- 1 -              Rev-x 560/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 560/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. b. d.d. iz K., (OIB: ...), zastupanog po punomoćnici V. N., odvjetnici iz Z., protiv I. tuženika I. P. iz Z., (OIB: ...) i II. tuženika B. M. iz Z., (OIB: ...), oboje zastupanih po punomoćniku D. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu S. & L. & K. iz Z., uz sudjelovanje u postupku P. d.o.o. iz Z., (OIB: ...), zastupanog po punomoćnici M. Š. M., odvjetnici iz Z., kao umješača na strani tužitelja, radi isplate, odlučujući o revizijama tužitelja i umješača na strani tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-7284/2016-8 od 20. veljače 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-4809/2008 od 9. rujna 2016., na sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              I. Prihvaćaju se revizije tužitelja i umješača na strani tužitelja i ukidaju presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-7284/2016-8 od 20. veljače 2018. i Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-4809/2008 od 9. rujna 2016. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima povodom revizija ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

              Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i umješača na strani tužitelja kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je:

 

- ukinut "platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrvmj-351/04 od 19. travnja 2005. kojim je naloženo I. tuženiku i II. tuženiku solidarno platiti tužitelju iznos od 1.206.921,07 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2004. do isplate te trošak ovršnog postupka u iznosu od 10.008,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 19. travnja 2005. do isplate" - te takav tužbeni zahtjev odbijen,

 

- odbijen (eventualno kumulirani) "tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži naložiti I tuženiku i II tuženiku platiti P. d.o.o. iz Z. iznos od 475.040,28 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2001. do isplate",

 

- odbijen "zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška",

 

- naloženo tužitelju naknaditi tuženicima parnični trošak od 84.356,25 kn.

 

              Protiv drugostupanjske presude revizije su podnijeli:

 

- tužitelj, zbog (kako tvrdi) u postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Prijedlog tužitelja je da se osporena presuda preinači, podredno da se ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje,

 

              - umješač na strani tužitelja, uz navod da "prihvaća i suglasan je sa svim navodima iz revizije tužitelja, te se istima pridružuje".

 

Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

 

              Revizija je osnovana.

 

              Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuje na ovaj spor, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Predmetom spora zahtjev je tužitelja na obvezivanje tuženika "za ispunjenjem mjenične obveze, a u svezi Ugovora o kreditu za rješavanje stambenih potreba zaključenim između tužitelja i I. tuženika (kao korisnika kredita) dana 19. prosinca 1997.".

 

Drugostupanjski sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) odbio uz osnovno i odlučno shvaćanje:

 

- da je 22. veljače 2012., dakle za trajanja ovoga parničnog postupka (pokrenutog na temelju vjerodostojne isprave, protestirane mjenice), sklopljen "Ugovor o ustupu potraživanja između tužitelja (kao ustupitelja) i P. d.o.o. iz Z. (kao primatelja), a u odnosu na predmetno potraživanje koje je tako tužitelj ustupio primatelju potraživanja - P. d.o.o. iz Z.",

 

- da "je P. d.o.o. iz Z. umješač na strani tužitelja u ovom parničnom postupku",

 

- da "je tužitelj podneskom od 2. listopada 2014. obavijestio sud da ostaje i dalje tužitelj u ovom sporu temeljem odredbe čl. 195. st. 1. ZPP-a",

 

- da "je između istih stranaka 19. lipnja 2015. sklopljen Dodatak ugovoru o ustupu potraživanja": pa iz "svega proizlazi da je tužitelj svoje potraživanje prema I. tuženiku kao glavnom dužniku i II. tuženiku kao mjeničnom jamcu prenio na društvo P. d.o.o. iz Z. uz novčanu naknadu",

 

- da "stoga tužitelj nema građansko-pravnu legitimaciju u ovom sporu (jer je prestao biti vjerovnikom), pa stoga nije aktivno legitimiran",

 

- da "novi vjerovnik (društvo P. d.o.o.) nije stupio u parnicu na mjesto tužitelja": a "tužitelj nije dokazao činjenice potrebne za utvrđenje osnovanosti zahtjeva za isplatom utuženog potraživanja trećoj osobi - P. d.o.o. temeljem predmetne mjenice".

