- 1 -              Rev 513/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 513/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz K., koju zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u K., protiv I. tuženice Z. K. i II. tuženice B. K., obje iz K., koje zastupaju punomoćnici J. J., M. B., D. B. i T. H., odvjetnici u K., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o reviziji tuženica protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1133/17-2 od 16. svibnja 2018., ispravljene rješenjem istog suda broj Gž-1133/17-3 od 2. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-1225/14-50 od 27. lipnja 2017., u sjednici održanoj 6. listopada 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              Ukidaju se presuda Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1133/17-2 od 16. svibnja 2018., ispravljena rješenjem istog suda broj Gž-1133/17-3 od 2. srpnja 2018., i presuda  Općinskog suda u Karlovcu broj P-1225/14-50 od 27. lipnja 2017. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je ništetan ugovor o darovanju sklopljen 22. ožujka 2006. između I. tuženice Z. K. kao daroprimateljice i II. tuženice B. K. kao darodavateljice te da isti ne proizvodi nikakve pravne učinke (točka I. izreke). Tuženicama je naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 62.506,25 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 27. lipnja 2017. do isplate (točka II. izreke). 

 

              Ispravljenom presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe I. tuženice Z. K. i II. tuženice B. K. kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

              Protiv presude suda drugog stupnja tuženice su podnijele reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a iz sadržaja revizije proizlazi da je revizija podnesena i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. i čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 8. ZPP-a. Predlažu preinačiti pobijanu presudu i tužbeni zahtjev odbiti te im dosuditi troškove postupka.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija je osnovana.

 

              Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a pobijana presuda ispitana je u granicama razloga određeno navedenih u reviziji te je utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. i čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je ništetan ugovor o darovanju od 22. ožujka 2006. sklopljen između II. tuženice B. K. kao darovateljice i I. tuženice Z. K. kao daroprimateljice, koji se temelji na tvrdnji da II. tuženica nije I. tuženici darovanu nekretninu predala u posjed, a da navedeni ugovor nije sklopljen u obliku koji je propisan za ugovor o darovanju bez prave predaje stvari.

 

              U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da su I. tuženica Z. K. kao daroprimateljica i II. tuženica B. K. kao darovateljica 22. ožujka 2006. sklopile ugovor o darovanju lokala veličine 29,56 m2 koji se nalazi u poslovnom objektu T. c. T. u K.,

 

              - da je navedenim ugovorom od 22. ožujka 2006. ugovoreno da daroprimateljica stupa u posjed darovanih nekretnine danom zaključenja darovnog ugovora, a da predmet darovnog ugovora nisu bile pokretnine – inventar u poslovnom prostoru,

 

- da je do 1. ožujka 2006. II. tuženica B. K. u lokalu koji je predmet darovnog ugovora imala prijavljen frizerski obrt, kada je obrt odjavljen,

 

- da je I. tuženica Z. K. kao zakupodavac 30. lipnja 2006. zaključila ugovor o zakupu poslovnih prostorija (koje su predmet darovnog ugovora) sa zakupcem S. B., a radi obavljanja frizerskog obrta te da je ugovoreno da će zakupac u poslovnom prostoru koristiti i pripadajući inventar,

 

- da je II. tuženica B. K. u jednom od postupaka koje je tužiteljica vodila protiv nje radi isplate (P-208/06) iskazala na raspravi 14. prosinca 2006.: "Frizerski salon sam iznajmila gospođi S., ona mi plaća zakupninu od 5.000,00 kn mjesečno preko žiro računa koji imam otvoren kod Karlovačke banke d.d. Karlovac. Gđa S. je u zakupu mog poslovnog prostora već 6 mjeseci."

 

- da iz više dopisa Karlovačke banke d.d., proizlazi da II. tuženica kod te banke nije imala otvorene račune,

 

- da su nakon ukidne odluke u ovom predmetu broj Gž 1018/2014 od 1. listopada 2014. tuženice dostavile preslike zapisnika o primopredaji od 22. ožujka 2006. s popisom inventara koji su potpisale tuženice i svjedok A. S. sada M. te popis inventara od 30. lipnja 2006. potpisan od strane I. tuženice Z. K. kao najmodavca i S. B. kao najmoprimca,

 

- da iz iskaza svjedokinje A. M. proizlazi da je popis inventara koji je datiran sa 22. ožujkom 2006. sačinjen zbog namjere da se lokal iznajmi njoj kao zakupcu,

 

- da je ključeve predmetnog poslovnog prostora S. B. kao zakupcu predala I. tuženica Z. K., a da je zakup tekao od 1. srpnja 2006., 

 

- da je S. B. kao zakupac 16. lipnja 2006. odnosno prije sklapanja ugovora o zakupu, upisala promjenu sjedišta i naziva svog frizerskog obrta u Obrtni registar na novu adresu na kojoj se nalazi zakupljeni poslovni prostor.

