Poslovni broj: Povrv-160/2019-20

 

 

Poslovni broj: Povrv-160/2019-20

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Ilki Leko, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. T. d.d. iz Z., OIB …, zastupan po OD Z. d.o.o. iz O., protiv tuženog K. P. iz P.,  OIB…, zastupan po punomoćniku I. D., odvjetniku iz P., radi isplate, nakon glavne rasprave održane 18. rujna 2020. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja J. R., odvjetnika iz P., tuženika K. P. i punomoćnika tuženika I. D., odvjetnika iz P. i presude objavljene 5. listopada 2020.

p r e s u d i o     j e

 

              I              Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. B. iz P., poslovni broj Ovrv-2231/2019 od 7. studenoga 2019. kojim je naloženo tuženiku K. P. da namiri tražbinu tužitelja H. T. d.d. u iznosu od 507,08 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 162,57 kn od 16. travnja 2019. do isplate, na iznos od 344,00 kn od 16. svibnja 2019. do isplate i na iznos od 0,51 kn od dana podnošenja prijedloga do isplate primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3%-tna poena određena člankom 29. Zakona o obveznim odnosima kao i naknaditi mu nastali trošak u iznosu od 350,25 kn i predvidivi trošak u iznosu od 537,50 kn sa zateznim kamatama primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3%-tna poena određena člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate sve u roku od 8 dana.

              II              Nalaže se tužitelju H. T. d.d. OIB … da tuženiku K. P. OIB. … naknadi trošak parničnog postupka u iznosu  od 600,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3%-tna poena određena člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja teče od presuđenja pa do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

              S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka tuženik se kao s neosnovanim odbija.

 

Obrazloženje

                           

              Tužitelj H. T. d.d. Z., kao ovrhovoditelj podnio je prijedlog za ovrhu protiv tuženika K. P. kao ovršenika radi isplate iznosa od 507,08 kn, a javni bilježnik A. B. pod borjem Ovrv-2231/2019 od 7. studenoga 2019. je rješenjem o ovrsi naloženo ovršeniku da u roku od 8 dana namiri tražbinu ovrhovoditelja zajedno s odmjerenim troškovima u iznos od 350,25 kn i predvidim troškovima u iznosu od 537,50 kn.

              Tuženik je pravovremeno na rješenje o ovrsi uložio prigovor. U istom navodi da je tuženik s tužiteljem sklopio ugovor dana 25. siječnja 2019. u kojem je ugovoreno da će za usluge plaćati mjesečnu naknadu u iznosu od 169,00 kn. Kada je primio račune navedene u izvodu iz poslovnih knjiga izjavio je prigovor na račune tužitelju budući da računi nisu bili sukladni potpisanom ugovoru. Ovrhovoditelj je putem e-maila odgovorio na prigovor u kojem je naveo da je došlo do greške prilikom izdavanja računa za mjesec ožujak i travanja 2019. pa da je zbog toga trebalo umanjiti navedene račune. U tom odgovoru je navedeno da je prilikom sklapanja ugovora 25. siječnja 2019. greškom ovrhovoditelja u ugovorenoj tarifi ostao broj mobitela … i da je taj broj prebačen u drugu mrežu 23. travnja 2019. pa je moguće da je ovrhovoditelj u navedenim računima obračunavao i naknadu za navedeni broj u periodu od siječnja do travnja mjeseca 2019., a što je suprotno ugovoru. Ovršenik je 23. rujna 2019. primio od ovrhovoditelja obavijest o ustupanju tražbine trgovačkom društvu E. M. d.o.o. u iznosu od 248,00 kn. Iako iz obavijesti nije moguće utvrditi koju to tražbinu ovrhovoditelj ustupa, ovršenik je navedeni iznos platio dana 16. listopada 2019. U računima koje je ovršenik primio za mjesec svibanj 2019. pa nadalje navedeno je da ovršenik nema nikakvih dugova prema ovrhovoditelju. Nakon zaprimanja pobijenog rješenja o ovrsi, ovršenik je zatražio od ovrhovoditelja knjigovodstvenu karticu u kojoj bi trebalo biti knjiženo njegovo zaduženje i izvršene uplate kako bi se moglo utvrditi stvarno stanje duga, ali do podnošenja prigovora ovrhovoditelj mu to nije dostavio. Slijedom navedenog osporava ovršenik i osnov i visinu tražbine u pobijenom rješenju o ovrsi jer ništa ne duguje ovrhovoditelju. Zbog navedenog predlaže da sud pobijeno rješenje o ovrsi doneseno na temelju vjerodostojne isprave stavi van snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukine provedene radnje.

