i N. A. odbijaju se sa zahtjevom za isplatom zatezne kamate na iznos od 4.000,00 kuna.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe.".

 

Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim njome nisu uspjeli u sporu, reviziju su pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje u tekstu: ZPP), a koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19) podnijeli svi tužitelji. Predlažu ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija prvotužitelja u dijelu kojem se pobija odluka o glavnom dijelu tužbenog zahtjeva i o zateznim kamatama je neosnovana.

 

Revizija drugotužiteljice, trećetužiteljice, četvrtotužiteljice je nedopuštena, kao i revizija prvotužitelja u pogledu odluke o parničnom trošku.

 

Prvenstveno je za obrazložiti da vrijednost predmeta spora, pa tako niti vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u odnosu na drugotužiteljicu, trećetužiteljicu niti četvrtotužiteljicu ne prelazi 200.000,00 kuna, da se u konkretnom sporu ne radi o sporu o postojanju ugovora o radu, prestanku radnog odnosa niti se radi o utvrđenju postojanja radnog odnosa, a drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a niti 373.b ZPP-a.

 

Stoga, a u pogledu tih tužiteljica, nisu ispunjene pretpostavke da bi se njihova revizija razmatrala kao redovna revizija u smislu čl. 382. st. 1. ZPP-a.

 

Ovaj je sud dalje razmotrio mogućnost pružanja pravne zaštite drugotužiteljici, trećetužiteljici i četvrtotužiteljici u okviru instituta izvanredne revizije, one u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

Prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pri čemu se dalje primjerice navode slučajevi kada je podnošenje tog pravnog lijeka moguće.

 

U izvanrednoj reviziji stranka treba (prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a) određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Međutim, protivno odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a, drugotužiteljica, trećetužiteljica i četvrtotužiteljica u reviziji nisu određeno naznačili pravno pitanje u smislu odredbe toga članka.

 

Pritom treba naglasiti da se pravno pitanje (u smislu čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP-a) treba postaviti na konkretan i određen način, da se ne ostavlja dvojba o kojem pravnom pitanju, u okviru nekog pravnog instituta ili zakonske odredbe, je riječ. Revizijski sud niti može niti smije umjesto revidenta kreirati pravno pitanje prema odredbama čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP-a koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni koje je revident možda imao na umu kada ju je izjavljivao. Upravo postojanje takvog pitanja reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP razlikuje od revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP. Ovaj sud nije ovlašten ni ispitivati krije li se takvo pitanje u navodima revidenta kojima problematizira pravilnost pobijane presude, jer bi to dovodilo u pitanje nepristranost suda u postupanju u odnosu na protivnu stranku u ovom postupku, kao jedno od temeljnih načela (načelo nepristranosti) kojim se sud mora rukovoditi tijekom čitavog trajanja sudskog postupka, a sud bi se potencijalno doveo u situaciju da formulira pitanja koja možda i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta.

 

Slijedom navedenog, podnesenu je reviziju drugotužiteljice, trećetužiteljice i četvrtotužiteljice, temeljem čl. 392.b st. 2. ZPP-a, valjalo odbaciti, kao nedopuštenu i odlučiti kao pod toč. I. izreke ovoga rješenja.

 

Vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u pogledu tužbenog zahtjeva prvotužitelja prelazi 200.000,00 kuna pa su, u odnosu na toga tužitelja, ispunjene pretpostavke za dopuštenost redovne revizije, one u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Pri tome je za navesti da se u tom smislu, u ovome, konkretnom slučaju, ova revizija ima razmatrati samo u pogledu revizijskih navoda koji se odnose na tužbeni zahtjev prvotužitelja, u odnosu na kojeg je jedino i ovaj izvanredni pravni lijek (revizija) dopušten.

 

Iako prvotužitelj u reviziji izričito ne navodi koja bi to postupovnopravna odredba bila povrijeđena, iz sadržaja njegove revizije je za zaključiti da on upire na povredu odredaba parničnog postupka u smislu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kada navodi o nedostatnim razlozima nižestupanjskih presuda za svoje odluke.

 

Međutim, protivno revizijskim navodima, ti su sudovi dali jasne i dostatne razloge za svoje odluke. Odluke nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati, izreke su razumljive, ne proturječe same sebi niti razlozima presude, imaju jasne i neproturječne razloge i o odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presuda navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Time su otklonjeni revizijom izneseni prigovori postupovnopravne naravi.

 

Predmet spora u ovom stupnju postupka, u odnosu na prvotužitelja, je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete proistekle iz štetnog događaja, prometne nezgode od 5. kolovoza 2008. u sveukupnom iznosu 207.824,76 kune za zateznim kamatama.

