Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              I -Us 26/2019-8

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: I -Us 26/2019-8

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. L. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama optuženog A. L. i optuženog T. L., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 5. studenog 2018. broj K-Us-41/17, u sjednici održanoj 5. listopada 2020., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog A. L. i njegove braniteljice, odvjetnice V. G. V.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaćanjem žalbi optuženog A. L. i optuženog T. L., a povodom tih žalbi i po službenoj dužnosti ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom donesenom u ponovljenom postupku optuženi A. L. proglašen je krivim za kazneno djelo protiv javnog reda - zločinačkim udruženjem iz čl. 328. st. 1. KZ/11., za koje mu je na temelju te zakonske odredbe utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci te za kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 190. st. 2. u vezi s čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11., za koje mu je na temelju tih zakonskih odredaba utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 godine, a potom je uz primjenu čl. 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 1 mjesec.

 

Istom presudom optuženi T. L. proglašen je krivim za kazneno djelo protiv javnog reda - zločinačkim udruženjem iz čl. 328 st. 2. KZ/11., za koje je na temelju te zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci.

 

Optuženicima je u kazne zatvora na koje su osuđeni, na temelju čl. 54. KZ/11., uračunato vrijeme oduzimanja slobode, i to optuženom A. L. vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 12. travnja 2013. do 21. ožujka 2014. te od 3. travnja 2014. do 21. studenog 2014., a optuženom T. L. vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru i istražnom zatvoru od 23. prosinca 2013. do 14. kolovoza 2014.

 

Na temelju čl. 79. KZ/11. od optuženog A. L. oduzeta je digitalna vaga za precizno mjerenje marke T. serijskog broja ... s pripadajućom zaštitnom futrolom.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), optuženom A. L. i optuženom T. L. naloženo je da podmire troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od po 1.000,00 kuna svaki, dok su oslobođeni dužnosti naknade troška za izvršeni prijevod te vještačenja.

 

Protiv te presude žalbu je podnio optuženi A. L., i to osobno i po braniteljici. U osobno podnesenoj žalbi tog optuženika nisu izrijekom navedene žalbene osnove niti prijedlog u kojem pravcu postupiti s pobijanom presudom. U žalbi podnesenoj po braniteljici, odvjetnici V. G. V. kao žalbene osnove naznačene su bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđeno činjenično stanje i podredno odluka o kazni, a predloženo je pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno preinačiti i osuditi ga na manju kaznu zatvora. Budući da se ove žalbe međusobno podudaraju i nadopunjavaju, bit će razmotrene kao jedinstvena žalba optuženog A. L.

 

Žalbu protiv ove presude podnio je i optuženi T. L. po braniteljici, odvjetnici Lj. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno da se preinači na način da ga se oslobodi od optužbe.

 

Žalitelji su u svojim žalbama zatražili da ih se obavijesti o održavanju sjednice vijeća drugostupanjskog suda.

 

Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

Spis predmeta je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su na njihovo traženje optuženi A. L. i njegova braniteljica, odvjetnica V. G. V., optuženi T. L. i njegova braniteljica, odvjetnica Lj. B. te državni odvjetnik. Na sjednicu su pristupili optuženi A. L. i njegova braniteljica, odvjetnica V. G. V., dok na sjednicu nisu pristupili uredno izviješteni državni odvjetnik, optuženi T. L. i njegova braniteljica, odvjetnica Lj. B., pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti na temelju čl. 475. st. 4. ZKP/08. Na sjednici drugostupanjskog vijeća nazočni optuženi A. L. i njegova braniteljica, odvjetnica V. G. V. izjavili su da ostaju kod podnesene žalbe te su iznijeli njezin sadržaj, ostavši kod prijedloga iz žalbe.

 

Žalbe su osnovane.

 

U odnosu na žalbu optuženog A. L.

 

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., optuženi A. L. navodi da u pobijanoj presudi nisu dani razlozi o odlučnim činjenicama u odnosu na bitna obilježja kaznenog djela zločinačkog udruženja iz čl. 328. st. 1. KZ/11. za koje je proglašen krivim pobijanom presudom. Tako ističe da su odlučne činjenice za to kazneno djelo je li on organizirao, sudjelovao u organizaciji i je li takva organizacija postigla dovoljan stupanj organiziranosti za ostvarenje kaznenog djela, koja je bila vremenska povezanost sudionika i koje su bile njihove uloge te koja je bila njegova ključna uloga u organizaciji, "i to kojim radnjama koje moraju biti takve da se stvore uvjeti za neovlaštenu prodaju i promet drogama".