              Tužitelj se u podnesku od 13. prosinca 2019. očitovao na prigovor tuženika na rješenje o ovrsi te je naveo da iako tuženik ne spori postojanje ugovornog odnosa tužitelj opreza radi osporava osnovanost i visinu konkretne novčane tražbine dokazuje zahtjevom za mobilnim uslugama broj zahtjeva 73610282, ugovor o kupnji uređaja i otplatni plan, poziv na broj 198673610294 i vjerodostojnom ispravom u vidu prijepisa računa za razdoblje koje je predmet ovog postupka. Tužitelj navodi da je tuženik 18. siječnja 2019. podnio zahtjev za mobilnim uslugama H. T., broj zahtjeva … koji se odnosi na produljenje obveznog pretplatničkog odnosa u mobilnoj komunikacijskoj mreži za tarifni paket "Najbolja Ls magenta 1 pogodnostima" s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca ostvarivši tako pogodnost kupnje novog uređaja marke "Samsung galaxy A7 blue" na 24 mjesečne rate, kao i 24 mjesečnih popust na mjesečnu pretplatničku naknadu. Na temelju tako postavljenog zahtjeva koje je tuženik nesporno potpisao, parnične stranke sklapaju ugovor o kupnji uređaja i otplatni plan s pozivom na broj … dna 18. siječnja 2019. Prilikom preuzimanja kupljenog uređaja tuženik je nesporno tužitelju platio iznos od 500,00 kn što je vidljivo u analitičkoj kartici tuženika, a preostali iznos se obvezao plaćati tijekom 24 mjeseca, sukladno ugovoru o kupnji uređaja i otplatnim planom u mjesečnim ratama po 49,16 kn što nije činio. Rate i datumi dospijeća specificirani su ugovorom o kupnji uređaja i otplatnim planom. Tužitelj pojašnjava kako je broj 0989524868 aktiviran od ranije što potvrđuje potpisani zahtjev od 25. siječnja 2017. po kojem je tuženi produljio ugovornu obvezu po brojevima … i … na "Najbolje imam sve" tarifi te je broj … prebačen u drugu mrežu 23. travnja 2019. Tužitelj pojašnjava kako su ovim postupkom obuhvaćena dva neplaćena mjesečna računa za korištenje usluge tužitelja. Tužitelj ističe da je tuženik trebao poštovati rokove dospijeća svakog pojedinog računa i plaćati u rokovima i u iznosima onako kako su bili prikazani te budući da isti nisu bili plaćani tužitelj je bio primoran pokrenuti postupak prisilne naplate. tužitelj pojašnjava zašto je račun za mjesec ožujak utužen u manjem iznosu nego što je za mjesec travanj. Iz priložene analitičke kartice tuženika vidljivo je kako je 31. siječnja 2019. dospio račun za 1. mjesec u iznosu od 268,00 kn i 28. veljače 2019. dospio je račun za 2. mjesec u iznosu od 268,00 kn nakon čega je tužitelj odredio djelomično odobrenje u iznosu od 40,00 kn i 50,00 kn po računu za 1. mjesec 2019. te je uplatom tuženika 7. ožujka 2019. u iznosu od 178,00 kn u potpunosti podmiren račun za 1. mjesec 2019. Tužitelj dalje pojašnjava kako je tuženik uplatom od 26. travnja 2019. u iznosu od 110,00 kn djelomično podmirio račun za 2. mjesec 2019. te je tužitelj izvršio dodatno odobrenje u iznosu od 20,00, 55,43 kn i 20,00 kn nakon čega je ostao nepodmireni iznos od 62,57 kn po računu za 2. mjesec 2019. Kako je tužitelj dio potraživanja u iznosu od 248,00 kn prodao E. M. d.o.o. dana 18. rujna 2019. to je ostao nepodmiren iznos po ugovornom kontu tuženika od 507,08 kn. Sredstvima u iznosu od 248,00 kn od prodaje potraživanja tužitelj je u potpunosti zatvorio račun za 2. mjesec 2019. i djelomično račun za 3. mjesec 2019., stoga je po računu za 3. mjesec ostao nepodmiren iznos od 163,08 kn i račun za 4. mjesec u iznosu od 344,00 kn. Smatrajući kako je priloženim dokazima u cijelosti dokazan osnov i visina novčane tražbine prema tuženiku, a da tuženik pri tome nije ničim dokazao osnovanost svojih prigovora predlaže se u cijelosti održati na snazi platni nalog te obvezati tuženika na podmirenje parničnih troškova tužitelju zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