 

Utvrđenja prvostupanjskog suda koje prihvaća i drugostupanjski sud su:

 

- da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 5. kolovoza 2008. prvotužitelj zadobio tjelesne ozljede detaljno opisane u medicinskoj dokumentaciji, slijedom kojih je trpio bolove jakog intenziteta trajali ukupno 5 dana, srednjeg intenziteta ukupno 2 mjeseca dok će bolove slabog intenziteta i povremene bolove trpjeti trajno a isti ulaze u okvir pojačanih napora, da je trpio tzv. primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan. tzv. sekundarni strah radi zadobivenih ozljeda i brige za ishod liječenja kao i povezano s operacijama kumulativno jačeg intenziteta tužitelj je trpio 10 dana, srednjeg intenziteta 30 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca;

 

- da su kod prvotužitelja vidljivi ožiljci po cijelom tijelu kao i ožiljci nakon učinjenih operacija te deformacija prsne kosti koji po ocjeni vještaka čine ukupno srednji stupanj naruženja;

 

- da će prvotužitelj morati ulagati pojačane napore u visini od 45%;

 

- da je prvotužitelj zaposlen kao vatrogasac koje zanimanje zahtijeva posebnu zdravstvenu sposobnost te veću fizičku i psihičku spremnost;

 

- da mu je tuđa pomoć i njega bila sveukupno 735 sati;

 

- da mu je u prometnoj nezgodi uništena odjeća i obuća – tenisice, majica i kratke hlače;

 

- da je prvotužitelj pretrpio štetu u visini izgubljene zarade za period od kolovoza 2008. zaključno s ožujkom 2009. u iznosu 22.320,82 kuna;

 

- da u vrijeme za koje potražuje "cipelarinu" (naknadu putnih troškova za posao) prvotužitelj niti nije išao na posao;

 

- da prvotužitelj nije dostavio dokaz da je uništeni fotoaparat digitalni fotoaparat Sony 4.1, čiju vrijednost potražuje tužbenim zahtjevom, posjedovao odnosno da je isti uništen u prometnoj nesreći;

 

- da prvotužitelj nije dokazao datum kupnje kupaćih gaća, čiju vrijednost potražuje tužbenim zahtjevom, pa da se ne može utvrditi da su kupljene baš u vrijeme boravka tužitelja u toplicama, koji boravak bi bio povezan sa predmetnom nezgodom;

 

- da prvotužitelj nije dokazao radi čega je kupovao biljege čiji trošak potražuje u ovome postupku;

 

- da prvotužitelj nije dokazao da je trošak prijevoza na relaciji K. – G. – K. taksi službom po računu od 26. ožujka 2009. povezan sa liječničkim pregledom učinjenim povodom ove nezgode.

 

Nastavno tim utvrđenjima (a u pogledu revizijom pobijanih stavaka potraživanja iz tužbenog zahtjeva) nižestupanjski sudovi su:

 

- uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, posebno jačinu i trajanje fizičkih bolova te imajući pritom u vidu narav, težinu i lokalitet zadobivenih povreda, način na koji je tužitelj zadobio povrede te trajanje i intenzitet pretrpljenog straha i bolova, a posebno imajući u vidu da se radi o osobi koja je u vrijeme prometne nezgode bila mlađe životne dobi (49 godina) i vatrogascu, ocijenili da prvotužitelja pripada pravična novčana naknada za neimovinsku štetu u iznosu od 136.000,00 kuna, te su, utvrdivši podmirenost toga cjelokupnog iznosa u tom dijelu (kao i za potraživano preko toga iznosa) odbili tužbeni zahtjev;

 

- utvrdili da izgubljena zarada prvotužitelja za period od kolovoza 2008. zaključno s ožujkom 2009. iznosi 22.320,82 kuna, sukladno prvom provedenom vještačenju, dok drugo provedeno vještačenje nisu ocijenili vjerodostojnim, jer je u prvom obračun napravljen usporedbom spornog i nespornog razdoblja, a da se drugo temelji na hipotetskim pretpostavkama  rada u većem obimu, u više blagdanskih dana, pa su, utvrdivši podmirenost toga dijela potraživanja (u pogledu glavnice i zateznih kamata sukladno prvotnom nalazu i mišljenju) u tom dijelu (kao i za potraživano preko toga iznosa) odbili tužbeni zahtjev,

 

- utvrdili visinu imovinske štete u vidu uništene odjeće i obuće na 600,00 kuna, te su, utvrdivši podmirenost toga dijela potraživanja, u tom dijelu (kao i za potraživano preko toga iznosa) odbili tužbeni zahtjev;

 

- utvrdili visu imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege u visini jednakoj tužbenim zahtjevom potraživanoj, 7.200,00 kuna, te su utvrdivši podmirenost toga dijela potraživanja, u tom dijelu odbili tužbeni zahtjev;

 

- odbili u cijelosti tužbeni zahtjev u pogledu naknade visine štete za putne troškove, jer ih prvotužitelj nije ni imao, s obzirom na to da nije u, za tu stavku utuženom razdoblju, niti išao na posao;

 

- odbili tužbeni zahtjev za naknadu štete u vidu kupljenih biljega, uništenog fotoaparata i prijevoznih troškova taksi službom, zbog gore opisane nedokazanosti u pogledu povezanosti tih troškova sa predmetnim štetnim događajem.