 

Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

 

Naime, u odnosu na ono što je sada sporno - sve u svezi sa primjenom odredaba čl. 195. ZPP-a, prema kojima: (stavak 1.) "Ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši."; (stavak 2.) "Osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem teče parnica može stupiti u parnicu umjesto tužitelja odnosno tuženika samo ako na to pristanu obje stranke.", a obzirom da su nižestupanjske presude temeljene na činjeničnom utvrđenju da je tužitelj tijekom postupka otuđio (ustupio trećem) svoje potraživanje i (time) pravo zbog kojeg se postupak vodi - te da posljedično sa time više "nema građansko-pravnu legitimaciju u ovom sporu (jer je prestao biti vjerovnikom)", što (da) već i samo po sebi zahtjev tužitelja čini neosnovanim - revizijski sud mora primijetiti da je u međuvremenu, na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanoj 14. rujna 2020., u tumačenju primjene odredbe čl. 195. st. 1. ZPP-a, zauzeto pravno shvaćanje:

 

„Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.“

 

Sa time u svezi, a kraj činjenica:

 

- da je u ovome predmetu, rješenjem na zapisniku sa rasprave od 7. srpnja 2016. dopuštena “preinaka zahtjeva kako je zahtjev preinačen podneskom od 24. svibnja 2016.”: tako da je tužitelj ostao”kod tužbe i tužbenog zahtjeva iz tužbe odnosno platnog naloga iz rješenja o ovrsi” (na obvezivanje tuženika isplatiti njemu) - ali je zatražio i da se “ukoliko sud nađe da je ovako postavljen tužbeni zahtjev neosnovan” “usvoji eventualno kumulirani tužbeni zahtjev” (na obvezivanje tuženika isplatiti trećem, društvu P. d.o.o.),

 

- da je “Dodatkom ugovoru o ustupu potraživanja”, sklopljenim između tužitelja i P. d.o.o., između ugovornih stranaka - ustupitelja i primatelja ustupa - ugovoreno (nakon konstatacije da je ustupitelj pokrenuo i vodi ovršne i parnične postupke navedene u članku 1. Osnovnog ugovora”) da ustupitelj sve te postupke “vodi u svoje ime, a u korist primatelja” (a da će “sva sredstva eventualno naplaćena…uplatiti na poslovni račun primatelja”),

 

- da je (uostalom) u postupak stupilo društvo P. d.o.o. iz Z., i to u poziciju umješača na strani tužitelja - time (već i po prirodi položaja umješača) izražavajući shvaćanje (sa kojim se tužitelj suglasio) da ima interes da tužitelj uspije sa jednim od postavljenih zahtjeva (na koji je interes ukazao i u žalbi podnesenoj na prvostupanjsku presudu, kao i u reviziji - jer se u njima “suglasio” sa “svim” navodima iz žalbe),

 

u predmetu je potrebnim bilo razmotriti i utvrditi, a jer od utvrđenog zavisi i odluka o predmetu spora (o aktivnoj legitimaciji tužitelja), da li “iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe (P. d.o.o.) proizlazi što drugo“: je li tužitelj (u dogovoru sa primateljem) zadržao pravo nastaviti ili voditi postupak i ostvariti tražbinu koju je utužio, i to neovisno što je tražbinu ustupio.

 

Obzirom da u ovome slučaju predmet spora nije raspravljen u smislu takvog pravnog shvaćanja (kojeg smisleno treba prihvatiti kao: "Ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica...") - niti je po njemu o ovome odlučeno, a zbog čega je i činjenično stanje relevantno za odluku o predmetu spora (u okviru takvog shvaćanja) ostalo nepotpuno razmotreno - i ne postoje uvjeti za preinačenje osporene presude, to je primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a valjalo prihvatiti revizije tužitelja i umješača na njegovoj strani te ukinuti obje nižestupanjske presude - i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima iz osporene presude (u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a).

 

U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem te ovisno o rezultatu ocjene svih okolnosti relevantnih za odluku - ponovno odlučiti o zahtjevima tužitelja (osnovnom i eventualnom: vodeći računa da tužitelj traži da se prihvati jedan od njih), i to odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbama čl. 338. ZPP-a.

 

Za konačnu odluku ostavljaju se i troškovi podnesene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a), o čemu je odlučeno odlukom iz stavka II. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 6. listopada 2020.