 

Pozivajući se na Konvenciju Palermo (Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta koju je Republika Hrvatska potpisala u Palermu 12. prosinca 2000., Hrvatski sabor potvrdio 7. studenog 2002., a koja je u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu 29. rujna 2003. ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, broj 13/03)) kao na temelj kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. KZ/11., žalitelj ističe da "organizirana zločinačka grupa" mora imati tri ili više članova čije uloge moraju biti podijeljene u organiziranje, upravljanje i pripadanje, dok je iz činjeničnog opisa ovog kaznenog djela potpuno nejasno tko ima kakvu ulogu u tzv. zločinačkom udruženju i zašto te koji bi bio konkretan zadatak nekog od sudionika tzv. zločinačkog udruženja, zaključujući da iz toga proizlazi da su svi sudionici organizacije bili organizatori bez ikakve druge uloge.

 

Konkretizirajući ovu žalbenu tvrdnju, žalitelj ističe da je kao jedna od radnji počinjenja kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. KZ/11. navedeno da je on nakon dogovora o kupnji i prodaji marihuane s A. I., koji je nesporno dio organizacije, bio i kupac predmetne droge, zaključujući da je iz samog činjeničnog opisa potpuno nejasno je li on (žalitelj) kupac ili organizator zločinačkog udruženja. Ističe, naime, da kupac (u jednom procesu nabave droge) ne može biti i dio organizacije te da njegove radnje nisu usmjerene prema tome da doprinese cilju organizacije.

 

Izložena žalbena argumentacija optuženog A. L. potpuno je osnovana te je ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća. Naime, obrazlažući svoje utvrđenje da je optuženi A. L. počinio kazneno djelo iz čl. 328. st. 1. KZ/11., prvostupanjski sud navodi da je on ostvario niz kontakata s B. B. kojega je zatražio i kontakte u Crnoj Gori radi kupnje kokaina, da je radi nabave marihuane stupio u kontakt i s A. I., a radi nabave kokaina i s R. M. Nadalje, da je u odnosu na marihuanu dogovarao uvoz i prijevoz u Republiku Hrvatsku te kasniju distribuciju. Nadalje, da je dogovarao sastanak između A. I. i B. Ž. o preuzimanju marihuane i njezinom prijevozu iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku te da je s optuženim T. L. dogovarao isporuku opojne droge u Njemačku. Nastavno se obrazlaže da brojnost i sadržaj telefonskih kontakata s B. B., B. Ž., A. I. i optuženim T. L. jasno upućuju na to da se radi o aktivnim radnjama optuženog A. L. s ciljem nabave, uvoza i prijenosa marihuane i kokaina, zaključujući da su sve radnje u vlasti optuženog A. L. koji je vodio zločinačko udruženje s točno određenim ciljem, a to su nabava, uvoz i daljnja distribucija opojne droge.

 

Polazeći od elemenata koji moraju biti ispunjeni kako bi bila ostvarena bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. KZ/11., a koje je vrlo jasno i detaljno opisao optuženi A. L. u svojoj žalbi te razmatrajući iznesene razloge prvostupanjskog suda u odnosu na to kazneno djelo, i prema ocjeni ovoga suda u obrazloženju pobijane presude doista su izostali razlozi o odlučnim činjenicama koje tvore bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. KZ/11. Naime, iz ovakvog obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi samo to da je optuženi A. L. osobno komunicirao sa svakom od navedenih osoba vezano uz dogovore o nabavi, kupovini i prijenosu opojne droge radi njezine daljnje prodaje, pri čemu je takva komunikacija bila zasebna sa svakom od tih osoba, odnosno odvijala se između optuženog A. L. i tog drugog sudionika, dok su u pogledu inkriminacije za koju je taj optuženik prema izreci pobijane presude proglašen krivim – da je vodio zločinačko udruženje i time počinio kazneno djelo iz čl. 328. st. 1. KZ/11. - potpuno izostali razlozi o odlučnim činjenicama koje tvore bitna obilježja tog kaznenog djela.

