Poslovni broj: 7 Kž-622/2020-5

 

Poslovni broj: 7 Kž-622/2020-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća te Mirjane Rigljan i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog M. G. i dr., zbog kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenje službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-208/2020 od 15. srpnja 2020., izjavljene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: Kov-799/2019 od 13. srpnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

              Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjsko rješenje i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Prvostupanjskim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kov-799/2019 od 13. srpnja 2020., temeljem čl. 355. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13– dalje u tekstu: ZKP/08) u vezi sa čl. 355. st. 1. toč. 1. ZKP/08, odbacuje se optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-157/19 od 28. kolovoza 2019. protiv 1. okrivljenog M. G., 2. okrivljenog N. C., 3. okrivljenog J. M. i 4. okrivljene M. M., zbog kaznenog djela iz čl. 279. st. 1. i 2. KZ/11, jer djelo koje je predmet optužbe nije kazneno djelo.

 

              Protiv navedenog rješenja pravovremeno je žalbu podnijelo Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 467. toč. 1. ZKP/08 u vezi sa čl. 468. st. 1 toč. 7. ZKP/08, zbog povrede kaznenog zakona (čl. 467. toč. 2. u vezi sa čl. 469. toč. 1. ZKP/08), te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 476. toč.

 

 

 

3. u vezi sa čl. 470. st. 1. i 2. ZKP/08), te je predložilo da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu.

 

              Prije sjednice vijeća u smislu čl. 495. ZKP/08 u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

              Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

              U pravu je žalitelj tj. državni odvjetnik kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 7. ZKP/08, a koja povreda se sastoji u tome da prvostupanjski sud nije u potpunosti riješio predmet optužbe.

 

              Naime, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju, u bitnome naveo da klauzula na mjenici: "vrijednost primljena u robi" nije bitan sastojak mjenice, a niti na bilo koji način dovodi u pitanje pravni odnos između ugovorenih stranaka, niti je na bilo koji način prikladna da prouzroči postanak, prestanak ili promjenu nekog prava, odnosno pravnog posla, obzirom je volja stranaka bila pozajmiti ugovoreni iznos, odnosno primiti ga, a činjenica da se umjesto novca predaje mjenica koja se potom unovčava, njihov ugovorni odnos ne dovodi u pitanje. Stoga prvostupanjski sud smatra da klauzula s neistinitim podatkom kao takva nema vrijednost za pravne odnose, niti ima značaj za ugovoreni pravni odnos stranaka, te da stoga unošenje u poslovnu ispravu takvog neistinitog podatka koji nema vrijednost za pravne odnose ne predstavlja kazneno djelo iz čl. 279. st. 1. i 2. KZ/11 koje je predmet optužbe.

 

              U ovom postupku bitno je istaknuti slijedeće: 1. do 4. okrivljenicima se stavlja na teret da su kao predsjednik i članovi uprave Trgovačkog društva A. I. d.o.o. potpisali mjenice izdavatelja TD K. d.d. u kojima je neistinito navedeno da su mjenice izdane temeljem Ugovora o financijskom zajmu između TD K. d.d. kao zajmodavatelja i TD A. I. d.o.o. kao zajmoprimatelja, te da su navedene mjenice izdane za vrijednost primljenu u robi, iako su znali da to ne odgovara istini jer su navedene mjenice, kao što je već rečeno, izdane temeljem Ugovora o financijskom zajmu između TD K. d.d. kao zajmodavatelja i TD A. I. d.o.o. kao zajmoprimatelja. Uz radnje ovjeravanja poslovne isprave sa neistinitim sadržajem okrivljenicima se stavlja na teret da su takve neistinite isprave uporabili u poslovanju kao da su istinite na način da su ih predavali na unovčavanje financijskim institucijama R. f. d.o.o., E. f. d.o.o., I. u. d.o.o., I. f. d.o.o., F. f. d.o.o., A. Z. f. d.o.o., P. u. d.o.o., te bankama H. A. A. bank d.d. i P. banka d.d. Nadalje se konstatira da ovlašteni tužitelj tvrdi da su podaci iz 360 mjenica u kojima je navedeno da TD  A. I. d.o.o. ima prema TD K. d.d. novčane tražbine s naslova primljene robe, ne odgovara istini, budući da su mjenice izdane temeljem Ugovora o financijskom zajmu, pa su u tom smislu u ime TD A. I. d.o.o. svjesno potpisivali ugovore kojima otkupljuju navedene mjenice s ovlaštenim osobama raznih financijskih institucija, znajući da je u istim Ugovorima neistinito navedeno da TD u kojem su ovlaštene osobe ima potraživanja s naslova primljene robe i usluga iako su znali da su zapravo mjenice izdane temeljem Ugovora o financijskom zajmu TD K. d.d. kao zajmodavatelja i TD A. I. d.o.o. kao zajmoprimatelja.

