- 1 -              Rev 1811/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1811/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. K. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik R. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. I. R. iz L. A., S. A. D., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1717/16-2 od 11. travnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5282/12-20 od 10. prosinca 2015., u sjednici održanoj 6. listopada 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„1. Poništava se Ugovor o zajmu od 8. siječnja 2010.g. sklopljen između tuženika C. I. R., S. A. D., OIB:… kao zajmodavca s jedne strane i tužiteljice Lj. K., Z., OIB:… koji Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika L. D. iz Z., pod brojem OV-70/10.

 

2. Nalaže se tuženiku da izda tužiteljici brisovno očitovanje sljedećeg sadržaja:

 

Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Z-929/10 uknjiženo je pravo zaloga radi osiguranja tražbine u iznosu od 13.775,14 Eura s godišnjom kamatom od 6,86 % plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja s rokom otplate do 08. siječnja 2014.g. s eventualnim ovršnim troškovima za korist C. I. R., S. A. D., na nekretnini u vlasništvu tužiteljice Lj. K., Z., upisanoj u podulošku 20996 k.o. G. Z., i to stan na drugom katu desno, koji se sastoji od 1,5 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika i hodnika ukupne površine 46,75 m2, koji stan se nalazi u stambenoj zgradi u z., sagrađenoj na kč.br. 7668/157 k.o. G. Z., odnosno po novoj izmjeri kč.br. 1350/3 k.o. P.. C. I. R., S. A. D., suglasan je da se bez ikakvih daljnjih odobrenja ili privole uknjiži brisanje prava zaloga upisanog pod posl.br. Z-929/10 kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u roku od 15 dana koje brisovno očitovanje će zamijeniti ova sudska presuda.

 

3. Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici parnični trošak u roku od 15 dana.“

 

II. Nalaže se tužiteljici Lj. K., Z., da tuženiku C. I. R., S. A. D., na ime parničnog troška isplati iznos od 5.000,00 kn u roku od 15 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja uvažena je žalba tužiteljice kao osnovana i preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti, te je naloženo tuženiku platiti tužiteljici 16.250,00 kuna na ime parničnog troška. Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st.1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak, podredno pobijanu presudu preinačiti u skladu s revizijskim navodima.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao zajmoprimca, za poništenje ugovora o zajmu kojeg je zaključila s tuženikom, kao zajmodavcem.

 

U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:

 

- da su tužiteljica kao zajmoprimac i založni dužnik, te K. B. i M. P. kao sudužnici, zaključili 8. siječnja 2010. s tuženikom kao zajmodavcem ugovor o zajmu,

 

- da navedenim ugovorom zajmodavac daje, a zajmoprimac prima zajam u iznosu od 13.775,14 eura, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB u iznosu od 100.500,00 kuna uz ugovorenu kamatu od 6,86% godišnje, s otplatom u 48 mjesečnih anuiteta od po 329,00 eura,

 

- da su navedenim ugovorom stranke zasnovale dobrovoljno založno pravo na tužiteljičinoj nekretnini, u naravi stan upisan u knjizi položenih ugovora, broj poduloška 20996 k.o. G. Z., a koji je teret uknjižen u isti poduložak 11. siječnja 2010. pod brojem Z-929/10.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice temeljeći svoju odluka na primjeni čl. 322., čl. 327. i čl. 329. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) zaključujući da predmetni ugovor o zajmu nije zelenaški, a sama činjenica da je tužiteljica prevarena ne znači da su ispunjeni uvjeti iz čl. 329. ZOO.

 

Odlučujući povodom žalbe tužiteljice drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP, smatrajući da sud prvog stupnja nije utvrdio sve bitne činjenice te da je pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

U postupku pred sudom drugog stupnja je, na temelju pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj KOV-US-38 od 29. travnja 2014. te ostalih provedenih dokaza utvrđeno:

 

- da je zločinačko udruženje, koju su između ostalih činili Z. M., D. M., A. H. i I. Ć., obmanulo tužiteljicu Lj. K. i njene sudužnike K. B. te M. P., te ih navelo da povjeruju kako Lj. K. zaključuje ugovor o zajmu s C. I. R. za 5.500,00 eura (protuvrijednost od 40.126,62 kuna po srednjem tečaju HNB na dan 8. siječnja 2010. od 7,295749 kuna za 1 euro) s ugovornom kamatom od 6,68%, nakon čega su tužiteljica i sudužnici potpisali pismeni ugovor o zajmu iz kojeg proizlazi kako pozajmljuju 13.775,14 eura s ugovorenom kamatom od 6,86% godišnje i rokom vraćanja od 4 godine, u 48 mjesečnih anuiteta od 329,00 eura,

 

- da je javna bilježnica L. D. solemnizirala predmetni ugovor na zahtjev tužiteljice i sudužnika,

 

- da su članovi zločinačkog udruženja predali tužiteljici, odmah nakon potpisa ugovora, iznos nešto viši od 32.000,00 kuna uz objašnjenje kako je puni iznos zajma umanjen za troškove izdavanja kredita,

 

- da je tužiteljica zločinačkom udruženju otplaćivala ugovorene anuitete sve do svibnja 2012., dakle dulje od dvije godine, kad su joj ispred kreditnog ureda društva O. a. d.o.o. u Z., u …, koji je bio krinka za djelatnost zločinačkog udruženja, rekli da su članovi zločinačkog udruženja uhićeni, nakon čega je tužiteljica svoj slučaj prijavila policiji i USKOK-u,

 

- da je tužiteljica za prijevaru saznala u svibnju 2012.