Sud je rješenjem broj Povrv-160/2019-5 od 18. prosinca 2019. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika A. B. broj Ovrv-2231/2019 od 7. studenoga 2019. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, a postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Tuženik se u podnesku od 20. veljače 2020. očitovao na podnesak tužitelja od 13. prosinca 2019. U istome navodi da je u zahtjevu za mobilnim uslugama od 18. siječnja 2019., koji ustvari predstavlja ugovor između stranaka navedeno da je ukupni mjesečni iznos naknade 179,00 kn. U računu za mjesec ožujak naveden je iznos od 397,67 kn, a u računu za mjesec travanj naveden je iznos od 393,16 kn. Iz navedenog je evidentno da je tužitelj u navedenim računima neosnovano i protivno ugovoru obračunavao veće iznose od ugovorenih i to za mjesec ožujak u iznosu većem za 218,67 kn, a u mjesecu travnju u iznosu većem od 214,16 kn. U podnesku od 13. prosinca 2019. tužitelj navodi da je račun za 1. mjesec u iznosu od 268,00 kn tužitelj djelomično odobrio (umanjio), za iznos od 40,00 i 50,00 kn što znači da je  mjesec za 1. mjesec trebao iznositi 178,00 kn, dakle sukladno ugovoru, da je račun za 2. mjesec u iznosu od 268,00 kn tužitelj djelomično odobrio (umanjio) za iznos od 20,00 kn, 55,43 kn i za 20,00 kn što znači da je račun za 2. mjesec trebao iznositi 172,57 kn, dakle sukladno ugovoru. Tužitelj u svom podnesku od 13. prosinca 2019. navodi da je tuženik uplatom dana 7. ožujka 2019. iznosa od 178,00 kn, uplatom dana 26. travnja 2019. iznosa od 110,00 kn, te uplatom firmi E. M. d.o.o. dana 18. rujna 2019. u iznosu od 248,00 kn platio račune za 1., 2. i djelomično za 3. mjesec 2019. Taj navod tužitelja nije točan zbog sljedećeg zbroj računa za 1., 2. i 3. mjesec 529,57 kn, tuženik je po navodu tužitelja uplatio za navedeni period ukupni iznos od 536,00 kn. Iz navedenog proizlazi da je tuženik u cijelosti platio račune za 1., 2. i 3. mjesec te je još ostala razlika u njegovu korist u iznosu od 6,43 kn. Tužitelj je priložio izvadak otvorenih stavki za period od 12. siječnja 2019. do 12. prosinca 2019., a stranke su ugovor zaključile 18. siječnja 2019. Taj izvadak otvorenih stavki je nepotpun jer ne sadrži mjesečna zaduženja, a niti se uplate tuženika počevši od dana sklapanja predmetnog ugovora pa do datuma izrade, tako da taj izvadak nije nikakav dokaz tražbine tužitelja. Tuženik napominje da je u računima za mjesec studeni i mjesec prosinac 2019. navedeno da naknada tarife zajedno s PDV-om iznosi 159,00 kn mjesečno. Zbog navedenog tuženi se protivi zahtjevu tužitelja na način kako je to određeno u prijedlogu za ovrhu, odnosno sada u platnom nalogu.

Tužitelj je u podnesku od 25. veljače 2020. naveo da je na prijepisu računa broj 01827667782000190401 i 0182766778200019051 jasno prikazan kako je specifikacija svakog računa na ime dva broja 0989008866 i 0989524868 te je zbog toga iznos predmetnih računa 270,00 kn i 267,20 kn bez PDV-a i dodatnih usluga. Tužitelj pojašnjava kako je tuženikove uplate u mjesecu ožujku 2019. zatvorio prvo dospjelo neplaćeno dugovanje za mjesec siječanj 2019. Iz tuženikove uplate u travnju 2019. tužitelj je zatvorio dospjelo neplaćeno dugovanje za mjesec veljaču 2019., a nakon čega su ostali neplaćeni računi za mjesec ožujak i travanj 2019. što su predmet ovog postupka. Tuženik netočno navodi da je izvršio uplatu od 248,00 kn te tužitelj pojašnjava kako je tuženik izvršio uplatu u iznosu od 178,00 kn i 110,00 kn, a iznos od 248,00 kn odnosi se na prodaju potraživanja koje je H. T. d.d. prodao E. M. d.o.o. dana 18. rujna 2019. Stoga se iznos od 248,00 kn ne odnosi na uplatu tuženiku. Tužitelj opetovano pojašnjava kako je u svom odgovoru na prigovor tuženika na predmetne račune pojasnio kako je tuženik u obvezi platiti račun za mjesec ožujak 2019. u iznosu od 163,08 kn i za mjesec travanj 2019. u iznosu od 344,00 kn.

