- 1 -              II Kž 410/2020-4

Broj: II Kž 410/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. Š., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje - KZ/11.) odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 18. rujna 2020. broj Kovm-Iz-5/20 (Kovm-6/20), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba okrivljenog I. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog I. Š., zbog kaznenog djela iz članka 110. KZ/11., pod točkom I. produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.). Pod točkom II. je određeno da se okrivljeniku u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od 20. ožujka 2020. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni I. Š. po braniteljici, odvjetnici N. V., ne navodeći izrijekom zakonske razloge, no suštinski zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se okrivljeniku ukine istražni zatvor.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog I. Š. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Naime, okrivljenik je osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo ubojstva iz članka 110. KZ/11. na štetu žrtve N. B. kojeg je, kako stoji u optužnici, na nasipu rijeke S. usmrtio zadavši mu ubodnu ranu trbuha, a potom ga bacio u rijeku S., gdje ga je ostavio i udaljio se pa je zbog zadobivene osobito teške tjelesne ozljede, kao i utapanja, isti preminuo. Ispravno prvostupanjski sud utvrđuje i kako način počinjenja kaznenog djela upućuje na posebnu bezobzirnost, bešćutnost, upornost i visok stupanj kriminalne volje na strani okrivljenika. Povrh toga, postupanje okrivljenika prije, a i nakon počinjenja terećenog kaznenog djela, ukazuju na proračunatost i promišljenost okrivljenika koji nakon dogovorenog sastanka sa žrtvom, pri čemu je okrivljenik imao i elektrošoker, te nakon što je počinio inkriminirano kazneno djelo na njegovu štetu, uzeo žrtvine osobne stvari, mobitel i novčanik. Sve navedene okolnosti, povrh toga i činjenica da je kod okrivljenika dijagnosticiran poremećaj ličnosti narcističkog tipa s paranoidnim karakteristikama, jasno govori u prilog zaključku kako na njegovoj strani postoji realna opasnost da će on boravkom na slobodi počiniti isto ili slično kazneno djelo.

Imajući u vidu karakter i intenzitet svih iznesenih okolnosti, i prema stavu ovog drugostupanjskog suda, a suprotno navodima žalbe okrivljenika, svrhu istražnog zatvora, za sada, nemoguće je ostvariti ijednom blažom mjerom, pri čemu niti okolnostima vezanim uz osobni život okrivljenika (potreba za školovanjem, pohađanje auto škole ili povratak na posao) nisu od značaja, te ne dovode u pitanje odluku prvostupanjskog suda.

Zbog toga je osnovano protiv okrivljenika produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Stoga, budući da žalbenim navodima okrivljenog I. Š. nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. listopada 2020.