 

Stoga je žalbu optuženog A. L. zbog bitne postupovne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. trebalo prihvatiti i pobijanu presudu u tom dijelu ukinuti te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Osporavajući pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u vezi s čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11., optuženi A. L. ističe da je nedvojbeno da su se osobe koje su u ovom postupku ispitane kao svjedoci bavile prodajom droge, ali da iz njihovih iskaza ne proizlazi da je on (žalitelj) organizirao kriminalnu organizaciju koja se bavila preprodajom ili posredovanjem u preprodaji droge, nego samo to da je on pokušao od njih nabaviti drogu, i to jednokratno i neuspješno. Ističe, naime, da su svi ispitani svjedoci priznali da su prodavali, nabavljali i prevozili opojnu drogu, pri čemu nisu teretili samo sebe, nego i druge sudionike, istovremeno negirajući bilo kakvu ulogu optuženog A. L. Tvrdi da su svi oni potvrdili da za njega (žalitelja) nisu nabavljali nikakvu drogu niti je to on od njih ikada tražio, pri čemu je većina njih navela da ga ni ne poznaju niti su ga vidjeli ili čuli za njega prije ovog kaznenog postupka. Nadalje ističe da je čak i svjedok B. B., na čijem je iskazu u najvećem dijelu utemeljena pobijana presuda, izričito naveo da optuženi A. L. od njega nikada nije tražio da naručuje drogu „big mama“. Zatim, da je svjedok A. I., koji je uhvaćen s 10 kg droge dok se vozio u automobilu, naveo da s optuženim A. L. nikada nije razgovarao ni o kakvoj kupnji droge, kao i to da ta droga od 10 kg nije bila vožena za njega (optuženog A. L.). Konačno, da je i svjedok B. Ž., s kojim je žalitelj rodbinski povezan, naveo da je planirao prodati neku drogu u S. kako bi mu vratio dug, no da ništa ne zna o bilo kakvoj drogi koja je bila namijenjena za F., time da je ponudu za prodaju droge u S. dobio od B. B., a ne od optuženog A. L.

 

Izloženim žalbenim tvrdnjama optuženog A. L. za sada je s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda u pogledu utvrđenja o počinjenju kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u vezi s čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11.

 

Prije svega treba reći da optuženi A. L. ni nije osporio činjenicu svog odlaska s B. B. u Crnu Goru, gdje su se susreli s R. M. i razgovarali o kokainu, kao ni činjenicu svojih odlazaka s B. B. u Bosnu i Hercegovinu i tamošnjih susreta s A. I. te razgovora o marihuani. Također nije sporna ni činjenica telefonske komunikacije između optuženika A. L. i T. L. u kojoj je spominjana droga marihuana, a ni činjenica telefonske komunikacije optuženog A. L. s B. B., B. Ž. i A. I. Međutim, sve to, onako kako proizlazi iz cjeline izvedenih dokaza i kako je obrazloženo u pobijanoj presudi, još uvijek nije dostatno za zaključak o takvom djelovanju kojim bi bila ostvarena bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u vezi s čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11. za koje je optuženi A. L. proglašen krivim.

 

Naime, gradeći zaključak o krivnji optuženog A. L. za ovo kazneno djelo, prvostupanjski sud, po ocjeni ovoga suda, nije s dovoljno pažnje i kritičnosti analizirao i doveo u međusobnu vezu cjelokupnost izvedenih dokaza, što se osobito odnosi na iskaze svjedoka B. B., A. I. i B. Ž., dakle osoba koje su prema tvrdnji optužbe, svaka na svoj način sudjelovale u kriminalnim radnjama optuženog A. L.

 

Naime, iz iskaza svjedoka B. B. danog prilikom ispitivanja u istrazi 4. lipnja 2013. proizlazi da je on (svjedok) samoinicijativno (dakle, nevezano za optuženog A. L.) najprije u više navrata komunicirao s A. I. vezano uz nabavu droge, nakon čega se s ovime i optuženim A. L. uputio na sastanak u P. s R. M. gdje su "počeli razgovor o drogi". Naveo je da je on (svjedok) dao svoj broj telefona R. M., koji ga je ubrzo nazvao i rekao da su gazde rekle kako može kokain ići jeftinije i da ponovno dođu u P. radi dogovora, o čemu je odmah obavijestio optuženog A. L. "kao budućeg kupca". Kada ga je (svjedoka) nakon nekog vremena opet nazvao A. I. i pitao ga ima li nekoga kome treba "trava", on je ponovno nazvao optuženog A. L., koji je bio zainteresiran za travu i rekao mu da se raspita koja je vrsta trave i kako je pakirana. Kada ga je u trećem mjesecu nazvao A. I., ponovno ga je tražio broj optuženog A. L. vezano za kupnju trave. Naglasio je da je prisustvovao pregovorima o kupnji kokaina i "trave", ali da mu nije poznato je li optuženi A. L. i realizirao te pregovore, odnosno kupio drogu.