U dokaznom postupku izvršen je uvid u zahtjev za mobilnim uslugama H. T. od 25. siječnja 2017. s troškovima ugovorenih usluga, izvršen je uvid u mail-ove upućene  H. T. i K. P. (listovi 16-19 spisa), izvršen je uvid u zahtjev za mobilnim uslugama od 18. siječnja 2019., račune za mjesec ožujak i travanj 2019., izvršen je uvid u mail-ove (list 51 spisa), u račun za mjesec studeni 2019. i račune za prosinac 2018. te račune od siječnja do veljače 2019., izvršen je uvid u poslane mailove (listovi 97-114 spisa), pročitani su Opći uvjeti poslovanja H. T. d.d., izvršen je uvid u tablicu dodatka okvirnog ugovora prodavatelja H. T. d.d. i otkupitelja E. M. d.o.o., saslušan je svjedok H. K., a u svrhu dokazivanja saslušan je tuženik K. P..

Iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da tuženik duguje tužitelju prema računu broj 2766778200019041, a koji račun je dospio 15. travnja 2019. iznos od 162,57 kn, kamatu na taj iznos od 0,51 kn što iznosi 163,08 kn i prema računu broj 2766778200019051 s dospijećem 15. svibnja 2019. 344,00 kn što iznosi ukupno 507,08 kn.

Uvidom u zahtjev za mobilnim uslugama H. T. utvrđeno je da je tuženik podnio dana 25. siječnja 2017. zahtjev za produljenje pretplatničkog odnosa za tarifni paket "Najbolja tarifa za obitelj", "Najbolja imam sve" s daljnjim obveznim trajanjem pretplatničkog odnosa na vrijeme od 24 mjeseca i tužitelj je taj zahtjev prihvatio.

Uvidom u zahtjev za mobilnim uslugama H. T. utvrđeno je da je tuženik dana 18. siječnja 2019. podnio zahtjev tužitelju za zasnivanje pretplatničkog odnosa, produljenje usluge za tarifni paket "Najbolja Ls magenta 1" s obveznim trajanjem pretplatničkog odnosa na vrijeme od 24 mjeseca za pretplatnički broj 385989008866 s mjesečnom naknadom od 179,00 kn i kupnjom uređaja na rate, s 24 mjesečne rate, a tužitelj je zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa za tarifni paket "Najbolje Ls magenta 1" i prihvatio. Tužitelj je tada s tuženikom sklopio i ugovor o kupnji uređaja. Prilikom preuzimanja uređaja tuženik je platio za uređaj 500,00 kn te se obvezao ugovorenu kupoprodajnu cijenu uređaja od 1680,00 kn plaćati u mjesečnim iznosima od 49,16 kn počevši od 16. ožujka 2019. kada dospijeva prva rata do 16. veljače 2021. kada dospijeva 24. rata.

Uvidom u račun tužitelja za mjesec ožujak 2019. utvrđeno je da je tužitelju izdan račun na iznos od 397,67 kn s dospijećem 15. travnja 2019., a prema specifikaciji računa navedeni iznos odnosi se na tarifni model "Najbolja tarifa za obitelj" za koju mjesečna naknada iznosi 342,00 kn, zatim za tarifu "Magenta 1", te za potrošnju i rata za mobilni uređaj od 49,16 kn. Tarifa za Najbolja LSM1 pogodnosti prema detaljima predmetnog računa iznosi 159,20 kn, dok tarifa za Najbolja imam sve iznosi 183,20 kn, a s popustom naknada iznosi 127,20 kn.