 

Drugostupanjski sud je zaključio da su tužiteljicu prevarili pripadnici zločinačkog udruženja koji su djelovali kao punomoćnici tuženika, a koji je morao znati za njihovu prijevaru, obzirom im je odobrio korištenje svog imena, a u ovom postupku se protivio tužbenom zahtjevu. Obzirom se tužbenim zahtjevom zahtijeva poništenje predmetnog ugovora, drugostupanjski sud je na temelju čl. 284. st. 3. ZOO usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice za poništaj predmetnog ugovora, te na temelju čl. 332. ZOO prihvatio zahtjev tužiteljice da se u zemljišnim knjigama briše teret s tužiteljičine nekretnine.

 

Osporavajući pravilnost utvrđenja i zaključivanja drugostupanjskog suda tuženik u reviziji iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i tvrdi da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa da je zbog toga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Ta revizijska tvrdnja je neosnovana jer u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude nema proturječja, a ni drugih nedostataka zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati. Naprotiv, u obrazloženju su izneseni jasni i argumentirani razlozi o svim činjenicama na temelju kojih je drugostupanjski mogao zaključiti da je tuženik znao za prijevaru koja je počinjena na štetu tužiteljice i to od strane osoba koje su postupale kao punomoćnici tuženika prilikom sklapanja spornog ugovora o zajmu.

 

Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Revizijski sud u cijelosti pravilnim prihvaća shvaćanje drugostupanjskog suda, kao zaključak da je tuženik znao za počinjenu prevaru na štetu tužiteljice od strane pripadnika zločinačkog udruženja.

 

Kada se uzme u obzir da je tuženik primao uplate ugovorenih anuiteta predmetnog zajma putem kreditnih ureda odnosno trgovačkih društava za koje je predmetnom pravomoćnom presude Županijskog suda u Zagrebu broj KOV-US-38 od 29. travnja 2014. utvrđeno da su bili krinka za djelatnost zločinačkog udruženja, da je i trgovačko društvo P. s. d.o.o. također navedeno kao jedno od njih, pri čemu je tuženik u posjedu računa, za koji navodi da je izdan tužiteljici, od strane kreditnog ureda ured koji je bio posrednik u ishođenju kredita, da je sklapanje predmetnog zajma izričito navedeno u presudi Županijskog suda u Zagrebu posl. broj KOV-US-38 od 29. travnja 2014. kao jedan od onih u odnosu na koje je utvrđeno da je dan pod lihvarskim uvjetima, pravilno je drugostupanjski sud utvrdio da je tuženik bio povezan sa članovima zločinačkog udruženja, koji su kazneno osuđeni za to djelo, kao i da je isti znao za prijevaru na štetu tužiteljice.

 

Revizijski navodi kojima revident dovodi u pitanje utvrđenje suda drugog stupnja na temelju izvedenih dokaza predstavljaju revidentovu ocjenu izvedenih dokaza čime upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zbog tog razloga revizija se uopće ne može podnositi (čl. 385. ZPP-a).

 

Revident nadalje ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

Sukladno odredbi čl. 284. st. 1. ZOO ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kada zabluda nije bitna. Prema odredbi st. 3. tog članka ako je prijevaru učinila treća osoba, prijevara utječe na sam ugovor ako je druga strana u vrijeme sklapanja ugovora znala ili morala znati za prijevaru.

 

U smislu citiranih odredbi, a polazeći od činjeničnih utvrđenja, pravilno je drugostupanjski sud ocijenio da je pobijani ugovor rezultat prijevarnog postupanja treće osobe - članova zločinačkog udruženja, a za koje prijevarno postupanje je tuženik znao odnosno morao znati. Očito je takvo prijevarno postupanje imalo za cilj izazivanja zablude kod tužiteljice, a s namjerom da ju se navede na sklapanje predmetnog ugovora.

 

Obzirom je takav ugovor opterećen manom volje na strani tužiteljice kao jedne od ugovornih strana, to je i ostvarena pretpostavka za poništenje iz čl. 335. ZOO, a kako je pravilno drugostupanjski sud i ocijenio. Jednako tako pravilno je primijenjena i odredba čl. 332. ZOO kada je usvojen zahtjev za brisanje založnog prava, budući je upisano založno pravo dio poništenog ugovora zbog mana volje - prevare.

 

Radi navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tuženika odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 6. listopada 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v. r.