- 1 -              I Kž 491/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 491/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osumnjičenika V. H., zbog kaznenog djela iz članka 216. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja D. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 28. svibnja 2020. broj Kv II-235/2018-2 (Kir-585/2016.), u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenika kao tužitelja D. B.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, odbačen je zahtjev oštećenika kao tužitelja D. B. za obnovu postupka, u predmetu protiv osumnjičenika V. H., zbog kaznenih djela iz članka 216. stavka 1., članka 243. stavka 1. i članka 281. KZ/11., u kojem je doneseno pravomoćno rješenje o odbijanju kao neosnovanog prijedloga oštećenika kao tužitelja D. B. za provođenje dokaznih radnji, koje čine rješenje suca istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici od 24. studenoga 2017. broj Kir-585/2016-6 i vijeća Županijskog suda u Velikoj Gorici od 11. rujna 2018. broj Kir-189/2017-2 (Kir-585/2016.).

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj D. B., ne navodeći žalbene osnove, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se oštećenik kao tužitelj ne slaže s činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda. Žalbom se predlaže da se dopusti obnova i provede kazneni postupak.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno žalbenim navodima oštećenika kao tužitelja, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud odbacio zahtjev za obnovu kaznenog postupka, s obzirom na to da u konkretnoj situaciji kazneni postupak nije niti započeo pa nije ni došlo do njegovog završetka donošenjem pravomoćne odluke, slijedom čega  zahtjev za obnovu postupka oštećenika kao tužitelja nije dopušten.

 

Naime, odredbom članka 497. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.), propisano je da se kazneni postupak koji je dovršen pravomoćnim rješenjem ili pravomoćnom presudom može na zahtjev ovlaštene osobe obnoviti samo u slučajevima i uz uvjete propisane u ovom Zakonu. Prema tome, podnošenje zahtjeva za obnovu kaznenog postupka, kao izvanrednog pravnog lijeka, podrazumijeva prethodno donošenje pravomoćne odluke kojom je kazneni postupak dovršen, a to ovdje nije slučaj. Sukladno odredbi članka 17. ZKP/08. u konkretnoj situaciji kazneni postupak nikada nije niti započeo pa nije uopće bilo potrebe razmatrati je li novi dokaz koji je podnesen u zahtjevu za obnovu postupka prikladan da bi se na temelju njega dopustila obnova.

 

Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navodi oštećenika kao tužitelja kojima u suštini ponavlja sadržaj svojeg zahtjeva za obnovu kaznenog postupka u cijelosti su promašeni.

 

Budući da žalbom oštećenika kao tužitelja D. B. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 5. listopada 2020.