- 1 -              II Kž 412/2020-4

 

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 412/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. G., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 163. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 10. rujna 2020. broj Kovm-6/2020-7, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Žalba okrivljenog S. G. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon podignute optužnice protiv S. G., zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 163. stavka i drugih 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) te je određeno da se u trajanje istražnog zatora okrivljeniku uračunava vrijeme lišenja slobode i u istražnom zatvoru od 11. lipnja 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni S. G. po branitelju, odvjetniku V. C. s prijedlogom da pobijano rješenje preinači na način da se okrivljeniku ukine istražni zatvor i da se isti pusti na slobodu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Osporavajući opasnost od ponavljanja kaznenog djela, okrivljenik ističe da, sukladno stavu Europskog suda za ljudska prava o primjeni članka 5. stavka 1. točke 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pogrešno se navodi: Europske konvencije o ljudskim pravima), postojanje osnovane sumnje i težina inkriminiranog djela protekom vremena postaju manje relevantne, a sve važnije postaju osobne prilike i situacija okrivljenika. Vezano za to žalba se dalje poziva na nalaz vještaka psihijatra, koji je naveo da je vrlo dvojbeno je li okrivljenik bio svjestan da komunicira s djetetom i da isti, zbog svoje ustrašene naravi, ne bi ulazio u takve interakcije pod pretpostavkom da je znao da se radi o djetetu. Time se, dakle, istovremeno osporava osnovana sumnja da bi bila počinjena inkriminirana djela. Također se ističe da je okrivljenik ocijenjen kao osoba na razini granične inteligencije koja ima lakši deficit osnovnih intelektualnih funkcija.

 

Međutim, ovi žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost stava pobijane odluke o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora. Naime, okrivljenik se u ovom predmetu tereti da bi počinio dva kaznena djela, i to kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 163. stavka 1. KZ/11. i kazneno djelo upoznavanja djece s pornografijom iz članka 165. stavka 1. KZ/11. Osnovana sumnja je potkrijepljena podignutom optužnicom te podacima iz mobitela, iskazom žrtve - djeteta te majke djeteta, čime je ostvaren osnovni uvjet iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu istražnog zatvora. Osim toga, okrivljenik je ranije tretiran zbog kaznenog djela utaje iz članka 232. stavka 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak) i tada mu je izrečen pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora (podaci na listu 105.-111c. spisa), a ovdje je osnovano sumnjiv da je djela koja su predmet ovog postupka počinio nakon proteka svega četiri mjeseca od pravomoćnosti ranije osude i tijekom vremena provjeravanja. Broj inkriminiranih kaznenih djela, ranija tretiranost te inkriminirano razdoblje obuhvaćeno vremenom provjeravanja, su one osobite okolnosti koje upućuju na ustrajnost volje u protupravnom postupanju zbog kojih je neophodno okrivljeniku produljiti istražni zatvor.

 

Upravo ova utvrđena ustrajnost na strani okrivljenika predstavlja onu osobnu okolnost za koju žalba smatra da kod okrivljenika ne postoji. Vezano za rezultate vještačenja i pitanje svijesti okrivljenika o dobi žrtve kaznenog djela, ističe se da se radi o činjenici koju utvrđuje sud pri čemu je nalaz vještaka podložan sudskoj kontroli. Stoga se žalbeni navodi okrivljenika ne mogu prihvatiti.

 

Ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Slijedom navedenog i na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 5. listopada 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Ana Garačić, v.r.