- 1 -              I Kž 546/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 546/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika A. H., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika A. H., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Ik-I-553/2020-5 od 8. rujna 2020., u sjednici održanoj 5. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba zatvorenika A. H. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, na temelju čl. 159.a toč. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01. - ispravak, 67/01. - ispravak, 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje u tekstu: ZIKZ), odbijen je prijedlog Zatvora u Z. podnesen po službenoj dužnosti za uvjetni otpust zatvorenika A. H.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik A. H. osobno ne navodeći izrijekom zakonske osnove podnošenja žalbe, a iz obrazloženja žalbe proizlazi prijedlog da se pobijano rješenje preinači i odobri mu se uvjetni otpust.

 

Spis predmeta je, sukladno čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), a koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi čl. 44. st. 2. ZIKZ-a, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 159.a toč. 3. ZIKZ-a sud će rješenjem odbiti prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti u smislu čl. 158.a tog Zakona, između ostaloga, ako je zatvorenik stegovno kažnjavan za teži stegovni prijestup u posljednjih godinu dana.

 

Uzevši u obzir da je, prema izvješću Zatvora u Z., zatvorenik stegovno tretiran zbog težeg stegovnog prijestupa - tjelesnog napada na osobu, za koji mu je 12. svibnja 2020. izrečena stegovna mjera uskrate raspolaganja novcem u zatvoru u trajanju od sedam dana, koja neće biti izvršena ako zatvorenik kroz vrijeme od jedan mjesec ne počini novi stegovni prijestup, što je, u smislu prethodno citirane zakonske odredbe, obligatorni razlog za odbijanje prijedloga za uvjetni otpust podnesenog po službenoj dužnosti, prvostupanjski sud je pravilno odlučio odbivši prijedlog Zatvora u Z. za uvjetni otpust zatvorenika A. H. podnesen po službenoj dužnosti.

 

Kako, dakle, na strani zatvorenika postoji razlog zbog kojega je prvostupanjski sud bio dužan odbiti prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika podnesen po službenoj dužnosti, a što je i valjano obrazloženo u pobijanom rješenju, žalitelj nije u pravu kada tvrdi da počinjeni teži stegovni prijestup u posljednjih godinu dana nije dovoljan, razmjeran razlog da mu se onemogući uvjetni otpust.

 

S obzirom na razlog odbijanja prijedloga za uvjetni otpust zatvorenika u konkretnom slučaju, bespredmetni su žalbeni navodi zatvorenika da je primjeren i odgovoran zatvorenik koji poštuje kućni red i prihvaća kaznu zatvora na koju je osuđen, kao i tvrdnje da je taj stegovni prijestup izoliran, za njega neočekivan i neopravdan incident u kojemu se samo branio od ozbiljnog ugrožavanja određenog zatvorenika.

 

Budući da žalbom zatvorenika A. H. nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 5. listopada 2020.