1                            Poslovni broj: Gž-1403/2020-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1403/2020-2

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda dr. sc. Lidiji Vojković, u građanskopravnoj stvari tužiteljice A. K., iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici G. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika G. G., glavnog urednika d. l. …, Z., zastupanog po punomoćniku H. L., odvjetniku u Z., radi objave ispravka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pn-241/16-30 od 18. lipnja 2020., 5. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o j e :

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pn-241/16-30 od 18. lipnja 2020.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Ukida se klauzula pravomoćnosti i ovršnosti presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-241/16 od 18. travnja 2019."

 

Protiv ovog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu pobijajući rješenje zbog žalbenih
razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se rješenje preinači i odbije prijedlog, podredno da se ukine.

 

Na žalbu je odgovoreno.

 

Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

Predmet pobijanja je rješenje kojim je ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti presude prvostupanjskog suda.

 

Predmetna presuda je objavljena 18. travnja 2019. u 13,20 sati, prema zapisniku koji prileži spisu, u kojem je nakon objave određeno da će se presuda istaknuti na internetskoj e-oglasnoj ploči sudova. Iz spisa je vidljivo da je na presudi stavljena potvrda pravomoćnosti presude s danom 4. svibnja 2019., a u eSpisu je stavljena potvrda pravomoćnosti i ovršnosti presude s danom 4. svibnja 2019.

 

Prvostupanjski sud je nakon zaključenja glavne rasprave 8. ožujka 2019. zakazao ročište za objavu i uručenje presude za 18. travnja 2019., na koje ročište nitko od uredno pozvanih stranaka nije pristupio te je nakon objave presude odredio da će se presuda objaviti na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda.

 

Tuženik tvrdi da presuda nije bila objavljena na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda. Međutim, prvostupanjski sud ove navode tuženika nije prihvatio jer iz stanja spisa proizlazi da je u presudi kod dostavne naredbe za tužiteljicu i tuženika stavljena bilješka "e-oglasna ploča", iz eSpisa proizlazi da je presuda nakon objave na ročištu 18. travnja 2019. ista bila istaknuta na e-oglasnoj ploči, a i tužiteljica je u spis dostavila primjerak presude za navodeći da je ista bila objavljena na e-oglasnoj ploči suda i da je punomoćnik tužiteljice ispisao, a iz kojeg primjerka presude je vidljivo da na njemu nema ni pečata ni potpisa osobe ovlaštene za izdavanje pisanog otpravka presude što ukazuje na to da se doista radi o primjerku koji je bio isprintan odnosno da je taj primjerak presude punomoćnik tužiteljice ispisao nakon objave na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda.

 

Neovisno o činjenici da je tuženik bio uredno obaviješten o ročištu za objavu i uručenje presude i da je presuda nakon objave na ročištu 18. travnja 2019. bila istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda da bi presuda postala pravomoćna mora biti dostavljena stranci na zakonom propisani način.

 

S obzirom da je predmet spora zahtjev tužiteljice za objavu ispravka informacije u konkretnom slučaju se na objavu ispravka informacije primjenjuje Zakon o medijima ("Narodne novine", broj 59/04, 84/11, 81/13, u daljnjem tekstu: ZM) koji, između ostalog, sadrži odredbe o donošenju presude, dostavi presude i žalbi protiv presude.

 

Prema odredbi članka 51. stavka 1 ZM-a sud je dužan donijeti presudu odmah po zaključenju rasprave, a ovjereni prijepis presude sud dostavlja strankama najkasnije u roku od tri dana od dana donošenja presude (stavak 2. istog članka). Protiv presude prvostupanjskog suda stranke mogu u roku od tri dana od primitka presude podnijeti žalbu nadležnom županijskom sudu, prema odredbi članka 52. stavka 1. ZM-a. Odredbe ZM-a predstavljaju lex specialis te je u konkretnom slučaju trebalo postupiti po navedenim odredbama ZM-a, a ne prema odredbi članka 335. ZPP.

 

S obzirom na navedeno prvostupanjski sud nije postupio sukladno odredbi članka 51. stavka 1. i 2. ZM-a, presudu nije donio odmah po zaključenju glavne rasprave te u roku od tri dana dostavio strankama ovjereni prijepis presude, nego je nakon zaključenja glavne rasprave 8. ožujka 2019. zakazao ročište za objavu i uručenje presude za dan 18. travnja 2019. na koje ročište tuženik nije pristupio te je sud presudu objavio na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda, smatrajući da je time što je tuženik uredno obaviješten o ročištu za objavu i uručenje presude, tuženiku izvršena dostava presude dana 18. travnja 2019. pa je stavljena klauzula pravomoćnosti i ovršnosti s danom 4. svibnja 2019., kada je protekao rok od 15 dana za žalbu naveden u uputi o pravnom lijeku u presudi.

 

Polazeći od navedenog, za tuženika, zbog toga što je bio uredno obaviješten o ročištu za objavu i uručenje presude na koje ročište nije pristupio te je presuda bila istaknuta na e-oglasnoj ploči, ne mogu nastati posljedice u smislu da se smatra da mu je izvršena dostava presude kada je održano to ročište za objavu i uručenje presude.

 

Naime, odredbama ZM-a nije predviđeno ročište za objavu i uručenje presude, već se presuda donosi odmah po zaključenju glavne rasprave, a ovjereni prijepis presude treba dostaviti strankama i to u roku od tri dana od dana donošenja presude, i tek od primitka presude teče rok za žalbu prema odredbi članka 52. stavka 1. ZM-a. Zbog toga rok za žalbu ne može teći ukoliko stranka nije primila presudu koja joj se treba dostaviti, sukladno navedenim odredbama ZM-a. Kako tuženik nije primio presudu sukladno odredbama ZM-a, nije mu ni mogao teći rok za žalbu pa radi toga presuda nije ni mogla postati pravomoćna i ovršna.

 

Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjsko rješenje, kao niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 380. stavka 1. točke 2. ZPP-a, žalba tužiteljice je odbijena kao neosnovana i potvrđeno je pobijano prvostupanjsko rješenje.

 

Split, 5. listopada 2020.

 

Sutkinja:

dr. sc. Lidija Vojković