Uvidom u račun tužitelja za mjesec travanj 2019. utvrđeno je da je tužitelj izdao račun tuženiku na iznos od 393,16 kn s dospijećem 15. svibnja 2019., a prema specifikaciji računa navedeni iznos odnosi se na tarifu Najbolja za obitelj, mjesečnu naknadu od 342,40 kn, zatim za tarifu Magenta 1 za kućanstvo, potrošnju i ratu za mobilni uređaj. Prema detaljima računa za mjesec travanj 2019. mjesečna naknada tarife Najbolja LSM1 pogodnosti iznosi 159,20 kn umanjeno za popust od 19,20 kn je iznos od 140,00 kn dok je mjesečna naknada za tarifni model Najbolja imam sve iznos od 183,20 kn što sa popustom na mjesečnu naknadu iznosi 127,50 kn.

Svjedok H. K. u svom iskazu naveo je da je zaposlenik H. T., a u poslovnici H. T. radi otprilike 10-tak godina na radnome mjestu prodavač. Pozna K. P. od ranije i zna da je prije nekoliko godina, a ne zna točno koliko u poslovnici H. T. podnio zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa. Ne sjeća se kakvu je vrstu zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa zatražio i ne zna kakav je bio ugovor. Kada mu se predoči zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa na listu 31-2 spisa može reći da je takav zahtjev bio podnesen od strane K. P. kod njega kao prodavača u H. T. i kada je taj zahtjev pogledao proizlazi da je sklopljen pretplatnički odnos za mobilni uređaj broj … i da je sklopljen ugovor o kupnji mobilnog uređaja i da je odmah isplaćen iznos za mobilni uređaj od 500 kn, a mobilni uređaj je kupljen na rate za ostatak kupoprodajne cijene i zahtjev je podnesen 18. siječnja 2019. Kada mu se predoči račun za mjesec ožujak 2019. na listu 37-4 spisa na ime K. P. iz tog računa proizlazi da je račun izdan za uslugu za najbolju tarifu za obitelj. Da li je K. P. imao još nekakvi drugi pretplatnički odnos sa H. T. nije mu poznato. Kod H. T. koliko mu je poznato za određenog korisnika može se izdati račun za svaki pretplatnički odnos ako ga korisnik ima, a može se za određeni mjesec izdati i jedan račun za sve pretplatničke odnose koje korisnik ima kod H. T.. Kada mu se predoči zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 18. siječnja 2019. iz tog zahtjeva proizlazi da je sklopljen pretplatnički odnos za tarifni paket najbolja L S magenta i pogodnosti za određeni mobilni broj. Kada mu se predoči račun za mjesec ožujak 2019. iz tog računa proizlazi da je račun i izdan prema sklopljenom pretplatničkom odnosu od siječnja 2019., a iz računa je vidljivo da je izdan račun i za još jedan mobilni uređaj. Kada je pogledao ovaj zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 18. siječnja 2019. prema tom zahtjevu sklopljen je pretplatnički odnos prema kojem je naknada za tarifni paket najbolja L S magenta 1 pogodnosti iznos od 143,20 kn, a s PDV-om iznos od 179 kn. Ne može se sjetiti da li je K. P. dolazio u poslovnicu H. T. odnosno kod njega i prigovarao na izdane račune i njihovu visinu jer u poslovnicu dolazi puno ljudi. Koliko se može sjetiti dolazio je jednom ili dva puta baš kod njega vjerojatno je i dolazio zbog izdanih računa, a može reći da se svima koji dolaze kod njega kao prodavača H. T. nastojao pomoći.

