Poslovni broj: 105-Pn-1180/20-5

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu
pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice Dubravke Romac, u pravnoj stvari
tužitelja V. B. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik iz Z., protiv tuženika H. O. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 09. rujna 2020. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja J. S., odvjetnika iz Z., i zamjenice punomoćnika tuženika M. B., odvjetničke vježbenice, dana 02. listopada 2020. godine,

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.840,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose:

- na iznos od 10.000,00 kuna od 22. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 840,00 kuna od 02. listopada 2020. godine do isplate, kao i naknaditi
tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 7.912,50 kuna sa zakonskom zateznom
kamatom tekućom od 02. listopada 2020. godine do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za
tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i

8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje platež
iznosa od 660,00 kuna sa pripadajućom kamatom tekućom od 02.10.2020.g. do isplate, kao i
zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate na iznos od 10.000,00 kn za period od 07.07.2016.g.
do 22.07.2016.g., zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, kao i
zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 27.04.2017. godine podnio tužbu pred ovim sudom radi naknade
neimovinske i imovinske štete u iznosu od 11.500,00 kn. Iz navoda u tužbi proizlazi da je
dana 24.03.2016.g. tužitelj u svojstvu vozača stradao u prometnoj nezgodi koju je prouzročio
osiguranik tuženika. Kako je imenovani u predmetnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede, to ona
smatra da ostvaruje pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i
duševno zdravlje s osnova fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjene životne
aktivnosti i naruženja, tuđe pomoći i njege, te obzirom na nesporno isplaćeni iznos naknade
štete u mirnom postupku od strane tuženika u iznosu od 3.000,00 kn, no kojim mu nije u
cijelosti naknađena šteta, to tužitelj potražuje ovom tužbom naknadu štete od 11.500,00 kn
(10.000,00 kn sa naslova neimovinske štete te iznos od 1.500,00 kn s naslova imovinske
štete), sa pripadajućom kamatom tekućom kako to proizlazi iz tužbe do isplate, uz naknadu
parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja.

2 Poslovni broj: 105-Pn-1180/20-5

Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju,
no ističe prigovor suodgovornosti na strani tužitelja zbog očitog nevezivanja sigurnosnim
pojasom u smislu čl. 163 ZSPC-a. Ističe prigovor namirenja obzirom je isplatom nespornog
iznosa naknade štete od 3.000,00 kn u cijelosti namirio štetu tužitelju, imajući u vidu pritom
da je tužitelj u štetnom događaju zadobio lake tjelesne ozljede, slijedom čega osporava osnov
i visinu neimovinske i imovinske štete koju tužitelj potražuje. Osporava zahtjev tužitelja za
naknadu troška odštetnog zahtjeva budući isti nije bio potreban za vođenje postupka, predlaže
odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u presliku odštetnog zahtjeva
(list 4-6 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužitelja i presliku njegovog zdravstvenog
kartona (list 9-17, 61-175 spisa), dokumentaciju MUP-a povodom štetnog događaja (list 33-
37 spisa), CD medij sa fotografijama štetnog događaja (list 44 spisa), liječničku potvrdu za
tužiteljicu (list 100 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju.
Provedeno je kombinirano prometno sudsko-medicinsko vještačenje po stalnim sudskim
vještacima ing. N. E. i D. M., vještaku sudske medicine koji su dana

26.06.2018.g. dostavili sudu pisani nalaz i mišljenje, a provedeno je također medicinsko
vještačenje po stalnom sudskom vještaku, dr. B. Š., kirurgu koji je dana 17.
prosinca 2018. godine dostavio pisani nalaz i mišljenje, a ujedno je provedeno saslušanje
B. Š. radi otklanjanja prigovora koje je istaknuo tuženik.

Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo
potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91,
91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i
70/19; dalje u tekstu: ZPP). Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći
brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju
rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je
tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovan kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

Obzirom da je među strankama sporna činjenica da li je tužitelj u štetnom događaju bio
vezan sigurnosnim pojasom, slijedom čega je tuženik istaknuo prigovor suodgovornosti na
strani tužitelja visini nastale štete obzirom na zadobivene ozljede uslijed (ne)vezivanja
sigurnosnim pojasom, sud je proveo kombinirano prometno sudsko-medicinsko vještačenje
po stalnim sudskim vještacima vještacima, ing. N. E. i D. M., vještaku
sudske medicine.

Iz nalaza i mišljenja vještaka N. E. proizlazi utvrđenje da provedena analiza
pokazuje da je vozilo osiguranika tuženika svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na
prednji desni dio vozila tužitelja uz približnu promjenu brzine vozila tužitelja od oko 20 km/h.

Iz nalaza i mišljenja vještaka D. M. proizlazi utvrđenje da su medicinskom
obradom tužitelja utvrđene ozljede i postavljene dijagnoze; natučenje glave, prijelom nosnih
kostiju, istegnuće vratne i slabinske kralješnice (trzajna ozljeda), natučenje leđa i natučenje
lijevog koljena. Pri dinamici odigravanja prometne nezgode kakva je utvrđena prometnim
vještačenjem, tijelo tužitelja je u trenutku sudara dvaju vozila naglo poletjelo prema naprijed i
nešto udesno te naletjelo na čvrste prepreke u kabini vozila ispred mjesta sjedenja, pri čemu
su nastale ozljede. Priroda i raspored ozljeda tužitelja govore da on u trenutku nesreće nije bio
vezan sigurnosnim pojasom, a da je tužitelj u trenutku nesreće koristio sigurnosni pojas,
izbjegao bi ozljedu glave (natučenje glave s prijelomom nosnih kostiju), dok ostale ozljede i
stanja su mogla nastati usprkos nevezivanju.

3 Poslovni broj: 105-Pn-1180/20-5

Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja vještaka ing. N. E. i D.
M. obzirom da je isti izrađen u skladu s pravilima struke, a nakon uvida u cjelokupnu
dokumentaciju kojom je sud raspolagao u odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja.
Predmetnu činjenicu potvrđuju i stranke koje na nalaz i mišljenje vještaka nisu imale nikakvih
prigovora, obzirom je tužitelj na ročištu održanom dana 11.06.2019.g. povukao svoje
primjedbe na njihove nalaze i odustao od dokaznog prijedloga za njihovim saslušanjem radi
obrazlaganja nalaza i mišljenja.

Obzirom da je kombiniranim vještačenjem utvrđeno da tužitelj nije bio vezan
sigurnosnim pojasom u štetnom događaju, sud je usvojio prigovor tuženika u odnosu na
sudoprinos tužitelja sadržaju i opsegu štete u smislu odredbe čl. 1092 ZOO-a te utvrđuje i
nalazi sukladno nalazu i mišljenju vještaka da bi tužitelj u slučaju korištenja sigurnosnog
pojasa u štetnom događaju, izbjegao ozljedu glave (natučenje glave s prijelomom nosnih
kostiju), i do koje ozljede glave ne bi došlo da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom.
Međutim, sud ističe da sama činjenica da tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom nije
dovela do ozljede glave, već je ista doprinijela uz protupravnu i štetnu radnju osiguranika
tuženika te se u tome ogleda doprinos tužitelja u tom dijelu štete, te je stoga sud utvrdio
sudoprinos tužitelja od 50% u tom dijelu štete (u odnosu na ozljedu glave-natučenje glave s
prijelomom nosnih kostiju).

Kako je među strankama sporna i visina tužbenog zahtjeva obzirom na prigovor
namirenja, to je provedeno medicinsko vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva po
stalnom sudskom vještaku B. Š., kirurgu.

