- 1 -              Revd 2463/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2463/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja te Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. I., OIB: ..., iz S. B., ..., koju zastupa punomoćnik T. D., odvjetnik iz S. B., protiv tuženika P. B. d.o.o., OIB: ..., iz S. B., ..., kojeg zastupa punomoćnik I. L., odvjetnik iz S. B., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-170/2020-2 od 27. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-225/2018-24 od 19. prosinca 2019., u sjednici održanoj 6. listopada 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-170/2020-2 od 27. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-225/2018-24 od 19. prosinca 2019.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljeno pravno pitanje vezano za pravnu snagu javne isprave i obvezu suda da takvu ispravu ne uzme u obzir, pogotovo kada suprotna strana nije osporila njezinu valjanost, za koje predlagatelj smatra da je važno, a kao razloge važnosti toga pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a pozvao se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-93/2017 od 18. prosinca 2018. i Rev-977/2016-2 od 19. studenoga 2019.

 

Postavljeno pitanje se, dakle, odnosi na obvezu sudova da u smislu čl. 8. ZPP-a ocijene sve provedene dokaze, pa prema shvaćanju ovoga suda ono nije važno jer polazi od pogrešne pretpostavke da nižestupanjski sudovi provedene dokaze, (konkretno zapisnik s nalazom i zaključkom inspekcije Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, prometa i veza, od 9. veljače 2018.) nisu cijenili, jer su, suprotno tvrdnji tuženika ocijenjeni kako navedeni, tako i ostali provedeni dokazi, upravo na način kako to i nalaže citirana zakonska odredba, pa se postavljeno pitanje u biti svodi na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz kojih razloga se ne može podnijeti ni prijedlog za dopuštenje revizije, niti revizija (čl. 385. i čl. 385.a ZPP-a). Osim toga, ni odluke na koje se poziva ne odnose se na istu činjeničnu i pravnu situaciju, pa za postavljeno pitanje nisu ni izneseni odgovarajući razlozi važnosti.

 

Kako od navedenog pitanja ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari ne radi o važnom pitanju, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda.

 

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 6. listopada 2020.