 

Iz iskaza ovog svjedoka, kojega prvostupanjski sud nije pažljivo analizirao niti očito uzeo u obzir cjelinu onoga što je on iskazao, proizlazi da je optuženi A. L. bio tek potencijalni zainteresirani kupac droge, što uostalom nije osporio ni sam taj optuženik.

 

Svjedok A. I. je potvrdio da je bio na tom sastanku u Crnoj Gori o kojemu je, kao što je već prethodno navedeno, iskazivao svjedok B. B., pri čemu je vrlo indikativan I. navod iz istrage od 4. lipnja 2013. u vezi tog sastanka: "Sjećam se da se tada razgovaralo o kokainu za koji je navodno bio zainteresiran B. B.." Kada se drugi put našao s optuženim A. L. 30. ožujka 2013. u M., s njim da je bio i B. Ž. navevši "razgovarali smo o travi". Nadalje je naveo da su optuženi A. L. i B. Ž. zajedno tražili da im nabavi marihuanu, ali da on za njih nikada nije nabavio marihuanu. Prilikom ispitivanja na raspravi 10. travnja 2014. ovaj je svjedok naveo da ga je s optuženim A. L. upoznao B. B., da s optuženim A. L. nije pričao niti o kakvoj kupnji droge, ali je on, dok je optuženi A. L. bio prisutan, s B. B. pričao o marihuani. Potvrdio je i da je 17. ili 18. ožujka 2013. prevozio 10 kg i 700 grama marihuane. No, istaknuo je da tu drogu nije vozio prema Republici Hrvatskoj, već prema M., a taj prijevoz da je dogovorio s B. Ž. otprilike 5 ili 10 dana ranije, dok s optuženim A. L. nije dogovarao kupnju marihuane koja je trebala biti pakirana po 10 kg niti je tu drogu vozio za optuženog A. L.

 

I svjedok B. Ž. je potvrdio da je trebao prevesti 10 kg „trave“. Međutim, istaknuo je da je to trebao učiniti u nekoliko navrata (dakle, ne 10 kg odjednom, kako bi to proizlazilo iz činjeničnog opisa djela u izreci pobijane presude), i to iz Hercegovine prema S., time da je ponudu za taj posao s "travom“ dobio od B.

 

Imajući, dakle, u vidu cjelokupnost iskaza ovih (kako bi to proizlazilo iz obrazloženja pobijane presude i za prvostupanjski sud) ključnih svjedoka, a osobito onih njihovih dijelova koji su prethodno posebno istaknuti, zaključak prvostupanjskog suda u pogledu kaznene odgovornosti optuženog A. L. u odnosu na kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. u vezi s čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11. je, barem za sada, s uspjehom doveden u pitanje žalbom tog optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je žalbu tog optuženika trebalo prihvatiti i u tom dijelu te pobijanu presudu i u tom dijelu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, prije svega, a imajući u vidu bitna zakonska obilježja kaznenog djela zločinačkog udruženja iz čl. 328. st. 1. KZ/11., utvrditi je li uopće postojalo zločinačko udruženje u kojemu je sudjelovao optuženi A. L. i, ako jest, o kojem se zločinačkom udruženju radilo, koja je točno bila uloga optuženog A. L. u istome, odnosno je li on bio član, vođa ili organizator zločinačkog udruženja te koje su bile uloge ostalih sudionika istoga (ako ih je bilo). Naime, nakon što je ranija prvostupanjska presuda kojom su, uz ovdje optužene A. L. i T. L., bili obuhvaćeni i Z. G. i S. J. ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. rujna 2017. broj I -Us 35/15 u odnosu na sve optuženike te je predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, kazneni postupak protiv optuženika Z. G. i S. J. je razdvojen te je u odnosu na iste 23. srpnja 2019. donesena presuda Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-17/18 kojom je u tom predmetu optuženi Z. G. proglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 328. st. 1. KZ/11. i kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. u vezi s čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11., a optuženi S. J. za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. u vezi s čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11. Međutim, u činjeničnom opisu inkriminacije iz citirane prvostupanjske presude donesene u razdvojenom postupku u odnosu na Z. G. i S. J. nisu opisane i radnje optuženika A. L. i T. L. kao članova tog zločinačkog udruženja, a niti su oni označeni kao članovi tog zločinačkog udruženja. Jednako tako, u činjeničnom opisu inkriminacije opisane u ovdje pobijanoj prvostupanjskoj presudi nisu opisane radnje optuženika iz tog razdvojenog postupka, iz čega bi se onda moglo zaključiti da se ovdje radi o nekom drugom zločinačkom udruženju (ako ga je bilo) od onoga kojemu su pripadali Z. G. i S. J., u odnosu na koje je nakon ukidanja ranije prvostupanjske presude postupak razdvojen. Dakle, prije svega je potrebno nedvojbeno utvrditi je li uopće postojalo zločinačko udruženje kojega je sudionik bio A. L., a potom, u slučaju pozitivnog utvrđenja, i sve druge bitne elemente bića kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. KZ/11., što sve je potrebno i valjano obrazložiti.