Po vještaku B. Š. proizlazi utvrđenje da je tužitelj stradao u prometnoj
nezgodi kao vozač dana 24.03.2016.g. kada je zadobio natučenje glave, prijelom nosnih
kostiju, istegnuće mišića uz vratnu i slabinsku kralješnicu, natučenje leđa i lijevog koljena.
Liječen je imobilizacijom vrata ovratnikom, mirovanjem i analgeticima, te je po skidanju
imobilizacije proveo i fizikalnu terapiju te je zbog zadobivenih ozljeda došlo do povrede
tjelesnog i duševnog zdravlja. Po završetku liječenja kod tužitelja su zaostali kronični bolovi u
vratu sa širenjem u lijevu ruku, zatezanje vrata, povremeni trnci u lijevoj ruci, ograničenje
opsega pokreta vratom u manjem stupnju bez instabiliteta (opis FSVK), a navedene trajne
posljedice su uzrok umanjenja životne aktivnosti od 3%, te u skladu s time trpi i odgovarajuće
duševne boli. Uvidom u presliku zdravstvenog kartona vidljivo je da se tužitelj i prije štetnog
događaja liječio zbog tegoba s vratnom kralješnicom, a rtg snimke su pokazivale
degenerativne promjene vratne kralješnice. Uzevši navedeno u obzir, smatra da su sadašnje
trajne posljedica degenerativnih promjena vratne kralješnice koje je tužitelj imao u trenutku
štetnog događaja i dodatne ozljede vrata u štetnom događaju u podjednakim omjerima,
odnosno trajne posljedice iz štetnog događaja iznose 1,5%. Sadašnje tegobe od strane
slabinske kralješnice posljedica su spondilolisteze L5-S1 i degenerativnih promjena slabinske
kralješnice a zbog čega se tužitelj u više navrata liječio prije štetnog događaja. Tegobe od
strane lijevog koljena posljedica su artroze koja se prvi put spominje još 2008.g. i zbog čega
se tužitelj liječio u više navrata. Prijelom nosnih kostiju nije doveo do trajnih posljedica.
Imenovani je trpio fizičke boli jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, a manjeg
intenziteta 2 mjeseca kumulativno, a zaostali kronični bolovi manjeg intenziteta uključeni su
u smanjenje životne aktivnosti. Imenovani je trpio primarni strah jačeg intenziteta
kratkotrajno u trenutku nezgode, a za vrijeme daljnjeg liječenja postojao je sekundarni strah
jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana te manjeg intenziteta tijekom
3 tjedna kumulativno. Kod tužitelja nije zaostalo naruženje. Tuđa pomoć u smanjenom
opsegu je bila potrebna 2 sata dnevno tijekom 3 tjedna za obavljanje težih kućanskih poslova,

4 Poslovni broj: 105-Pn-1180/20-5

nabavku i pripremu hrane i slično. Liječenje tužitelja je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo mjesec dana iza posljednjeg pregleda fizijatra koji je bio 21.06.2016.g.

Povodom prigovora tuženika na vještački nalaz dr. Š., sud je na ročištu
održanom dana 11.06.2019.g. saslušao imenovanog vještaka koji je na prigovor tuženika na
ocjenu fizičkih bolova, a obzirom da je prometno sudsko-medicinskim vještačenjem utvrđeno
da tužitelj ne bi zadobio prijelom nosne kosti da je bio vezan sigurnosnim pojasom, iskazao
da u slučaju da se isključe ozljeda nosa, zbog zaostalih ozljeda koje je tužitelj zadobio, vještak
procjenjuje da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5
dana i manjeg intenziteta 2 mjeseca kumulativno, istaknuvši da je netočna tvrdnja tuženika da
je ukupno liječenje tužitelja trajalo 90 dana jer je u posljednjem nalazu fizijatra od 21. lipnja

