- 1 -              Rev 2980/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2980/2018-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. A. iz P.-P., ..., OIB: ..., protiv tuženice Š. M. iz P.-P., ..., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. Z., odvjetniku u P., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1156/2016-2 od 4. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo broj P-574/16-15 od 27. srpnja 2016., u sjednici održanoj 6. listopada 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1156/2016-2 od 4. svibnja 2018., i presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo broj P-574/16-15 od 27. srpnja 2016., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 4.000,00 eura, s zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos počinje teći od 22. travnja 2016., pa do isplate, u roku od 15 dana.

 

U točki II. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za isplatu u kunskoj protuvrijednosti, kao i u pogledu zateznih kamata u dijelu iznad dosuđenog.

 

U točki III. izreke tuženica je obvezana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.300,00 kn, u roku od 15 dana.

 

U točki III. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova postupka.

 

Drugostupanjski sud je potvrdio navedenu prvostupanjsku presudu.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja za koje tvrde da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže preinačiti pobijane odluke u smislu revizijskih razloga, podredno iste ukinuti i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev za povrat zajma, koji svoje potraživanje temelji na ispravi o zajmu na kojoj se nalazi potpis tuženice.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. toga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U toj odredbi primjerice su navedeni slučajevi u kojima će se smatrati da je riječ o takvom pitanju, pa se tako u točki 1. navodi da će to biti u slučaju ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

 

Podnoseći reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a tuženica je postavila sljedeće pravno pitanje:

 

"Na kome je teret dokazivanja potpisa osobe dužnika na ispravi, kada za taj potpis dužnik tvrdi da nije njegov?"

 

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da su navedena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni poziva se na odluku Vrhovnog suda RH broj Rev x-159/2016-2 od 2. ožujka 2016., Revt-170/2006-2 od 7. listopada 2008., Revr-1365/2012-2 od 9. travnja 2013., i VTSRH broj Pž-2198/04 od 14. rujna 2005. Tvrdi da su u tim odlukama iznesena pravna shvaćanja o teretu dokazivanja koja su suprotna shvaćanjima nižestupanjskih sudova iznesenim u pobijanim odlukama.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da su u odnosu na postavljeno pitanje izneseni razlozi važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pa je revizija dopuštena.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da tužitelj svoj zahtjev za povrat zajma i svoje potraživanje temelji na ispravi o zajmu, na kojoj se nalazi potpis tuženica, s tim da je tuženica osporavala da je potpisala tu ispravu.

 

Prema pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova, u takvoj činjeničnoj situaciji, je na tuženici bio teret dokazivanja te činjenice, a kako ona nije predložila niti jedan dokaz kojim bi osporila svoj potpis na toj ispravi, primjenom pravila o teretu dokazivanja ocijenili su da tuženica nije dokazala svoje tvrdnje.

 

Ocjena je ovog suda da izraženo shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

 

Naime, odredbom čl. 219.a st. 1. ZPP-a određeno je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

 

S obzirom da od činjenice istinitosti potpisa tuženice na predmetnoj ispravi (a ne radi se o javnoj ili javnoovjerovljenoj ispravi u smislu čl. 230. ZPP-a, u odnosu na koje postoji predmnjeva o istinitosti njezinog sadržaja), u ovom slučaju o potvrdi o zajmu, zavisi utemeljenost zahtjeva tužitelja, i kada u takvoj situaciji tuženica u parnici istakne prigovor prema kojem se na ispravi – potvrdi o dugu ne nalazi njezin potpis, teret postojanja tzv. pozitivne činjenice, odnosno činjenice da je tuženica vlastoručno potpisala spornu potvrdu ispravu (potvrdu) leži na tužitelju jer tuženica niti ne može dokazivati tvrdnju koja istovremeno predstavlja tzv. negativnu činjenicu, tj. činjenicu koja ne postoji.

 

Isto takvo pravno shvaćanje izneseno je i u odlukama ovoga suda na koje se tuženica poziva u reviziji ukazujući na važnost postavljenog pitanja.

 

Temeljem iznesenog, zbog pogrešne primjene odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a sudovi nižeg stupnja su počinili bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 219. st. 1. ZPP-a, zbog čega je valjalo temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti obje nižestupanjske presude.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

 

Zagreb, 6. listopada 2020.