- 1 -              III Kr 110/2019-5

Broj: III Kr 110/2019-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika T. K. zbog kaznenog djela iz članka 293. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/97. i 152/08. - dalje: KZ/97.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 17. prosinca 2018. broj K-235/2018-13 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 30. svibnja 2019. broj Kž-201/2019-6, u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2020.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika T. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 17. prosinca 2018. broj K-235/2018-13 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 30. svibnja 2019. broj Kž-201/2019-6, osuđenik T. K. proglašen je krivim zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavka 2. KZ/97. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 godine.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pravodobno je podnio osuđenik po branitelju J. J., odvjetniku u Đ. iz osnove sadržane u članku 517. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači i osuđenika oslobodi od „svake odgovornosti i kazne“.

Postupajući u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik u zahtjevu u bitnom navodi da „činjenice na kojima je zasnovan optužni akt, uopće ne stoje, da ne odgovaraju istini“ te stoga ukazuje na „neodrživost teze iz presuda sudova da je os. imao namjeru prevariti oštećenika, te da je imao nerealna očekivanja glede ostvarenja prihoda“. Slijedom toga, smatra da je povrijeđen kazneni zakon u odredbi članka 469. točke 1. ZKP/08. jer da se „ne radi o kaznenom djelu u konkretnom slučaju“.

Međutim, ne radi se o povredi na koju ukazuje podnositelj zahtjeva pa stoga nije ostvarena ni osnova za podnošenje zahtjeva iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08., već, argumentacijom koju ističe u zahtjevu osuđenik dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja temeljem kojeg su sudovi izvodili zaključke o ostvarenju bitnih objektivnih i subjektivnih obilježja kaznenog djela za koje je osuđenik proglašen krivim i osuđen, a po tom osnovu se, sukladno odredbi članka 517. ZKP/08., zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti.

Slijedom iznijetoga, trebalo je odbiti zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08.

Zagreb, 5. listopada 2020.