Poslovni broj: 7 Kž-628/2020-3

 

Poslovni broj: 7 Kž-628/2020-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća te Mirjane Rigljan i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić u kaznenom predmetu protiv okrivljenog V. K. zbog kaznenih djela iz čl. 227. st. 2. i dr. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj KO-DO-1033/20 od 31. kolovoza 2020., izjavljene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kov-753/20 od 21. kolovoza 2020., na sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

              Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjsko rješenje i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kov-753/20 od 21. kolovoza 2020., pod točkom I. na temelju čl. 542. st. 5. u vezi sa čl. 344. st. 1. toč. 5. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), odbacuje se optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj KO-DO-1033/20 od 20. ožujka 2020. protiv okrivljenog V. K. zbog kaznenih djela iz čl. 227. st. 2. i čl. 123. st. 2. KZ/11.

 

Istim rješenjem pod točkom II. na temelju čl. 544. st. 1. ZKP/08, kazneni nalog toga suda od 21. svibnja 2020. poslovnog broja K-660/20 stavlja se izvan snage.

 

Protiv navedenog rješenja, pravovremeno je žalbu podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predložilo da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati  prvostupanjskom suda na ponovno odlučivanje.

 

              Prije sjednice vijeća u smislu čl. 495. st. 1. u vezi sa čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

U pravu je žalitelj, tj. državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud odbacujući optužnicu temeljem odredbe čl. 344. st. 1. toč. 5. ZKP/08, zbog okolnosti koje isključuju kazneni progon, pogrešno utvrdio postojanje okolnosti presumiranog odustanka ovlaštenog tužitelja od kaznenog progona, pa je takvom odlukom pogrešno primijenio odredbu čl. 230. st. 1. ZKP/08, a što je utjecalo na donošenje pravilne odluke.

 

Naime, u pobijanoj odluci prvostupanjski sud zaključuje da je optužno vijeće nakon ispitivanja optužnice utvrdilo da optužnica nije od strane ovlaštenog tužitelja podignuta u roku propisanom odredbom čl. 230. st. 1. ZKP/08. To iz razloga što iz spisa proizlazi da je dokazna radnja ispitivanja osumnjičenika provedena 12. ožujka 2019., a koja radnja je provedena sukladno odredbi čl. 208.a ZKP/08, tijekom policijskih izvida. Nakon toga, državno odvjetništvo je pribavilo izvadak iz Kaznene evidencije, 27. siječnja 2020., u odnosu na okrivljenog V. K., a nakon čega nisu provođene daljnje dokazne radnje, već je 20. ožujka 2020. podignuta uvodno navedena optužnica koju je sud zaprimio 8. travnja 2020. Zbog navedenog prvostupanjski sud zaključuje da, bez obzira što u predmetnom postupku državni odvjetnik nije provodio istraživanje, budući da optužnica nije podignuta u roku od mjesec dana od dana zadnje dokazne radnje, a koja se očituje u vidu pribavljanja izvatka iz KE, postoji okolnost koja isključuje kazneni progon (da optužnica nije podignuta u propisanom roku), pa je optužnicu trebalo odbaciti temeljem čl. 344. st. 1. toč. 5. ZKP/8, a u vezi sa čl. 230. st. 1. ZKP/08.

 

Naprijed navedeni stav i zaključak prvostupanjskog suda nije pravilan.

 

Naime, nije sporno, a kako to i pravilno konstatira prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, da čl. 230. ZKP/08 propisuje da je državni odvjetnik dužan u roku od mjesec dana, od upisa završetka istrage ili istraživanja, u upisnik kaznenih prijava podignuti optužnicu ili obustaviti istragu, odnosno, odbaciti kaznenu prijavu, a ako u tom roku ne podigne optužnicu smatrat će se da je odustao od kaznenog progona. Isto tako, nije sporno da u konkretnom predmetu nije postojao podatak o datumu upisa završetka prethodnog postupka u upisnik kaznenih prijava, te je od nadležnog državnog odvjetništva zatraženo očitovanje, te je prvostupanjski sud 24. srpnja 2020. obaviješten da u ovom postupku nije otvoreno istraživanje sukladno čl. 213. st. 2. ZKP/08, već je sukladno čl. 137. Poslovnika (NN 128/19) donesena službena bilješka o podizanju optužnice, nakon čega je podignuta ovdje predmetna optužnica dana 20. ožujka 2020., a zaprimljena je na prvostupanjski sud 8. travnja 2020.

 

Međutim, ono što je sporno je da li u situaciji kada nije provedena istraga ili istraživanje, odnosno kada početak i završetak radnji nije uopće upisan u upisnik kaznenih prijava, da li je moguće postupiti na način kako je u ovdje konkretnom slučaju postupio prvostupanjski sud, tj. zaključiti da i u toj situaciji nadležni državni odvjetnik je vezan rokom iz čl. 230. st. 1. ZKP/08, tj. da li u tom roku treba podići optužnicu.

 

Ovaj drugostupanjski sud nalazi da u situaciji kada nema upisa početka, odnosno završetka istraživanja, u upisnik kaznenih prijava (kao što je ovdje slučaj), tada nije moguće vezati postupanje nadležnog tužitelja za rokove propisane u čl. 230. ZKP/08 jer takva mogućnost nije zakonom propisana, a analogija koju u pobijanoj odluci primjenjuje prvostupanjski sud, nije pravilna.

 

S obzirom na naprijed navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da u ovdje konkretnom slučaju kada nije bio upisan početak i završetak istraživanja, da je ipak trebalo primijeniti odredbu čl. 230. ZKP/08, te da je državni odvjetnik bio dužan u roku od mjesec dana od zadnje radnje podignuti optužnicu ili obustaviti istragu, odnosno odbaciti kaznenu prijavu.

 

Stoga je u pravu žalitelj kada navodi da se u ovdje konkretnom slučaju radi o pogrešnom stavu, odnosno utvrđenju prvostupanjskog suda koje nalazi postojanje okolnosti presumiranog odustanka ovlaštenog tužitelja od kaznenog progona.

 

Isto tako, u pravu je žalitelj da u ovdje konkretnom slučaju prvostupanjski sud gubi iz vida i okolnost, a to je kako su glavom XVIII. ZKP-a utvrđene dokazne radnje i posebne dokazne radnje, te se pribavljanje izvatka iz Kaznene evidencije, u odnosu na okrivljenika, ne može smatrati dokaznom radnjom niti se predmetni podatak može svrstati pod dokaz ispravom, budući da pregledavanjem navedenog podatka državni odvjetnik ne može ništa zaključiti o postojanju osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela koje je predmet postupka. Upravo zbog toga je odredbom čl. 350. st. 1. ZKP/08 propisano kako optužno vijeće prilikom prethodnog ispitivanja optužnice nije ovlašteno provjeravati podatke o ranijoj osuđivanosti okrivljenika, pa je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučnu činjenicu, a to je da je radnja pribavljanja izvatka iz Kaznene evidencije dokazna radnja ovlaštenog tužitelja, nakon čega je za opisanu radnju nezakonito vezao početak roka iz čl. 230. st. 1. ZKP/08.

 

S obzirom na navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika kao osnovanu i ukinuti pobijanu odluku.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovo odlučivati o osnovanosti optužnice te će, vodeći računa o navodima ove ukidne odluke, donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

 

Stoga je valjalo, temeljem čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 riješiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

 

U Zagrebu 5. listopada 2020.