 

Što se tiče kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u vezi s čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11., prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku, nakon što provede sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge ako to bude potrebno kako bi se sve odlučne činjenice potpuno i pravilno utvrdile, pažljivo i savjesno analizirati sve izvedene dokaze, kako zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj ukupnosti te u povezanosti s obranom optuženog A. L. Pri tome će osobitu pažnju posvetiti analizi iskaza onih svjedoka na čije je bitne dijelove ukazano u ovoj drugostupanjskoj odluci te iste dovesti u vezu s obranom optuženog A. L. i sadržajem telefonske komunikacije među njima. Potom će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će valjano i potpuno obrazložiti.

 

U odnosu na žalbu optuženog T. L.

 

Premda je optuženi T. L. u pravu kada u svojoj žalbi ističe da je u odluci o troškovima kaznenog postupka, a u odnosu na paušalni trošak kaznenog postupka na čije je podmirenje obvezan, brojkama naveden jedan iznos (1.000 kuna), a slovima drugi iznos (tri tisuće kuna), to ne čini izreku pobijane presude u tom dijelu proturječnom samoj sebi u takvoj mjeri da se ista ne bi mogla ispitati. Naime, iz obrazloženja tog dijela pobijane presude jasno proizlazi da se radi o iznosu od 1.000,00 kuna (stranica 22., pasus 2.). Prema tome, time u pobijanoj presudi nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. na koju upire ovaj žalitelj. Osim toga, obzirom da je presuda ukinuta i u odnosu na ovog optuženika, odluka o troškovima, kojima se ovog optuženika obavezuje na plaćanje istih, postaje bespredmetna.

 

Žaleći se zbog iste bitne postupovne povrede, optuženi T. L. u svojoj žalbi nadalje ističe da je prema izreci pobijane presude proglašen krivim da je zajedno s optuženim A. L. dogovorio prebacivanje marihuane u SR Njemačku gdje je optuženi T. L. osiguravao kupce droge i njezinu daljnju preprodaju, no da u obrazloženju pobijane presude nisu dani razlozi za taj dogovor budući da je navedeno samo to da brojnost ostvarenih telefonskih kontakata s B. B., B. Ž., A. I. i optuženim T. L., njihov sadržaj i međusobna povezanost jasno upućuju da se radi o aktivnim radnjama i optuženog A. L. s ciljem i svrhom nabave, uvoza i prijenosa opojne droge marihuane i kokaina.

 

Međutim, ni istaknuti žalbeni navodi nisu osnovani. Naime, optuženi T. L. je prema izreci pobijane presude proglašen krivim za kazneno djelo zločinačkog udruženja iz čl. 328. st. 2. KZ/11., dakle za sudioništvo u zločinačkom udruženju, a da pri tome još nije počinio nijedno kazneno djelo. Prema tome, odlučna činjenica u ovom postupku u odnosu na optuženog T. L. koju je kao takvu trebalo utvrditi te za istu dati razloge nije dogovor za počinjenje kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11., a kako bi to proizlazilo iz žalbe ovog optuženika, već činjenica je li on bio sudionik zločinačkog udruženja za koje još nije počinio nijedno kazneno djelo.

