Broj: Rev 1264/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, te mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića, člana vijeća, i Damira Kontreca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. M. iz Z., I. P. iz Z., i M. N. iz Z., koje zastupa punomoćnica Lj. S., odvjetnica u P., protiv tuženice K. P. iz P., koju zastupa punomoćnik N. T., odvjetnik u P. i u pravnoj stvari protutužiteljice K. P., iz P., koju zastupa punomoćnik N. T., odvjetnik u P. protiv protutuženika A. M. iz Z., I. P. iz Z., i M. N. iz Z., koje zastupa punomoćnica Lj. S., odvjetnica u P., radi utvrđenja ostavinske imovine i radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženice i protutužiteljice K. P. protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-3305/07-3 od 24. lipnja 2009. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču broj P-378/06-15 od 21. ožujka 2007., u sjednici održanoj 8. siječnja 2013.,

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija tuženice i protutužiteljice K. P. u dijelu kojim je odlučeno protutužbenom zahtjevu odbacuje se kao nedopuštena.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Prihvaća se revizija tuženice, preinačuju se presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-3305/07-3 od 24. lipnja 2009. i presuda Općinskog suda u Poreču broj P-378/06-15 od 21. ožujka 2007. u dijelu kojim je utvrđeno da ostavinu iza pok. S. P. čini i ½ dijela novčanog iznosa dobivenog prodajom stana u P., te u odluci o troškovima postupka i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da ostavinu iza pok. S. P. čini i 1/2 dijela novčanog iznosa dobivenog prodajom nekretnina u P., etaža red. br. 3 poduložak br. 504, 72/207 dijela nekretnine na k.č.br. 3641/2 u k.o. P., stan na drugom katu jugoistočnog dijela zgrade, površine 72 m2, u planu posebnih dijelova zgrade označen kao posebni dio „C“, te etaža red. br. 6 poduložak br. 507, 3/207 dijela nekretnine na k.č.br. 3641/2 u k.o. Poreč, drvarnica u prizemlju južnog dijela zgrade, površine 3,00 m2, u planu posebnih dijelova zgrade, označen kao posebni dio „D3“ i to kunska protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB iznosa od 43.500,00 EUR-a što iznosi 317.550,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17.10.2005. godine pa sve do vraćanja navedenog iznosa u ostavinsku masu, tako da su tužitelji ovlašteni u ostavinskom postupku raspraviti ovu ostavinsku imovinu."

 

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

II.              U dijelu kojim je utvrđeno da ostavinu iza pok. S. P. čini 1/2 suvlasničkog udjela na osobnom vozilu marke Citroen ZX 1.4 reg. oznake … proizvedenog 1995. godine, revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Utvrđuje se da ostavinu iza pok. S. P. čini i 1/2 dijela novčanog iznosa dobivenog prodajom nekretnina u P., etaža red. br. 3 poduložak br. 504, 72/207 dijela nekretnine na k.č.br. 3641/2 u k.o. P., stan na drugom katu jugoistočnog dijela zgrade, površine 72 m2, u planu posebnih dijelova zgrade označen kao posebni dio „C“, te etaža red. br. 6 poduložak br. 507, 3/207 dijela nekretnine na k.č.br. 3641/2 u k.o. P., drvarnica u prizemlju južnog dijela zgrade, površine 3,00 m2, u planu posebnih dijelova zgrade, označen kao posebni dio „D3“ i to kunska protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB iznosa od 43.500,00 EUR-a što iznosi 317.550,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17.10.2005. godine pa sve do vraćanja navedenog iznosa u ostavinsku masu te 1/2 suvlasničkog udjela na osobnom vozilu marke Citroen ZX 1.4 reg. oznake … proizvedenog 1995. godine, tako da su tužitelji ovlašteni u ostavinskom postupku raspraviti ovu ostavinsku imovinu.

 

II. Odbija se protutužbeni zahtjev protutužiteljice koji glasi:

 

"I Utvrđuje se da dvosobni stan u P., drugi kat, izgrađen na k.č.br. 3641/2 k.o. P., posebni dio „C“ kao i vozilo Citroen god. proizvodnje 1990. predstavlja posebnu imovinu u samovlasništvu tužene K. P.

 

II Utvrđuje se da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 29.10.1999. godine bio zakonito zaključen u korist K. P. i S. P., te je bio u cijelosti ispunjavan od strane davatelja uzdržavanja V. M. rođ. D. i S. M. oboje iz S., pa su smrću S. P. nastali uvjeti za raspolaganje dijelom imovine tužene koji bi davatelje uzdržavanja pripadao temeljem uzdržavanja pruženog za života pok. S. P.

 

III Dužni su tužitelji nadoknaditi tuženoj parnične troškove u roku 15 dana."

 

IV. Dužna je tužena naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 26.445,00 kn, u roku 15 dana."

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i protutužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženica i protutužiteljica podnijela je reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući preinačenje nižestupanjskih presuda odbijanjem tužbenog i prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva.

 

              Tužitelji i protutuženici nisu odgovorili na reviziju.

 

              Revizija tuženice-protutužiteljice u dijelu kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu je nedopuštena.

 

Odredba čl. 382. st. 1. ZPP, koju odredbu valja primijeniti na temelju odredbe čl. 53. st.4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/88, 96/08,  57/11)   glasi:

 

"Stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn,

2) ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju   ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a i 373.b ovoga Zakona."

 

U ovom predmetu ne radi se o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, niti je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a i 373.b ZPP.

