Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 8 Pž-4650/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Josip Turkalj, u pravnoj stvari
tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3,
OIB 84397956623, Područna služba Rijeka, Rijeka, Slogin kula b.b., protiv 1. tuženika V i R
1898 d.d., Rijeka, Školjić 16, OIB 84873325307 i 2. tuženika ZDENKA ŠETULE, Viškovo,
Sroki, Donji Sroki 9/D, OIB 70902869538, kojeg zastupa punomoćnik Vlado Vladika,
odvjetnik u Rijeci, radi isplate iznosa od 98.663,53 kn, odlučujući o žalbama tuženika protiv
presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-755/2018-9 od 10. lipnja 2019., 5.
listopada 2020.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-755/2018-9 od 10. lipnja 2019. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Pobijanom presudom naloženo je tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 98.663,53 kn s
pripadajućim kamatama.
Prvotuženik je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga
propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:
148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu u
odnosu na prvotuženika preinačiti, podredno ukinuti. Ne traži trošak žalbenog postupka.
Drugotuženik je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog svih žalbenih
razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže presudu preinačiti. Traži naknadu
troška sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn i sudsku pristojbu na žalbu po odluci suda.
Tužitelj u odgovoru na žalbe ističe neosnovanost žalbenih navoda tuženika i predlaže
žalbe odbiti.
Žalbe su osnovane.
Poslovni broj: 8 Pž-4650/2019-2 2
Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 98.663,53 kn, s osnove naknade štete
nastale tužitelju isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. srpnja
2018., osiguraniku tužitelja, Josipu Jedrišku, čija je profesionalna nesposobnost za rad
nastupila uslijed pretrpljene ozljede na radu.
Presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama razloga
navedenih u žalbi, pri čemu je drugostupanjski sud pazio po službenoj dužnosti na bitne
povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na
pravilnu primjenu materijalnog prava.
Prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu propisanu odredbom čl. 354. st. 2. t. 11.
ZPP-a, budući da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ju zasad nije moguće
ispitati.
Naime, prvostupanjski sud je zauzeo stajalište da je odgovornost tuženika za naknadu
štete utvrđena pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-794/2014
od 25. veljače 2016. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj
Pž-6594/2016 od 30. svibnja 2018. Iz obrazloženja navedenih presuda proizlazi da je
pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci, broj K-403/05 od 13. listopada 2008.
drugotuženik proglašen krivim za izazivanje opasnosti za život i tijelo ljudi te za počinjenje
kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa. Navedena kaznena
presuda postavlja temelj odgovornosti prvotuženika, kao poslodavca, i drugotuženika, kao
radnika koji je prouzročio štetu na radu, u smislu odredbe čl. 161. st. 2. Zakona o
mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02,
117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10, 139/10, 61/11,
114/11 i 76/12; u daljnjem tekstu: ZOMO/98). Prvotuženik ujedno odgovara po principu
objektivne odgovornosti kao vlasnik opasne stvari – viličara kojim je drugotuženik
manevrirao i udario čeličnu cijev rashladnog sistema što je dovelo do istjecanja amonijaka,
uslijed čega je ozlijeđen Josip Jedriško.
Međutim, pogrešno je stajalište prvostupanjskog suda da je prethodno navedenim
presudama pravomoćno odlučeno o postojanju odgovornosti tuženika za naknadu štete,
odnosno da su sva činjenična i pravna pitanja i utvrđenja bitna za odgovornost tuženika
raspravljena i utvrđena predmetnim presudama te da ne mogu biti predmet raspravljanja i
utvrđivanja u ovom postupku.
Svojstvo pravomoćnosti stječe izreka presude, a ne i njezino obrazloženje. U
konkretnom je slučaju izrekom presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-794/2014
od 25. veljače 2016. naloženo prvotuženiku isplatiti tužitelju iznos od 45.131,43 kn i tužbeni
zahtjev je odbijen u odnosu na drugotuženika. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske poslovni broj Pž-6594/2016 od 30. svibnja 2018. potvrđena je prvostupanjska
presuda u dosuđujućem dijelu i preinačena u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu
na drugotuženika te je drugostupanjskom presudom naloženo drugotuženiku isplatiti
predmetni iznos solidarno s prvotuženikom.
Odgovornost tuženika za nastanak štete utvrđena je u obrazloženju, a ne u izreci
presude, dakle, u dijelu presude koji nije stekao svojstvo pravomoćnosti. Stoga nije bilo
Poslovni broj: 8 Pž-4650/2019-2 3
moguće primjenom odredbe čl. 12. st. 1. ZPP-a utvrditi da je o odgovornosti tuženika za nastanak štete pravomoćno odlučeno.
Ocjena drugog parničnog suda o prethodnom pitanju - postojanju odgovornosti
tuženika, iznesena u obrazloženju presude, ne postaje pravomoćna te sud ne može odluku
utemeljiti jedino na sadržaju obrazloženja presude drugog parničnog suda.