 

              Nadalje, prvostupanjski sud u razlozima pobijanog rješenja navodi sve što proizlazi iz potpisanih mjenica i Ugovora, te potom navodi da prema čl. 1. Zakona o mjenici ( NN 74/94 i 92/10) proizlazi da naznaka "vrijednost" nije bitan sastojak mjenice, odnosno ista naznaka nije potrebna za valjanost mjenice. Dakle, mjenica bi bila valjana i u slučaju da nije ispisan podatak u rubrici "vrijednost".

 

              U nastavku obrazloženja citira se odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj KŽ-1031/74 od 21. ožujka 1975., te nakon toga prvostupanjski sud zaključuje, kao što je već rečeno da podatak "vrijednost primljena u robi" ne utječe na pravni odnos između  TD K. d.d. i TD A. I. d.o.o., niti je isti podatak prikladan da prouzroči postanak, prestanak ili promjenu prava, odnosno pravnog odnosa. U konkretnom slučaju je, po mišljenju prvostupanjskog suda, volja zajmodavca pozajmiti ugovoreni iznos, a volja zajmoprimca primiti taj iznos pri čemu činjenica da se umjesto novca predaje na otkup mjenica koja sadrži podatak koji nije istinit, ne utječe na postanak, prestanak ili promjenu pravnog odnosa između TD K. d.d. kao zajmodavatelja i TD A. I. d.o.o. kao zajmoprimatelja, a temeljem sklopljenog Ugovora o financijskom zajmu.

 

              Iz naprijed navedenog, a kako to pravilno tvrdi i državni odvjetnik u žalbi, prvostupanjski sud je u razlozima pobijanog rješenja obrazložio zašto smatra da potpisivanje mjenica (ovdje konkretno kao što je naprijed već navedeno, njih 360), koje su predmet optužbe, ne predstavlja kazneno djelo.

 

Međutim, u potpunosti je propustio iznijeti razloge u odnosu na Ugovore o financijskom zajmu koji su potpisani između T. K. d.d. kao zajmodavatelja i T. A. I. d.o.o. kao zajmoprimatelja, dakle, prvostupanjski sud se nije osvrnuo na dio inkriminacije koji je također opisan u odbačenoj optužnici, a koji se odnosi na potpisivanje ugovora o otkupu mjenica, dakle, još jedne vrste isprava neistinitog sadržaja, te na ovjeru i uporabu poslovne isprave s neistinitim sadržajem, odnosno, nije decidirano naveo zašto opisano potpisivanje okrivljenika nije kazneno djelo.

 

              Na iznijeti način počinjene su naprijed citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao i bitna povreda, a to je da nema razloga o odlučnim činjenicama iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, pa se u tom dijelu pobijano rješenje ne može ispitati.

 

              Imajući na umu da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka, drugi žalbeni razlozi nisu razmatrani, međutim, radi daljnjeg pravilnog postupanja ukazuje se potreba da prvostupanjski sud inkriminirani događaj promotri u širem kontekstu i pri tome ima na umu da se okrivljenicima inkriminira da su u pravnom prometu, kao zaštitnom objektu kaznenih djela krivotvorenja, svjesno potpisali poslovne isprave (mjenice) za koje su znali da nisu izdane za svrhu koja je u njima navedena, već da su izdane za potpuno drugu svrhu koja proizlazi iz Ugovora o financijskom zajmu, a to je prikriveno financiranje K. A. koji je u inkriminirano vrijeme bio prekomjerno financijski izložen prema bankama, pa su na taj način okrivljenici kršili pravila o sigurnosti platnog prometa.

 

              Zbog navedenog, a kako je žalba državnog odvjetnika osnovana, to je valjalo u smislu odredbe čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 riješiti kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 5. listopada 2020.