Tuženik K. P. u svom iskazu naveo je da su supruga i on u siječnju 2017. s H. T. zasnovali pretplatnički odnos na vrijeme od 24 mjeseca i radilo se o ugovorenoj obiteljskoj tarifi prema kojem pretplatničkom odnosu su koristili 2 mobitela i 2 broja. Krajem prosinca 2018. je od svog poslodavca dobio mobitel i imao je pravo korištenja toga mobilnog uređaja, taj mobilni uređaj je imao svoj broj i svi troškovi vezani za korištenje tog mobilnog uređaja i broja išli su na teret poslodavca. Više nije koristio mobitel i broj za koji je s H. T. imao sklopljen pretplatnički odnos u siječnju 2017. Po proteku ovog ugovorenog vremena trajanja ugovora, odnosno neposredno prije isteka tog ugovora supruga i on bili su u poslovnici H. T. u P., bili su kod H. K. i objasnili su mu da više ne koristi mobilni uređaj. Predložili su da im ponudi najbolju opciju za samo jedan broj mobitela. On im je predložio ovu tarifu za koju je podnio zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa 18. siječnja 2019. i za koju tarifu je i zasnovao pretplatnički odnos na vrijeme od 24 mjeseca. Njima je H. K. objasnio ovu ponudu. Više puta ga je pitao o uvjetima tog pretplatničkog odnosa i zasnovao je pretplatnički odnos, radilo se o tarifi za koju je mjesečni iznos naknade iznos od 179 kn, bilo je određeni iznos utrošenih impulsa koji su bili besplatni, a iznad dopuštenih potrošenih impulsa je trebao nešto platiti. Tom prilikom sklopio je i ugovor o kupnji mobilnog uređaja na vrijeme od 24 mjeseca koliko je trajao i ovaj ugovorni odnos. Prilikom potpisivanja zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa misli da je platio za mobilni uređaj 500 kn, a ostatak kupoprodajne cijene ugovora plaćao je kroz vrijeme od 24 mjeseca. Izričito je tražio da ovaj pretplatnički odnos koji je imao ugovorivši ga 2017. godine prestane. K. je potvrdio da je taj pretplatnički ugovor prestao. Već nakon proteka mjeseca siječnja 2019., za mjesec siječanj 2019. dobio je račun koji je bio veći i nije bio prema sklopljenom ugovoru i odmah je otišao u H. T. u poslovnici u Požegi i tom računu prigovorio. Rečeno mu je da je omaškom u račun uključen nekakav sportski račun. Taj račun su umanjili i po tom računu za mjesec siječanj 2019. trebao je platiti 179 kn koliko je bila naknada za pretplatnički odnos kojeg je sklopio u siječnju 2019. Dobio je i račun za mjesec veljaču 2019. koji je ponovno bio uvećan i nije bio po ugovornom odnosu. Iz tog računa vidio je da potrošnja za taj mjesec veljaču po mobilnom broju nije niti bilo, trebao je platiti samo naknadu za ugovorenu tarifu. Ponovno je prigovorio za taj račun za veljaču 2019. što u poslovnici H. T. u P., što putem mail-a. H. T. prihvatio je njegove prigovore i za veljaču i za siječanj 2019. i oba računa platio je sukladno ugovoru od siječnja 2019. Dobio je kasnije račune i za ožujak 2019. koji je bio veći od ugovorene tarife, a iz računa je vidio da potrošnje nije bilo. Dobio je račun za mjesec travanj 2019. koji je po njegovoj ocjeni isto bio suprotan tarifi koju je ugovorio. Iz računa za mjesec ožujak i za mjesec travanj vidio je da ga terete i da je dužan i za veljaču i za siječanj, a u računu za travanj vidio je da postoji dugovanje i za mjesec ožujak. Inače njemu je H. K. rekao da će prigovori koje je iznosio u poslovnici u P. kad je bio baš kod H. K. rekao da će on riješiti te prigovore na račune koje je iznosio. Platio je račune za mjesec ožujak i za mjesec travanj i to u iznosima po tarifi po kojoj je zasnovao pretplatnički odnos. Za račune za mjesec ožujak i za mjesec travanj 2019. prigovarao je kako u poslovnici H. T. u P. tako i putem maila. Račun za mjesec svibanj 2019. dobio je sukladno pretplatničkom odnosu koji je zasnovao u siječnju 2019. Vidio je u ovom računu za mjesec svibanj da ima neka dugovanja i to u iznosu od 49,16 kn. Nazvao je službu za korisnike i platio je taj dug kako je navedeno u računu za mjesec svibanj od 49,16 kn. U računu za mjesec ožujak vidio je da prema Hrvatskom Telekomu ima dugovanje u iznosu od 317,16 kn iako kako je rekao taj račun platio je u visini ugovorene tarife od 179 kn. U računu za mjesec travanj 2019. vidio je da ga terete za dug u iznosu od 268 kn. Račun za travanj platio je u iznosu od 179 kn sukladno tarifi za koju je sklopio ugovorni odnos. Račun za mjesec ožujak i za mjesec travanj platio je u iznosu od 179 kn po svakom računu nakon dospijeća koji su navedeni u računu i to iz razloga što je računima prigovarao i kako mu je rečeno da će to biti riješeno. Svi računi koji su uslijedili nakon travnja 2019. svi računi osim kako sam rekao u svibnju gdje je račun osim ugovorene tarife od 179 kn bilo navedeno i određeni dug od 49,16 kn su izdani prema pretplatničkom odnosu i tarifi iz sklopljenog ugovora od siječnja 2019. Na tim računima nakon svibnja 2019. stajalo je da nema nikakvih dugovanja H. T.. Inače uz usluge za koje je sklopio pretplatnički odnos s tužiteljem je platio i mjesečne iznose za kupnju mobilnog uređaja. Negdje krajem prosinca 2019. dobio je opomenu tvrtke E. M. za neki dug u iznosu od 270 kn. Nazvao je tvrtku E. M. i pitao o kakvom se dugu radi i tada mu je rečeno da se radi o računima H. T. za period od mjeseca siječnja 2019. do mjeseca travnja 2019. Budući da nije htio da se vode kakvi sporovi i da ne teku kamate koliko je dužan i po toj opomeni je postupio i u roku koji je naveden u opomeni platio je iznos od 270 kn.