Stoga je prvostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa, propustio utvrditi
odlučne činjenice - postojanje pretpostavaka za nastanak odnosa odgovornosti za štetu.
Posebno se napominje i da je prvotuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor doprinosa
osiguranika tužitelja, Josipa Jedriška, nastanku štete i predložio saslušanje svjedoka Josipa
Jedriška i Davora Hansa na navedenu okolnost. Predmetne dokaze, zbog pogrešnog pristupa,
prvostupanjski sud nije proveo, niti je obrazložio iz kojih razloga prigovor suodgovornosti
smatra neosnovanim.
Nadalje, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom
odlučivanja o istaknutom prigovoru zastare, a zbog čega je također propustio utvrditi odlučne
činjenice.
Pravo tužitelja tražiti naknadu nanesene štete temelji se na odredbama čl. 162. Zakona
o mirovinskom osiguranju (,,Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16,
18/18 i 62/18; dalje: ZOMO) koji određuje da Zavod (tužitelj) ima pravo na naknadu šteta od
osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost,
djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe
(st. 1.), ako je štetu iz st. 1. uzrokovao radnik na radu ili u vezi s radom, odgovaraju
poslodavac i radnik solidarno (st. 2.) te za štetu iz st. 1. odgovara poslodavac ako je šteta
nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana
(st. 3.).
Čl. 161. st. 2. t. 1. ZOMO-a definira da se štetom, naknadu koje tužitelj ima pravo
potraživati od štetnika, smatraju novčana davanja isplaćena po osnovi priznatog prava na
mirovinu u punom iznosu.
Odredbom čl. 166. st. 1. ZOMO-a određeno je da potraživanja naknade štete (dakle, i
štete definirane citiranim odredbama čl. 161. st. 2. t. 1. ZOMO-a) zastarijevaju istekom
rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima. Naknada štete koju tužitelj ima pravo
zahtijevati od tuženika na temelju odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju proizlazi iz
novčane obveze tužitelja koju on ima prema korisniku mirovine, u punom iznosu u smislu
odredbe čl. 161. st. 2. t. 1. ZOMO-a.
Riječ je o stvarnoj šteti koja nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom
mirovine, jer tim isplatama dolazi do umanjenja imovine tužitelja pa tada počinje teći vrijeme
potrebno za zastaru potraživanja. Tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je
oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju ta tražbina
zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala (čl. 230. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim
odnosima - ,,Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).
Poslovni broj: 8 Pž-4650/2019-2 4
Ovakvo shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-639/2017 od 10. listopada 2019.
Dakle, budući da je tužitelj u trenutku isplate znao za štetnike, trogodišnji rok zastare
valja računati od dana izvršene isplate svakog pojedinog mjesečnog obroka mirovine, budući
da svakom pojedinom isplatom tužitelju nastaje šteta u vidu umanjenja njegove imovine.
Prvostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nije utvrdio koji je dio tužiteljeva potraživanja zastario.
Iz isprava u spisu - obračuna isplate mirovinskih primanja (str. 33. spisa) nije moguće
utvrditi koji je dio potraživanja tužitelja s osnove isplaćene mirovine zastario, budući da nije
moguće utvrditi kada su pojedine isplate izvršene te stoga nisu ispunjene pretpostavke za
primjenu odredbe čl. 373.a ZPP-a.
Podredno se prvotuženiku napominje da je obračun isplate mirovinskih primanja javna
isprava, sukladno odredbi čl. 230. st. 1. ZPP-a. Stoga je teret dokaza da su u javnoj ispravi
neistinito utvrđene činjenice, odnosno da je isprava nepravilno sastavljena (čl. 230. st. 3.
ZPP-a) na tuženiku.
Slijedom prethodno iznijetog, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao
u točki I., a na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a kao u točki II. izreke ovog rješenja.
U ponovnom će postupku prvostupanjski sud utvrditi kada su izvršene isplate
pojedinih mjesečnih obroka mirovine te primjenom odredbe čl. 230. st. 1. ZOO-a odlučiti o
istaknutom prigovoru zastare, utvrdit će pretpostavke za postojanje odgovornosti tuženika za
naknadu štete tužitelju u smislu odredaba čl. 161. ZOMO/98, odnosno čl. 162. ZOMO-a,
vezano uz odredbe čl. 173. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91,
73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01; dalje: ZOO) te čl. 174. st. 1. i st. 2.
ZOO-a. U odnosu na razloge za oslobođenje odgovornosti za naknadu štete prvostupanjski će
se sud rukovoditi odredbama čl. 177. ZOO-a. Nakon toga će biti moguće donijeti novu,
pravilnu i zakonitu odluku.
Zagreb, 5. listopada 2020.
Sudac Josip Turkalj
Kontrolni broj: 0eb77-13bf0-32106
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JOSIP TURKALJ, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Visoki
trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.