 

Tuženica-protutužiteljica u ovoj pravnoj stvari ističe dva zahtjeva za utvrđenje i to jedan za utvrđenje da određena imovina predstavlja njenu posebnu imovinu, a drugi za utvrđenje zaključenja i ispunjenja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Vrijednost predmeta naznačila je u visini od 110.000,00 kn.

 

Prema odredbi čl. 37. st.1. ZPP, ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva. Ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva (st.2.). U ovoj pravnoj stvari pojedini zahtjevi protutužbe proizlaze iz raznih osnova pa se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

 

Protutužiteljica nije naznačila vrijednost predmeta spora za svaki od postavljenih zahtjeva pa se naznačena vrijednost predmeta spora dijeli na jednake dijelove. Tako naznačena vrijednost predmeta spora ne prelazi graničnu vrijednost za dopuštenost revizije.

 

Stoga je temeljem čl. 392. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/88 i 57/11 - dalje:ZPP) valjalo odbaciti reviziju K. P., kao protutužiteljice.

 

Revizija tuženice u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu djelomično je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

Obrazlažući postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revidentica, kao tuženica, ističe da su razlozi presude nedostani jer nije odgovoreno na sve žalbene navode čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Tuženica revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nalazi u pogrešnoj primjeni odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05 i 41/08: dalje - ZOO), koja je dovela do nezakonite odluke o kamatama.

 

Predmet spora po tužbenom zahtjevu je utvrđenje da u ostavinu iza ostavitelja pok. Stjepana Prpića ulazi kunska protuvrijednost iznosa od 43.500,00 EUR u iznosu od 317.550,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. listopada 2005. do vraćanja navedenog iznosa u ostavinsku masu, koji novčani iznos je dobiven prodajom stana u P., i pripadajućih dijelova zgrade i zemljišta u suvlasništvu ostavitelja u ½ dijela te utvrđenje da u ostavinu ostavitelja ulazi i ½ dijela osobnog automobila Citroen ZX reg oznake …

 

Nižestupanjski sudovi, pošavši u bitnom od utvrđenja

 

- da su tuženica i pok. S. P. živjeli u izvanbračnoj zajednici od 1959. do 1967. godine, a od 1967. do smrti pok. S. P. 16. lipnja 2005. u bračnoj zajednici;

 

- da su za vrijeme trajanja izvanbračne i bračne zajednice stjecali i otuđivali nekretnine;

 

- da je za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice stečen stan u P. oznaka pobliže određenih u izreci presude koji stan je tuženica dana 17. listopada 2005., nakon smrti ostavitelja, prodala za iznos od 87.000,00 EUR;

 

- da su tuženica i pok. S. P. za vrijeme trajanja braka stekli i automobil oznaka pobliže određenih u izreci presude;

 

zaključuju da su i stan i automobil stečeni za vrijeme trajanja izvanbračne i bračne zajednice između tuženice i pok. S. P., da predstavljaju suvlasništvo bračnih drugova u jednakim dijelovima, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev na utvrđenje da ostavinsku imovinu ostavitelja predstavlja 1/2 dijela osobnog automobila i kunska protuvrijednost iznosa od 43.500,00 EUR u iznosu od 317.550,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. listopada 2005. do vraćanja navedenog iznosa u ostavinsku masu, a koji novčani iznos predstavlja ½ dijela kupovnine polučene prodajom stana u P., i pripadajućih dijelova zgrade i zemljišta.

 

Suprotno tvrdnji tuženice nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, pa kako ni ona iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP na koju revidentica izričito ukazuje, tako ni ona iz čl. 354. st.2. toč.8. ZPP na koju sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

 

Pazeći po službenoj dužnosti ovaj sud nalazi da je, u dijelu kojim je utvrđeno da ostavinsku imovinu ostavitelja čini novčani iznos stečen prodajom stana, osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Prema odredbi čl. 5. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" 48/03, 163/03, i 35/05 - dalje: ZON) ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti. Ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo (čl. 5. st. 2. ZON).

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je ostavitelj Stjepan Prpić umro 16. lipnja 2005., a tuženica da je stan prodala nakon smrti ostavitelja dana 17. listopada 2005. Dakle, njegova ostavinska imovina eventualno se mogla sastojati i od suvlasničkog dijela stana, ali ne i od novčane svote polučene prodajom tog stana, jer ta novčana svota u trenutku ostaviteljeve smrti nije pripadala ostavitelju i slijedom toga nije mogla prijeći na nasljednike.

 

Okolnost otuđenja ostavinske imovine nakon smrti ostavitelja ne mijenja sadržaj ostavinske imovine, već eventualno opravdava isticanje obveznopravnog zahtjeva prema stjecatelju bez osnove.

 

Budući da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo iz čl. 5. st. 3. ZON prihvativši tužbeni zahtjev za utvrđenje da ostavinsku imovinu predstavlja novčani iznos stečen prodajom stana, iako ta novčana svota u času smrti ostavitelja nije pripadala ostavitelju, valjalo je na temelju čl. 395. st.1. ZPP u tom dijelu preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

Iako revidentica presudu pobija u cijelosti, u reviziji ne navodi određene razloge koji bi se odnosili na utvrđenje da ostavinu ostavitelja čini i ½ dijela osobnog automobila.

Ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nije našao da bi revizija bila osnovana.

Stoga je u tom dijelu,  na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo reviziju odbiti kao neosnovanu.

Nakon djelomičnog preinačenja pobijane presude stranke su podjednako uspjele u sporu te je na temelju čl. 154. st. 2. ZPP određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

U Zagrebu, 8. siječnja 2013.