 

Polazeći o navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da predmetna nekretnina nije predana daroprimateljici odnosno da se u ovom slučaju radi o darovanju bez predaje stvari, pa da je takav ugovor trebao biti zaključen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave sukladno odredbi čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, dalje: ZOO), a kako nije, isti ocjenjuju ništetnim na temelju odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a.

 

Prvostupanjski sud je o odlučnoj činjenici predaje predmetnog poslovnog prostora u posjed I. tuženice Z. K. zaključio na temelju iskaza II. tuženice B. K. iz predmeta broj P-208/06 da je frizerski salon iznajmila zakupcu S. B. i da joj ista plaća zakupninu u iznosu od 5.000,00 kn mjesečno preko žiro računa koji ima otvoren kod Karlovačke banke d.d. Drugostupanjski sud je prihvatio ocjenu prvostupanjskog suda o navedenoj odlučnoj činjenici uz obrazloženje da je, osim navedenog iskaza II. tuženice imao u vidu datum promjene sjedišta obrta S. B., datume sklapanja ugovora o zakupu i ugovora o darovanju i sadržaj tih ugovora te činjenicu da je unajmljen inventar koji nije bio predmet ugovora o darovanju.

 

Tuženice u reviziji, u bitnom, navode da je izostala savjesna i brižljiva ocjena svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te da nižestupanjski sudovi pretjerani značaj izjavi II. tuženice iz drugog parničnog predmeta koja je, kada se dovede u vezu s drugim provedenim dokazima, očito netočna i neistinita. Navode i da su razlozi o odlučnoj činjenici (predaji darovane stvari u posjed) u suprotnosti s nizom izvedenih dokaza te da pobijana presuda ne sadrži jasno i dostatno obrazloženje o tome zašto se ne prihvaćaju dokazi iz kojih bi proizlazilo da je izvršena predaja darovane stvari.

 

Navedenim revizijskim navodima tuženice ukazuju na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. i čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a.

 

Odredbom čl. 482.  ZOO-a propisano je da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku (st. 1.), a da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave (st. 2.).

 

Odredba čl. 482. st. 2. ZOO-a prisilne je naravi, a odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

Prema odredbi čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a postoji kad presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito, između ostalog, ako su  razlozi presude o odlučnim činjenicama nejasni ili proturječni.

 

Osnovano revidentice osporavaju ocjenu izvedenih dokaza ističući da su sudovi nekritički prihvatili iskaz II. tuženice B. K. iz predmeta broj P-208/06. Naime, prvostupanjski sud je kao odlučan prihvatio iskaz II. tuženice da je ona dala u zakup predmetni poslovni prostor te da joj zakupac S. B. plaća zakupninu u iznosu od 5.000,00 kn na žiro račun kod Karlovačke banke, iako je ugovor o zakupu sklopila I. tuženica Z. K. kao zakupodavac, a iz dopisa Karlovačke banke d.d. proizlazi da II. tuženica B. K. kod te banke nije imala otvorene račune, dok iz ugovora o zakupu proizlazi da je ugovorena zakupnina iznosila 500,00 eura.

 

Budući da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 8. ZPP-a, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite presude, učinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, a drugostupanjski sud koji je nije sankcionirao, i sam je učinio istu povredu.

 

Nadalje, osnovana je tvrdnja revidentica da su u situaciji u kojoj je:

 

- ugovorom o darovanju od 22. ožujka 2006. ugovoreno da I. tuženica Z. K. danom sklapanja ugovora o darovanju stupa u posjed te je istoga dana potpisan i zapisnik o primopredaji poslovnog prostora i cjelokupnog inventara,

 

- I. tuženica Z. K. kao zakupodavac sklopila ugovor o zakupu sa S. B. kao zakupcem,

 

- svjedok S. B. izjavila da je ugovor o zakupu sklopila s I. tuženicom Z. K., da je samo s njom pregovarala i od nje preuzela poslovni prostor i inventar te da njoj plaća zakupninu,

 

razlozi nižestupanjskih presuda glede zaključaka o rezultatima dokazivanja u odnosu na odlučnu činjenicu predaje darovane nekretnine nejasni i proturječni.

 

Budući da, slijedom navedenog, nižestupanjske presude imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati učinjena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a.

 

Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Zagreb, 6. listopada 2020.