- 1 -              Rev-x 126/2014-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 126/2014-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. M., L., koju zastupa skrbnica B. M., dipl. socijalna radnica Centra za socijalnu skrb, a ova zastupana po punomoćniku Zajedničkom odvjetničkom uredu J. i B. iz K., protiv tuženika C. o. d.d. Z., Filijala K., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gžx-16/2013-2 od 10. srpnja 2013. kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-1336/99-220 od 17. srpnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku C. o. d.d. Z., Filijala K., da tužiteljici V. M. na ime rente za tuđu pomoć i njegu isplati ukupno iznos od 413.888,38 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 22. travnja 2011. do isplate, a nadalje da plaća iznos od 3.437,08 kuna mjesečno od 1. travnja 2011. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom a dospijevajuće najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu za prethodni mjesec, sve to u roku od 15 dana.

 

Pod toč. II. izreke naloženo je tuženiku C. o. d.d. Z. Filijala K. da tužiteljici V. M. na ime dospjele neisplaćene zatezne kamate na ime tuđe pomoći isplati iznos od 8.633,33 kune u roku od 15 dana.

 

              Pod toč. III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je ona tražila da joj tuženik plati rentu na ime izgubljene zarade i to u mjesečnom iznosu od 356,25 kuna od 15. srpnja 1995. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele iznose dužan platiti odjednom a dospijevajuće najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu za prethodni mjesec na ruke tužiteljice.

 

Pod toč. IV. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 79.307,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 17. srpnja 2012. do isplate u roku od 15 dana.

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„O d b i j a  se  žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-1336/99-220 od 17.srpnja 2012.godine u dijelu pod toč. I. i toč. II. izreke.“

 

te je riješeno

 

„Usvaja se žalba tužiteljice te se  u k i d a  prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. III. izreke kojim je odbijen  tužbeni zahtjev tužiteljice za plaćanjem rente zbog izgubljene zarade i u dijelu pod toč. IV. izreke kojim je odlučeno o parničnom trošku i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.“

 

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odbijena žalba tuženika isti je podnio reviziju, navodeći da istu podnosi radi pogrešne primjene materijalnog prava, bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud pobijanu odluku preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Premda tuženik podnosi reviziju pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, tuženik u reviziji nije naveo koju je to bitnu povredu postupka počinio sud drugog stupnja, niti to proizlazi iz njezinog obrazloženja, stoga revizijski sud taj revizijski razlog nije ispitivao.

 

Tuženik podnosi reviziju i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koja joj je nastala u prometnoj nezgodi od 15. srpnja 1995. kada je stradala kao suputnik u automobilu kojim je upravljao njezin suprug, a na koji automobil je iz suprotnog smjera naletio osobni automobil osiguranika tuženika, time da je osiguranik tuženika prešao na lijevi kolnički trak, te stoga isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja.

 

U revizijskom stupnju postupka sporna je visina dosuđene naknade tužiteljici na ime rente za tuđu pomoć i njegu.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

-da je u tijeku ovog spora ranijom presudom Općinskog suda u Karlovcu broj P-1114/95 koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-567/99, odlučeno o dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljice za naknadu nematerijalne štete za pretrpljene fizičke boli i za nagrđenje,

 

-da je pravomoćnom djelomičnom presudom Općinskog suda u Karlovcu broj P-1336/99 odlučeno o tužbenom zahtjevu tužiteljice za naknadu štete zbog smanjene životne aktivnosti i naknadu štete zbog troškova liječenja,

 

              -da je predmetna presuda ukinuta i vraćena na ponovno suđenje u dijelu koji se odnosi na zahtjev tužiteljice za plaćanje rente zbog izgubljene zarade,

 

              -da je sadašnje zdravstveno stanje tužiteljice djelomično uzrokovano traumom iz predmetne prometne nesreće koja joj se dogodila 1995.godine i to u omjeru od 40%,

 

              -da će tužiteljici biti trajno ubuduće potrebna tuđa pomoć i njega,

 

-da tužiteljica ima smanjenu životnu aktivnost na razini 80%, da se kod nje razvila demencija, da ona vrlo teško, gotovo nikako ne može komunicirati sa okolinom jer se ne može izražavati, da se ne može brinuti sama o sebi, jer je zaboravila kuhati i spremati, ne može sama izlaziti iz kuće jer je dezorijentirana u prostoru i vremenu, te da joj je stalno potreban nadzor druge osobe, time da joj skrb pruža njezin suprug,

 

-da uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, te uzimajući u obzir da će tužiteljica sa 80% imati trajno smanjenu životnu aktivnost, da se ona kreće, te da je u stanju obavljati osnovne životne potrebe sama, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda tužiteljici je dnevno potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 16 sati, pa kada se uzme u obzir činjenica da je prometna nezgoda sa 40% uzrokovala sadašnje stanje tužiteljice, to proizlazi zaključak da tužiteljici pripada naknada za tuđu pomoć i njegu na nivou 6,4 sata dnevno,

 

-da je sukladno provedenom vještačenju preostali iznos naknade štete za tuđu pomoć i njegu, nakon uračunavanja iznosa plaćenih od strane tuženika te primjenom zakonom propisanog redoslijeda plaćanja, ostalo neplaćeno 413.888,38 kuna na ime glavnice, 8.633,33 kuna na ime nepodmirene kamate, te daljnja renta od 1. travnja 2011. u iznosu 3.437,08 kuna.

 

Sudovi su na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja u cijelosti prihvatili tužbeni zahtjev s osnova rente za tuđu pomoć i njegu, a sve u smislu odredbe čl. 195. st. 2. i čl. 188. st.2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO).

 

Sa pravnim shvaćanjem nižestupanjskih sudova slaže se i ovaj sud.

 

Odredba sadržana u čl. 195. ZOO propisuje tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu.

 

Odredba čl. 188. st. 1. i 2. ZOO glasi:

 

„U slučaju smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja naknada se obrađuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme.

Novčana renta dosuđena na ime naknade štete plaća se mjesečno unaprijed, ako sud ne odredi što drugo.“

 

Neosnovano tuženik prigovara u reviziji tijeku zateznih kamata na tuđu pomoć i njegu, te time i nalazu i mišljenju vještaka koji je isti sačinio primjenjujući zakonom propisani redoslijed plaćanja (troškovi, kamata, glavnica) sve sukladno čl. 313. ZOO koja propisuje ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, uračunavanje se vrši tako što se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

 

Obzirom da je tužiteljica već u tužbi istaknula zahtjev s osnova tuđe pomoći i njege, a i obzirom da je sam tuženik vršio tužiteljici plaćanja s iste osnove od 1995., vještak je pravilno u svom nalazu i mišljenju utvrdio preostali iznos naknade s osnova tuđe pomoći i njege i to uračunavanjem iznosa plaćanih po tuženiku primjenjujući zakonom propisani redoslijed plaćanja.

 

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 6. listopada 2020.