 

Na tako utvrđeno činjenično stanje, nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo.

 

Revizijski navodi koji se odnose na osporavanje odluke o neimovinskoj šteti u pogledu vrjednovanja straha i bolova kao kvalifikatornih okolnosti za određivanje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, su neobrazloženi i neodređeni pa ih sud nije mogao uzeti u obzir prilikom donošenja ove odluke, sukladno odredbi čl. 386. ZPP-a.

 

Iz obrazloženja odluke je vidljivo da su nižestupanjski sudovi uzeli u obzir lokaciju i intenzitet zaostalih ožiljaka i u skladu s time dali svoj sud o pravičnoj novčanoj naknadi zbog povrede prava osobnosti u pogledu te kvalifikatorne okolnosti naruženja pa su neosnovani revizijski navodi usmjereni na to da ti sudovi nisu uzeli u obzir da su ožiljci vidljivi na plaži trećima i da u tom smislu nisu cijenili iskaz prvotužitelja.

 

Protivno revizijskim navodima, nižestupanjski su sudovi uzeli u obzir i pravilno cijenili utjecaj činjenice da je prvotužitelj po zanimanju vatrogasac, na procjenu smanjenja životne aktivnosti (kao kvalifikatorne okolnosti odlučne za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti) i o tome su, kako je gore obrazloženo, dali dostatne razloge za svoju odluku.

 

Pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su, uz obrazloženje da putnih troškova do i od radnog mjesta prvotužitelj nije niti imao (jer da u konkretnom vremenu nije išao na posao) odbili tužbeni zahtjev za naknadom toga vida štete. Revizijski navod da je tužitelj povrijeđen bez svoje krivnje ne utječe na pravilnost potonjeg pravnog shvaćanja nižestupanjskog suda.

 

Revizijski navodi kojima se problematizira eventualno onemogućavanje prvotužitelju napredovanja u službi zbog trajnih posljedica koje ima povodom nezgode, kao i opis radnog mjesta vatrogasca, pa posljedično time i utjecaj tih činjenica na smanjenje životne aktivnosti, zapravo se temelje na propitivanju (eventualno nepotpuno utvrđenog) činjeničnog stanja, kao i revizijski navodi usmjereni na osporavanje imovinske štete zbog uništene odjeće i obuće, uništenog digitalnog fotoaparata, kupljenih kupaćih gaća, kupljenih biljega (pristojbi), nastalih troškova prijevoza taksi po računu od 26. ožujka 2009. No, činjenično stanje ne može biti predmet preispitivanja u ovom, revizijskom stupnju postupka (arg. ex. čl. 385. ZPP-a).

 

U pogledu revizijskih navoda kojim se osporava pobijana odluka kojom je odbijen zahtjev za isplatu izgubljene zarade, za obrazložiti je da prvotužitelj svoj zahtjev (i revizijske navode) temelji na drugom provedenom vještačenju, koje je nižestupanjski sud cijenio neutemeljenim i priklonio se prvotnom vještačenju, te je o tome dao dostatne, jasne razloge za svoju odluku, kao i o iznosima podmirenja tražbine prvotužitelja. U preostalom se dijelu, i u pogledu ovog vida štete i činjenice podmirenosti, revizijski navodi svode na, u ovom stupnju postupka, nedozvoljenom propitivanju činjeničnog stanja.

 

Iako prvotužitelj spori i dio odluke koji se odnosi na utvrđivanje visine imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, za primijetiti je da je ona utvrđena u visini identičnoj tužbenim zahtjevom potraživanoj, čime se ti revizijski navodi ukazuju neosnovanima, te je sud uz daljnje utvrđenje pomirenosti te tražbine u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev.

 

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija prvotužitelja u pogledu glavnog dijela potraživanja i zateznih kamata izjavljena, tu reviziju je valjalo odbiti, kao neosnovanu, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Svi su tužitelji podnijeli reviziju i protiv dijela odluke koja se odnosi na parnični trošak.

 

U tom smislu je za navesti da odluka o trošku postupka nema značaj rješenja tj. odluke kojom se postupak u glavnoj stvari (u pogledu merituma spora zbog kojeg je postupak pokrenut) završava i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a.

 

Izloženo shvaćanje o nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o parničnom trošku prihvaćeno je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenog 2015. i glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija".

 

Stoga, revizija svih tužitelja protiv odluke o parničnom trošku je nedopuštena pa ju je kao takvu valjalo odbaciti i to na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 400. st. 1. i 3. ZPP-a.

Zagreb, 6. listopada 2020.