Prema Općim uvjetima poslovanja tužitelja za pružanje usluge javnoj pokretnoj komunikacijskoj mreži (T-mobilne usluge) točka 6. i 7. istih pretplatnički ugovor sklopljen je prihvaćanjem zahtjeva tužitelja za zasnivanje pretplatničkog odnosa. Prema točki 17. istih uvjeta pretplatnički ugovor zasniva se na neodređeno vrijeme.

Iz zahtjeva za mobilnim uslugama H. T. od 21. siječnja 2017. sud je utvrdio da je nakon prihvaćanja zahtjeva tuženika, tuženik s tužiteljem zasnovao ugovorni odnos, pretplatnički ugovor za tarifni paket Najbolja tarifa za obitelj sukladno općim uvjetima poslovanja tužitelja na neodređeno vrijeme s obveznim trajanjem pretplatničkog odnosa na vrijeme od 24 mjeseca. Isto tako, uvidom u zahtjev za mobilnim uslugama od 18. siječnja 2019. utvrđeno je da je nakon prihvaćanja zahtjeva tuženika, tuženik s tužiteljem zasnovao pretplatnički ugovor za tarifni paket Najbolja LS magenta 1 na neodređeno vrijeme s obveznim trajanjem pretplatničkog odnosa na vrijeme od 24 mjeseca.

Iz spornih računa tužitelja za mjesec ožujak 2019. i za mjesec travanj 2019. proizlazi da je tužitelj tuženiku izdao račune za ožujak 2019. i travanj 2019. kako za pretplatnički ugovor sklopljen 21. siječnja 2017. za tarifni paket Najbolja tarifa za obitelj tako i za pretplatnički ugovor sklopljen 18. siječnja 2019. za tarifni paket Najbolja LS magenta 1. Isto tako uvidom u račune tužitelja za mjesec prosinac 2018., siječanj 2019. i veljaču 2019. utvrđeno je da je tužitelj izdavao tuženiku račune i to za mjesec prosinac 2018. za ugovoreni tarifni paket Najbolja tarifa za obitelj, za mjesec siječanj 2019. za ugovoreni tarifni paket Najbolja tarifa za obitelj, a za mjesec veljaču 2019. za ugovoreni tarifni paket Najbolja tarifa za obitelj i za tarifni paket Najbolja LS magenta 1.

Nesporno je između stranaka, a utvrđeno je i uvidom u e-mail komunikaciju da je tuženik prigovarao računima izdanim za period od siječnja 2019. do travnja 2019. te je tužitelj prihvaćajući prigovore tuženika na izdane račune tuženiku umanjivao iznose po izdanim računima.

Nadalje, nije sporno da je tužitelj tvrtki E. M. prodao i ustupio svoja potraživanja, a između ostalih potraživanja prodao je i ustupio svoja potraživanja prema tuženiku.

Sud je pozvao tužitelja da dostavi ugovor o ustupanju potraživanja sklopljen između tužitelja i E. M. d.o.o. 20. listopada 2015. i dodatak 47. od 17. rujna 2019., kao i specifikaciju ustupljenih potraživanja koja se odnose na potraživanja tužitelja prema tuženiku, a tužitelj nije dostavio sudu specifikaciju ustupljenih potraživanja koja se odnose na tuženika pogrešno navodeći da to ustupljeno potraživanje nema nikakve veze i da je irelevantno.