 

Što se, međutim, tiče ovog potonjeg, ovaj sud je, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08., utvrdio da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije dao razloge o svijesti tog optuženika o pripadnosti zločinačkom udruženju (ukoliko je ono, a kao što je već ranije navedeno, uopće postojalo), čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

Naime, okolnost telefonske komunikacije između optuženika A. L. i T. L. čiji je sadržaj spominjanje marihuane u smislu nabave, prijevoza i njezine daljnje prodaje u SR Njemačkoj, a na kojoj je prvostupanjski sud utemeljio svoj zaključak o postojanju svijesti optuženog T. L. da postupa u sastavu zločinačkog udruženja, ne osporavaju ni sami optuženici. Međutim, okolnost njihove telefonske komunikacije, a imajući pri tome u vidu njezin sadržaj, eventualno bi upućivala na to da se radilo o dogovorima tih optuženika za počinjenje kaznenog djela koji su samo pripremne radnje za kazneno djelo izvan zločinačkog udruženja. Za postojanje svijesti optuženog T. L. da postupa u sastavu zločinačkog udruženja, za što je on i proglašen krivim pobijanom presudom, su u potpunosti izostali razlozi.

 

Osim toga, a kako se to s pravom ističe u žalbi optuženog T. L. izjavljenoj zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju SMS poruka i samih SMS poruka. Ovaj žalitelj, naime, ističe da je u obrazloženju pobijane presude navedeno da je okolnost da je on znao za dogovore svog oca, optuženog A. L. i njegovu povezanost s ostalim osobama u nizu koje je otac povezao nesporno utvrđena iz SMS poruka i telefonske komunikacije koju su optuženici T. L. i A. L. vodili tijekom inkriminiranog razdoblja, pri tome posebno ističući posljednji dio SMS poruka koje su njih dvojica razmjenjivali, a u kojem da je optuženi T. L. naveo da je posao završen i da "on stiže" te da je "sve rješeno". Ovaj žalitelj je u pravu kada ističe da, suprotno tome, posljednji dio SMS poruke nije uputio optuženi T. L. optuženom A. L., već je optuženi A. L. poslao optuženom T. L. poruku sadržaja "samo da sredim tehnički dio i eto me". Dakle, ne navodeći da je posao završen i da "on stiže", a isto tako optuženi T. L. nije poslao optuženom A. L. nikakvu poruku sadržaja da je "sve rješeno".

 

Zbog ostvarenih vidova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., koji su onemogućili preispitivanje pravilnosti i potpunosti činjeničnih utvrđenja u pobijanoj presudi, tu je presudu trebalo ukinuti i u odnosu na optuženog T. L., i to i prihvaćanjem žalbe tog optuženika i po službenoj dužnosti te predmet i u tom dijelu uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, prije svega, otkloniti bitne postupovne povrede na koje mu je ukazano od strane ovoga suda. Nakon što ponovno provede sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i nove budu li ih stranke predlagale te ocijeni li sam da su oni potrebni za potpuno i pravilno utvrđivanje svih odlučnih činjenica, pomno će i s puno više pažnje analizirati svaki pojedini dokaz zasebno i sve dokaze u međusobnoj povezanosti te u povezanosti s obranom optuženog T. L. kako bi, a na što mu je već ukazano u ranijoj ukidnoj odluci ovoga suda, utvrdio postoji li njegova kaznena odgovornost za članstvo u zločinačkom udruženju unutar kojega nije počinio nijedno kazneno djelo ili bi se eventualno radilo o dogovorima za počinjenje kaznenog djela koji su samo pripremne radnje za kazneno djelo izvan zločinačkog udruženja. Sve navedeno pod pretpostavkom prethodnog utvrđenja je li uopće postojalo zločinačko udruženje, a na što je već ukazano u dijelu ove odluke koji se odnosi na optuženog A. L. Potom će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će valjano, potpuno i jasno obrazložiti u svim njezinim dijelovima.

 

Uzevši u obzir sve prethodno izneseno, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja. Na temelju čl. 484. st. 1. ZKP/08., nova rasprava pred prvostupanjskim sudom održat će se pred potpuno izmijenjenim vijećem koje neće biti opterećeno stavovima zauzetima u pobijanoj presudi.

 

Zagreb, 5. listopada 2020.

 

 

 

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu