- 1 -              I Kž 435/2020-4

 

 

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 435/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. Ć., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog K. Ć. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 16. lipnja 2020. broj K- 18/2019-13, u sjednici održanoj 5. listopada 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Žalbe državnog odvjetnika i optuženog K. Ć. odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom Županijskog suda u Karlovcu, optuženi K. Ć. oglašen je krivim da je na način i pod uvjetima opisanima u izreci presude počinio kaznena djela i to pod točkama 1. i 3. kaznena djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. KZ/11., a djelom pod točkom 2. kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11., te su mu za kaznena djela razbojništva iz čl. 230. st.. 2. KZ/11. utvrđene kazne zatvora u trajanju od po tri godine za svako, a za kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju osam mjeseci, te je na temelju čl. 51. st. 2. KZ/11. optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju šest godina i tri mjeseca.

 

Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) u svezi s čl. 77. st. 1. KZ/11. utvrđeno je da je novčani iznos od 1.300,00 kn imovinska korist koju je optuženik K. Ć. ostvario kaznenim djelom opisanim pod točkom 3. izreke presude te da je novčani iznos od 1.100,00 kn imovinska korist koju je optuženik K. Ć. ostvario kaznenim djelom opisanim pod točkom 1. izreke presude, odnosno ukupno 2.400,00 kn, a koji iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske, pa je naloženo optuženiku K. Ć. da iznos od 2.400,00 kn uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08. optuženik K. Ć. oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

 

Protiv navedene presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

 

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

 

Optuženi K. Ć. žalbu je podnio osobno i po branitelju V. B. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe, podredno da se ista ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. S obzirom da se žalbe optuženika sadržajno nadopunjuju, iste su razmotrene kao jedinstvena žalba optuženika.

 

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik putem branitelja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske žalbu državnog odvjetnika odbije kao neosnovanu.

 

Spis predmeta je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalbe državnog odvjetnika i optuženog K. Ć. nisu osnovane.

 

Iako optuženik navodi kako žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne obrazlaže u čemu bi se sastojala navedena povreda i na koji konkretan način je prvostupanjski sud istu ostvario, već kroz tu žalbenu osnovu sadržajno dovodi u pitanje ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Stoga, ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu po službenoj dužnosti, sukladno čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08., Vrhovni sud Republike Hrvatske nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj sud, kao sud drugog stupnja, pazi po službenoj dužnosti, slijedom čega žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

 

Jednako tako, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08., Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nije našao niti da bi bile ostvarene povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

U pogledu žalbenih navoda kojima optuženik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja isti navodi kako je prvostupanjski sud temeljio svoj odluku na iskazima ispitanih svjedoka kao i provedenom biometrijskom vještačenju, što je u konkretnom slučaju nedostatno da bi se zaključilo da je optuženik doista i počinio kaznena djela za koja se tereti. Naime, niti jedan od svjedoka ga nije prepoznao kao počinitelja kaznenih djela, a bicikl otuđen kaznenim djelom teške krađe iz točke 2. pobijane presude nije pronađen kod optuženika. Osim toga, drži kako je ocjena koju je dao vještak za biometriju u svome nalazu, da je utvrđeno je da je uspoređivanjem slika osoba ekstrahirane sa snimke video nadzora zlatarne L. sa snimkom ispitivanja optuženika utvrđena sličnost na razini 82%, a da je potom uspoređivanjem fizionomije tijela osobe ekstrahirane sa snimke video nadzora sa stambene zgrade u K., .... te tijela osobe ekstrahirane sa snimke video nadzora zlatarne L. utvrđena sličnost sa optuženikom na razini 87%, nedovoljno da bi se izveo zaključak da je optuženik osoba sa ekstrahiranih snimki, koji se povezuje sa počinjenjem kaznenih djela.

 

Osim toga, optuženik dovodi u pitanje vrijednost otuđenog bicikla iz točke 2. prvostupanjske presude, upućujući kako je prvostupanjski sud trebao provesti vještačenje kojim bi se utvrdila prava vrijednost otuđenog bicikla.

 

Međutim, suprotno žalbenim navodima optuženika, po ocjeni suda drugog stupnja, činjenično stanje je u odnosu na inkriminirana kaznena djela na potpun i pravilan način utvrđeno u odnosu na sve odlučne činjenice.

 

Prvenstveno se ističe da je, iako optuženik dovodi u pitanje dokaznu vrijednost biometrijskog vještačenja koje je proveo vještak M. B., ispravno prvostupanjski sud, nakon kritičke ocjene, a uzevši u obzir i da na isto nije bilo primjedbi, zaključio kako je na izuzetim video snimkama upravo optuženik. Ponajprije, vještak je ekstrahirao fotografiju optuženika sačinjenu prilikom prvog ispitivanja optuženika te je tu, očito nespornu, fotografiju usporedio sa izuzetim video snimkama. Fotografiju ekstrahiranu sa snimke video nadzora zlatarne L. od 26. rujna 2018. u 15:09:57 sati, gdje se uočava prolazak mlađe muške osobe, vještak je usporedio sa nespornom fotografijom optuženika te zaključio kako se radi o sličnosti na razini 82%. Nakon toga, usporedbom fotografije sa snimke video nadzora zlatarne L. sa onom ekstrahiranom sa video nadzora sa stambene zgrade u K., .... (gdje se nalazi i trgovina M. d.o.o. iz točke 3. prvostupanjske presude) od 26.rujna 2018. u 14:51:50, razvidno je kako je u kadar ušla osoba na biciklu, za kojega je vještak utvrdio da se radi o sličnosti na razini 87%. Iz navedenog je prvostupanjski sud ispravno zaključio kako se na video zapisu sa stambene zgrade u K., ...., nalazi osoba identične fizionomije tijela kao osoba sa snimke video nadzora nadzorne kamere zlatarne L.

 

Čak i mimo provedenog vještačenja, okolnosti koje je sud i sam utvrdio pregledom video snimke upućuju na zaključak da je na snimci video nadzora zlatarne L. upravo optuženik, kojega je i sud prepoznao obzirom na ranija postupanja. Osim toga, i oštećenice A. Ž. i I. M., su na snimkama prepoznale osobu koja je počinila kaznena djela na njihovu štetu. Prvostupanjski je sud snimke doveo u vezu i sa iskazima ispitanih svjedokinja kao i sa zapisnikom o očevidu. Tako je utvrdio da je optuženik prilikom počinjenja kaznenih djela, imajući u vidu specifični opis kojega su dale oštećenice A. Ž. i I. M., imao na sebi, između ostalog, vrtlarske rukavice bijelo zelene boje, zavoj, tenisice sa različitim bojama vezica, a koji predmeti su, uz bicikl, pronađeni na prostoru koji se nalazi između pothodnika (zlatarne L.) i ulice .... (dućan M. d.o.o.). U odnosu na otuđeni bicikl, koji je zatečen odbačen zajedno sa odjećom, ispravno je prvostupanjski sud zaključio kako je upravo optuženik, u čijem se posjedu prema snimkama video nadzora bicikl nalazio predmetnog dana, počinio i kazneno djelo teške krađe iz točke 2. prvostupanjske presude. Radi se o biciklu čije je otuđenje oštećeni I. C. prethodnog dana prijavio, te kojega je po pronalasku i prepoznao. Sud je ispravno prihvatio navode oštećenika u pogledu vrijednosti bicikla od 1.200,00 kuna, jer na tu okolnost niti tijekom postupka nije bilo prigovora, pa nije bilo potrebe posebno utvrđivati ovu okolnost koju prvostupanjski sud drži nespornom.

 

Slijedom svih iznesenih okolnosti, kada ih se dovede u vezu kako je to ispravno učinio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, onda niti za ovaj drugostupanjski sud nema dvojbe da je upravo optuženik počinitelj kaznenih djela kako ga se to i tereti pod točkama 1., 2. i 3. pobijane presude.

 

Obzirom na izloženo, nije u pravu optuženik kada tvrdi da se zaključak prvostupanjskog suda o počinjenju ovog kaznenog djela temelji jedino na nalazu biometrijskog vještačenja pa je žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana.

 

Žalbu na prvostupanjsku presudu, u odnosu na kaznu, podnio je državni odvjetnik, a iako optuženik u svojoj žalbi ne iznosi i ovu žalbenu osnovu, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu i u tom dijelu, sukladno odredbi članka 478. ZKP/08., obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, sudskoj opomeni, uvjetnoj osudi, djelomičnoj uvjetnoj osudi, zamjeni radom za opće dobro, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ili oduzimanju predmeta.

 

Ocjenjujući navode žalbi u pogledu kazne, ovaj drugostupanjski sud drži kako nisu u pravu državni odvjetnik i optuženik kada se žale zbog odluke o kazni.

 

Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik navodi da je sud prvog stupnja optuženiku izrekao preblagu sankciju, imajući u vidu da je optuženik od ranije višestruko osuđivana osoba, i to upravo zbog kaznenih djela protiv imovine.

 

Međutim, određujući vrstu i mjeru kazne koju u konkretnom slučaju valja primijeniti, prvostupanjski sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela. Stoga je pravilnom ocjenom utvrđenih olakotnih okolnosti u vidu njegove mlađe životne dobi, ali i otegotnih u pogledu njegove mnogostruke kažnjavanosti zbog istovrsnih kaznenih djela te iskazane nekritičnost naspram vlastitog ponašanja, prvostupanjski sud optuženiku ispravno utvrdio pojedinačne kazne, a potom ga primjenom čl. 51. st. 2. KZ/11. osnovano osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju šest godina i tri mjeseca. Naime, izricanjem ovakve kazne u konkretnom slučaju, i po mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ostvarit će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

 

Stoga, strože kažnjavanje, za koje se u žalbi zalaže državni odvjetnik, a niti blaže kažnjavanje, u konkretnoj situaciji ne bi bilo opravdano, slijedom čega žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni  nisu osnovane.

 

Budući da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj sud, u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je presuditi kao u izreci na temelju čl. 482. ZKP/08.

 

Zagreb, 5. listopada 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v.r.