Nije sporno da je tuženik po opomeni tvrtke E. M. d.o.o. platio ustupljeno potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 248,00 kn. 

Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik bio u ugovornom odnosu s tužiteljem već od 2017., a tužitelj je tuženiku po tom pretplatničkom odnosu pružao uslugu za tarifni paket "Najbolja tarifa za obitelj", "Najbolja imam sve". Tuženik je s tužiteljem nastavio ugovorni odnos 18. siječnja 2019. kada je sklopio pretplatnički ugovor za tarifni paket tužitelja Najbolja LS magenta 1 prema kojem tarifnom paketu je tuženik bio u obvezi platiti tužitelju mjesečnu naknadu od 179,00 kn unutar koje je imao neograničene pozive i SMS u HT mreži, 10000 min/SMS (do 1000 prema Tomato-u), podatkovni promet od 20 gb po brzini do 350 Mbit/sekundu bez naknade za uspostavu poziva, gledanje određenih sadržaja na mobilnim uređajima bez trošenja podatkovnog prometa iz svoje tarife i omogućavanje gledanja tv sadržaja u maksimalno dostupnoj rezoluciji.

Sud nalazi da je nakon sklapanja pretplatničkog ugovora između tužitelja i tuženika za tarifni paket Najbolja LS magenta 1, od 18. siječnja 2019. tužitelj prestao pružati uslugu tuženiku za tarifni paket "Najbolja tarifa za obitelj" i "Najbolja imam sve."

Iz računa tužitelja za ožujak 2019. i travanj 2019., uvidom u detalje tih računa utvrđeno je da za ugovoreni tarifni model Najbolja LSM 1 tuženik nije imao nikakve potrošnje i obveznik je plaćanja samo mjesečne naknade i mjesečne rate za mobilni uređaj za koji je s tužiteljem sklopio ugovor o kupoprodaji, a mjesečna naknada prema naprijed navedenim računima iznosi i to za mjesec ožujak 2019. 159,20 kn, odnosno s popustom od 16,00 kn to iznosi mjesečno 143,20 kn, a za mjesec travanj 2019. 159,20 kn, odnosno s popustom od 19,20 kn to iznosi 140,00 kn. Tužitelj je tuženiku za naprijed navedene račune obračunao naknadu i za tarifni paket "Najbolja tarifa za obitelj", "Najbolja imam sve."

Temeljem iskaza tuženika, koji iskaz je sud u cijelosti prihvatio ocjenjujući da je iskaz tuženika istinit i vjerodostojan sud je utvrdio da je tuženik za period od siječnja 2019. pa do travnja 2019. platio tužitelju račune tužitelja za tarifni paket za kakav je zasnovao pretplatnički odnos u siječnju 2019. Tuženik je te račune plaćao nakon njihova dospijeća jer je na izdane račune ulagao prigovore koje je tužitelj djelomično usvajao i tuženiku umanjivao račune. Osim toga tuženik je platio tvrtki E. M. d.o.o. potraživanje koje je tužitelj prodao tvrtki E. M., a odnosilo je na prodano i ustupljeno potraživanje tužitelja prema tuženiku za dug tuženika prema računima za period od siječnja 2019. do travnja 2019.

Tužitelj nije pružio dokaze da se ustupljeno potraživanje tvrtki E. M. d.o.o. od strane tužitelja ne odnosi na dug tuženika za račune izdane od siječnja 2019. do travnja 2019.

Budući da je sud našao da je tuženik platio tužitelju račune tužitelja za ožujak i za travanj 2019. za tarifni paket kakav je tuženik ugovorio s tužiteljem u siječnju 2019., to sud nalazi da nije osnovan platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika pa je sud platni nalog ukinuo i odlučio kao u izreci.

Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN (Narodne novine  53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19)  sud je kao osnovan priznao trošak zastupanja tuženika u jednokratnom iznosu od 500,00 kn i trošak tuženika na ime sudske pristojbe na prigovor na rješenje o ovrsi u iznosu od 100,00 kn pa je priznao ukupan trošak tuženika u iznosu od 600,00 kn. S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka tuženik je kao s neosnovanim odbijen.

Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Požegi 5. listopada 2020.

 

                                                                                                                                            S u d a c

 

                                                                                                                                            Ilka Leko, v.r.

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.

 

DNA:

1. OD Z.., iz O. 4
2. Odvjetnik I. D., iz P.