- 1 - Revd 2115/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari I tužitelja S. S. iz V., ..., OIB ..., i II tužitelja V. S. iz V., ..., OIB ..., zastupani po punomoćniku N. D., odvjetniku u Š., protiv tuženika N. Č. iz Š., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćniku Š. M., odvjetniku u Š., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, raskida ugovora i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-244/2019-2 od 21. studenog 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1438/2018-34 od 7. prosinca 2018., u sjednici održanoj 6. listopada 2020.
r i j e š i o j e :
I Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
II Dopuna prijedloga za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Tuženik je putem punomoćnika odvjetnika Š. M. podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-244/2019-2 od 21. studenog 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1438/2018-34 od 7. prosinca 2018.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer odgovor na postavljeno pitanje ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja.
Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao pod stavkom I izreke ovog rješenja.
Protiv iste drugostupanjske presude tuženik je sam podnio dopunu prijedloga za dopuštenje revizije.
No, tuženik uz dopunu prijedloga za dopuštenje revizije nije priložio izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu a niti drugu javnu ispravu u izvorniku ili preslici iz koje proizlazi da tuženik ima položen pravosudni ispit. Stoga, kako takva potvrda ili druga javna isprava u izvorniku ili preslici prethodno nije podnesena sudu u ovom postupku, to se dopuna prijedloga za dopuštenje revizije ukazuje nedopuštenom (čl. 91.a st. 1., 2. i 3. ZPP) te ju je kao takvu valjalo odbaciti i to na temelju odredbe čl. 392. st. 3. ZPP (st. II izreke ovog rješenja).
