- 1 -              II Kž 416/2020-4

Broj: II Kž 416/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. A., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 1. rujna 2020. broj Kov-Iz-33/2020 (Kov-50/2020), o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjera opreza u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se protiv optuženog M. A. produljuje istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.).

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u postupku nakon podignute optužnice protiv optuženog M. A., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., pod točkom I./ izreke je, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 125. stavka 1. točke 3. ZKP/08., protiv optuženika ukinut istražni zatvor te je određeno da se isti ima odmah pustiti na slobodu; pod točkom II./ izreke je, na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 3., 4. i 5. ZKP/08. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08., optuženiku određena primjena mjera opreza, i to obveze redovitog javljanja policijskom službeniku Policijske uprave Brodsko-Posavske, Postaje granične policije V., ..., svakog 10. u mjesecu, zabrane približavanja žrtvi S. C. A. (OIB ...), rođenoj ... u Đ., s prebivalištem u Z., H. B., ... te neprijavljenim boravištem u Z., ..., na udaljenost manju od 200 metara te zabrane uspostavljanja ili održavanja svake izravne ili neizravne veze sa žrtvom S. C. A. Pod točkom III./ izreke navedeno je da će, u slučaju nepridržavanja, izrečene mjere opreza biti zamijenjene istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik. Premda u žalbi nije izrijekom navedena zakonska osnova podnošenja žalbe, iz njezina sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a predloženo je da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv optuženog M. A. produlji istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Žalba državnog odvjetnika, kako proizlazi iz spisa predmeta, dostavljena je optuženiku i njegovoj braniteljici, odvjetnici J. K.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada u svojoj žalbi ističe da i nadalje postoje razlozi koji upućuju na to da je primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. A. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i nadalje nužna radi otklanjanja iteracijske opasnosti.

Obrazlažući zašto smatra da se svrha primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. A. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može ostvariti i mjerama opreza, prvostupanjski sud navodi da optuženik, prema sveukupnim podacima u spisu predmeta, nije osoba sklona fizičkom nasilju uopće, a ni prema oštećenici. Što se tiče njegove prekršajne osuđivanosti, ističe da se ista odnosi na verbalno vrijeđanje oštećenice u prisutnosti djeteta, time da je za sličan prekršaj osuđivana i oštećenica te, nadalje, da on nije niti posebno fokusiran na oštećenicu. Osim toga, da je imao u vidu i činjenicu njegove kaznene neosuđivanosti, okolnost da je do sada u istražnom zatvoru proveo šest mjeseci, da prema vlastitim navodima surađuje te je spreman surađivati s oštećenicom što se tiče ostvarivanja sadržaja roditeljske skrbi nad njihovim zajedničkim djetetom i, naposljetku, njegovu ozbiljnost u obećanju da će se pridržavati određenih mu mjera opreza, svjestan da će mu u protivnom biti određen istražni zatvor.

Državni odvjetnik u svojoj žalbi s pravom upire na to da okolnosti na koje se poziva prvostupanjski sud kao na razloge za ukidanje istražnog zatvora protiv optuženika po svom značaju ne nadmašuju okolnosti koje upućuju na nužnost daljnje primjene te mjere protiv njega. Pa tako ističe da okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje se optuženik ovdje tereti upućuju na iznimno visok stupanj njegove kriminalne volje te na bezobzirnost i upornost u njegovom protupravnom postupanju. Pri tome okolnost da je riječ o osobi koja do sada nije kazneno osuđivana te mišljenje stručnih osoba o njegovoj osobnosti koje je dovelo do odluke o povjeravanju njemu djeteta u postupku rastave braka nisu od odlučne važnosti za procjenu postojanja iteracijske opasnosti na strani optuženika. Ovo osobito kada se uzme u obzir da je optuženik u prosincu 2017. pravomoćno kažnjen zbog prekršaja iz članka 20. stavka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenog na štetu iste oštećenice, odnosno svoje sada bivše supruge. Ta okolnost upućuje na to da je, kako to s pravom ističe žalitelj, optuženik osoba sklona protupravnom postupanju koje je progrediralo iz prekršajnopravne u kaznenopravnu sferu.

Izložene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, a imajući pri tome na umu njihovu kakvoću i značaj, i prema ocjeni ovoga suda upućuju na opravdanu bojazan da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo, odnosno dovršiti pokušano kazneno djelo. Stoga je primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i nadalje jedina prikladna mjera otklanjanja te opasnosti, dok se ista svrha za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom drugom blažom mjerom, pa tako ni mjerama opreza čiju je primjenu optuženiku odredio prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

Kako je, dakle, i prema ocjeni ovoga suda, primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. A. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i nadalje nužna radi otklanjanja iteracijske opasnosti, žalbu državnog odvjetnika trebalo je prihvatiti i, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 5. listopada 2020.