Poslovni broj:19 Kž-410/2020-4

 

Poslovni broj:19 Kž-410/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Varaždinu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šagi, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. B., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: 10 Kv-119/2020-3 od 29. lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2020.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba ODO-a te se pobijano rješenje ukida i predmet upućuje sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje. 

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem suda prvoga stupnja je na temelju čl. 189. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08) odlučeno da se oduzeti predmeti i to osobni automobil marke Audi Q7, sive boje, broja šasije: .., s dvije pripadajuće registarske pločice oznaka ..., jedan ključ crno-sive boje s logom auto marke „Audi četiri kruga 0000“, koji pripada osobnom automobilu marke Audi Q7, registarske oznake .., i jedna prometna dozvola na njemačkom jeziku serijskog broja: .. na ime AIL LEASING MUNCHEN AG koja pripada osobnom automobilu marke Audi Q7, registarske oznake ..., imaju vratiti vlasniku AIL LEASING MUNCHEN AG, Sudliche Munchner Strasse 30, D-82031 Grunwald Munchen, Savezna Republika Njemačka (točka I. izreke), te je ujedno odlučeno da navedeni vlasnik vozila može oduzete predmete navedene pod točkom I. izreke podići u Policijskoj upravi varaždinskoj, Službi kriminalističke policije u roku od 60 dana od pravomoćnosti rješenja, s upozorenjem da će u protivnom sud postupiti sukladno čl. 189. ZKP/08 (točka II. izreke).

 

Protiv tog rješenja je ODO pravovremeno podnijelo žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu pobijano rješenje preinači na način da  od optuženika trajno oduzme privremeno oduzete predmete.

 

U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u  Varaždinu  na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-466/2020 od 4. rujna 2020. vratio ovome sudu drugog stupnja.

 

Žalba je osnovana.

 

Iz stanja kaznenog spisa proizlazi da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju donio nepravomoćnu presudu poslovni broj: 16 K-16/2020-9 od 12. veljače 2020. kojom je optuženog Ž. B. proglasio krivim i osudio zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i jednog mjeseca, s time da iz činjeničnog opisa inkriminiranog kaznenog djela proizlazi da je predmetni osobni automobil marke Audi Q7 registarske oznake ... bio preuređen za skrivanje opojne droge kokain, koja je bila objekt prijevoza, na način da je središnja konzola, odnosno prostor za sustav ventilacije u svrhu skrivanja droge bio prerađen umetanjem aluminijskog okvira. Budući da je tom presudom propustio odlučiti o privremeno oduzetim predmetima, sud prvoga stupnja je stoga donio posebno rješenje koje je sada predmet osporavanja od strane ODO-a. Prema tome pobijano rješenje je očigledno doneseno na temelju čl. 556. st. 3. ZKP/08 mada se to izrijekom u njemu ne spominje.

 

Prvostupanjski se sud u osporenom rješenju odlučio za primjenu odredbe čl. 189. st. 1. ZKP/08 prema kojoj će se predmeti veće vrijednosti koji su tijekom kaznenog postupak bili pronađeni ili privremeno oduzeti vratiti vlasniku čim se ustanovi da ne postoje razlozi za njihovo oduzimanje. Taj je sud, naime, zauzeo stav da privremeno oduzeti predmeti iz izreke pobijanog rješenja ne predstavljaju predmete koje bi bilo potrebno oduzeti u skladu s čl. 79. KZ/11 ili pak po odredbama čl. 189., 190. i 556. ZKP/08. To poradi toga što je utvrđeno da je osobno vozilo navedeno u točki I. izreke osporenog  rješenja optuženik koristio prilikom počinjenja kaznenog djela, ali da nije njegov vlasnik niti savjesni posjednik. Budući pak da je stvarni vlasnik vozila dostavio zahtjev za povrat istoga, pri čemu je uz zahtjev priložio i ugovor o korištenju vozila (leasingu) sklopljen 1. travnja 2019. iz kojeg nedvojbeno proizlazi da je vlasnik vozila isto dao na korištenje trećoj osobi, a ne optuženiku, prema stavu prvostupanjskog suda vlasnik vozila ne može i ne smije trpjeti štetne posljedice zbog postupka treće osobe za koji nije znao ni odobrio, a koji postupak je i suprotan ugovornim odredbama.

 

ODO je u pravu kada žalbom osporava naprijed iznijeto stajalište upozoravajući pritom na odredbu čl. 79. st. 4. KZ/11. No prije svega, prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, u ovom slučaju treba poći  od odredbe čl. 190. st. 8. KZ/11 koji glasi: „Tvari iz st. 1. ovog članka, tvari koje se mogu uporabiti za njihovu izradu, biljke, gljive ili dijelovi biljaka ili gljiva iz kojih se mogu dobiti tvari iz st. 1. ovoga članka, sredstva za njihovu proizvodnju ili preradu, sredstva prijevoza preuređena za skrivanje tih tvari i sredstva za njihovo trošenje će se oduzeti.“ Radi se o kogentnoj normi prema kojoj je sud obligatoran postupiti. Budući, dakle, da je riječ o imperativnom propisu, sud njegovu primjenu ne može otkloniti svojom voljom, već je prema njemu dužan postupiti. Sud prvoga stupnja je očito zanemario ovu materijalnu kaznenu odredbu koja mu nalaže da je sredstva prijevoza preuređena za skrivanje tih tvari (opojne droge) obvezan oduzeti, neovisno o vlasništvu, jer je čl. 79. st. 4. KZ/11, na koji ukazuje ODO, predviđeno da oduzimanje predmeta u smislu čl. 79. toga Zakona ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu štete prema počinitelju zbog oduzetog predmeta. Osim toga vlasnik oduzetog predmeta ili sredstva koji nije počinitelj djela ima pravo na povrat predmeta i sredstva ili naknadu njihove tržišne vrijednosti iz državnog proračuna, osim ako je najmanje krajnjom nepažnjom pridonio da predmet ili sredstvo bude namijenjeno ili uporabljeno za počinjenje kaznenog djela ili da nastane njegovim počinjenjem ili ako je pribavio predmet ili sredstvo znajući za okolnosti koje mu omogućuju njegovo oduzimanje.

 

Slijedom iznijetih razloga ovaj je drugostupanjski sud prihvatio žalbu ODO-a, ali ne zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju žalbenu osnovu ovaj žalitelj izrijekom navodi u pravnom lijeku, već zbog povrede kaznenog zakona koja se može razabrati iz sadržaja predmetne žalbe. No ovaj se sud drugog stupnja ipak nije odlučio za preinačenje pobijanog rješenja, već za njegovo ukidanje i to iz razloga što predmetna prvostupanjska osuđujuća presuda, kao što je već rečeno, nije pravomoćna, pa bi bilo nelogično da, pored nepravomoćne presude o glavnoj stvari, postoji pravomoćna odluka o oduzimanju predmeta u smislu čl. 190. st. 8. i čl. 79. KZ/11.

 

Slijedom izloženog je na temelju čl. 494. st. 3. t. 3. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

U ponovljenom odlučivanju sud prvoga stupnja će povesti računa o razlozima istaknutim u ovom rješenju suda drugog stupnja, a svoju novu i na zakonu osnovanu odluku u ovoj stvari donijet će nakon pravomoćnosti presude u kaznenom predmetu poslovni broj: K-16/2020.

 

 

U Varaždinu 6. listopada 2020.