- 1 -              Rev 1757/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1757/2018-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice C. (V.) L. iz U., OIB: …, koju zastupa poseban skrbnik S. L. i punomoćnica M. F. G., odvjetnica u B., protiv tuženika T. Š. iz U., kojeg zastupa punomoćnik M. Ž., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ugovora ništetnim, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž-2182/17 od 23. siječnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama-Buie broj P-591/2017-168 od 22. kolovoza 2017., u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o  j e:

 

Odbacuje se revizija tužiteljice kao nedopuštena u odnosu na troškove postupka.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuju se ništetnim:

- kupoprodajni ugovor od 22. ožujka 2002. godine kojim su tužiteljice L. C. i pokojna V. Š. prodale tuženiku k.č.br. 245 zgr k.o. L.,

- Kupoprodajni ugovor od 22. ožujka 2002. godine kojim su tužiteljice L. C. i pokojna V. Š. prodale tuženiku k.č.br. 1579/6 i 1579/59, k.o. L.,

- kupoprodajni ugovor od 15. siječnja 2003. godine kojim su tužiteljice L. C. i pokojna V. Š. prodale tuženiku k.č.br. 244 zgr., k.o. L.,

- kupoprodajni ugovor kojim su tužiteljice L. C. i pokojna V. Š. prodale tuženiku k.č.br. 1570/9,1570/12,1570/7 i 1569/29, k.o. L.,

- kupoprodajni ugovor od 17. travnja 2003. godine kojim su L. C. i pokojna V. Š. prodale tuženiku k.č.br. 1620/6 k.o. L..

II/ Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama-Buie uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ugovora na k.č.br. 245 zgr., 244 zgr., 1569/29, 1570/7,1570/9, 1570/12, sve k.o. L. i to brisanjem prava vlasništva tuženika T. Š. i upisom prava vlasništva tužiteljica L. C. i pokojne V. Š., svake u ½ dijela.

III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati tržnu vrijednost nekretnina koje je prodao trećim osobama i to k.č.br. 1579/6, 1579/59 i 1620/6 k.o. L. (u iznosu koji će odredit vještak građevinske struke)."

IV/ Nalaže se tužiteljici da tuženiku isplati parnični trošak u iznosu od 498.971,25 kuna u roku od 15 (petnaest) dana.

V/ Tužiteljica se odbija sa svojim zahtjevom za naknadu troška.“

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica, navodeći da istu podnosi radi pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud pobijanu odluku ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

U odgovoru na reviziju tuženik osporava navode iz revizije, te predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna;
2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;
3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovog Zakona.

 

U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, obzirom da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredaba čl. 373.a ZPP.

 

Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da drugostupanjska presuda sadrži jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u prikupljenoj relevantnoj procesnoj građi (čl. 8. ZPP), te nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

Premda tužiteljica podnosi reviziju pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešnu primjenu materijalnog prava, revizijom se zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu tužiteljica iznosi svoje shvaćanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva analizirajući izvedene dokaze i iznoseći vlastitu ocjenu rezultata dokaznog postupka te stvarajući drugačije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda. Međutim, te činjenične prigovore revizijski sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ocjenjivanje njihove osnovanosti jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

              Prema tome, nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka istaknut u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrde ništetnima kupoprodajni ugovori navedeni u izreci prvostupanjske presude sklopljeni sa tuženikom 2002. i 2003. obzirom da tužiteljica smatra da je tuženik sklapajući predmetne ugovore sa tužiteljicom i prednicom tužiteljice, njezinom sada pokojnom majkom, postupao nemoralno obzirom da su i ona i njezina majka bile duševno i mentalno zaostale osobe.

 

Drugostupanjski sud potvrdio je prvostupanjsku presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice primjenjujući odredbu iz čl. 373.a ZPP, te utvrdio da nema nemoralnosti u postupanju tuženika prilikom sklapanja predmetnih ugovora obzirom da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženik sve svoje obveze koje proizlaze iz sklapanja predmetnih ugovora ispunio, da su ugovori formalno valjani, da tužiteljica nije dokazala tvrdnju o isplati neadekvatne cijene, da je tužiteljica lišena poslovne sposobnosti 2005. godine, da je majka tužiteljice (također stranka predmetnih ugovora) djelomično lišena poslovne sposobnosti tek 2009. godine, da prilikom sklapanja predmetnih ugovora pred javnim bilježnikom nije bilo prigovora na sposobnost prodavateljica za sklapanje ugovora, kao niti prilikom isplate kupoprodajne cijene.

 

Obzirom na navedeno utvrđeno činjenično stanje, prije svega činjenicu da su u trenutku sklapanja predmetnih kupoprodajnih ugovora i tužiteljica i njezina sada pokojna majka imale poslovnu sposobnost, koje su im oduzete tek 2005. odnosno 2009. godine, drugostupanjski sud pravilno potvrđuje presudu suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev, navodeći kako nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom iz čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), a koji propisuje da je ugovor, koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima, te moralu društva ništav ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

Sukladno izloženom, po ocjeni ovoga suda, drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, zbog čega je na temelju čl. 393. ZPP revizija kao neosnovana odbijena.

 

U odnosu na dio revizije koji se odnosi na troškove postupka valja napomenuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora,  da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje  litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

 

Ovakvo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-5656/2016 od 8. ožujka 2017.

 

Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužiteljice u odnosu na trošak postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 6. listopada 2020.