2016.g. navedeno da tužitelj nastavi sa naučenim vježbama kod kuće te izbjegava veća
statička opterećenja i da uzima analgetika po potrebi. Iz tog nalaza je vidljivo da u tom
trenutku još nije završeno liječenje, već je završeno mjesec dana iza toga. Na upit tuženika da
se pobliže izjasni duljina trajanja fizičkih bolova, lakog intenziteta u trajanju od dva mjeseca,
vještak je odgovorio da u nalazu fizijatra od 21. lipnja 2016., dakle tri mjeseca iza
predmetnog štetnog događaja proizlazi da egzistiraju bolovi u vratu i lijevom koljenu. Dakle,
niti nakon 3 mjeseca bolovi nisu prestali odnosno tužitelj je i nadalje imao fizičke bolove
manjeg intenziteta sve do završetka liječenja. Na pitanje o utjecaju degenerativnih promjena
vratne kralježnice i koljena na fizičke bolove, vještak je iskazao da je navedene
degenerativne. promjene uzeo u obzir prilikom procjene trajnih posljedica i zbog toga je
umanjenje životne aktivnosti umanjeno za 50%. Međutim, degenerativne promjene vrata i
koljena učinile su vrat i koljeno podložnijim odnosno osjetljivijim na ozljede, odnosno sile
manjeg intenziteta mogu izazvati veće bolove nego da se radi o zdravom koljenu, te zbog toga
nije umanjivao fizičke bolove zbog degenerativnih promjena. Na pitanje da li se tu radi o
bolovima koji se mogu analgeticima ublažiti ili potpuno eliminirati, vještak je odgovorio da
analgetici mogu privremeno smanjiti intenzitet bolova, ali oni imaju samo ograničeno
djelovanje, a vezani su sa nekim komplikacijama uzimanja analgetika. Ocjena straha ostaje
nepromijenjena ako se isključi ozljeda nosa.

Nalaz i mišljenje vještaka B. Š., kao i njegovo usmeno očitovanje, sud je
ocijenio stručno danim na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja od
strane specijalista koji je obrazložio i potkrijepio sve svoje zaključke, a i na prigovore
tuženika je odgovoreno na način koji prihvaća sud, slijedom čega je sud odbio dokazni
prijedlog tuženika za provođenje novog medicinskog vještačenja smatrajući da bi provođenje
istog samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke.

Odredbom članka 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede
prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi
pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da
će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju
povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i
o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom
svrhom. Naime, sukladno odredbi članka 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba
ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život,
tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog
života, slobodu i drugo.

Sukladno citiranim zakonskim odredbama, a u svezi čl. 1089 istog zakona, stav je
ovog suda da tužitelj ima pravo od tuženika potraživati naknadu neimovinske i imovinske
štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti.

5 Poslovni broj: 105-Pn-1180/20-5

Obzirom na intenzitet bolova i njihovo trajanje te neugodnosti koje je tužitelj pretrpio
tijekom liječenja povodom ozljeda koje ne uključuju natučenje glave i prijelom nosnih kostiju
- uzimanja analgetika, rtg snimanja, nošenja okovratnika, odlaske liječnicima i na fizikalnu
terapiju (a koje okolnosti proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka B. Š.),
uzimajući pritom ocjenu bolova koje je dao vještak u usmenom obrazlaganju nalaza pred
sudom - trpljenje fizičkih bolova jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg
intenziteta 2 mjeseca kumulativno, isključivanjem bolova koje je tužitelj trpio zbog ozljede
glave, sud je u smislu zakonske odredbe čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a utvrdio da tužitelju po
ovom kriteriju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 7.000,00 kuna.

Nadalje, sud je uzeo u obzir i trajanje i intenzitet fizičkih bolova koje je trpio tužitelj
radi ozljede glave u trajanju od jakog intenziteta 1 dan, kao i srednjeg intenziteta 3 dana (koji
čine razliku između bolova pretrpljenih ozljeda kada se isključi ozljeda glave te bolova koje je
trpio tužitelj uslijed svih zadobivenih ozljeda uključivši pritom i ozljedu glave), slijedom čega
sud u smislu zakonske odredbe čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a nalazi da tužitelju po vidu štete s
naslova ozljede glave pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.000,00 kuna, što
umanjeno za njegov sudoprinos nezgodi od 50% uslijed nevezivanja sigurnosnim pojasom
iznosi 1.000,00 kn.

Obzirom na intenzitet i trajanje straha i činjenicu da je tužitelj pretrpio i primarni i
sekundarni strah, te posljedica koje je pretrpio tužitelj u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a
te uzevši u obzir utvrđenje vještaka da ocjena trajanja straha ostaje ista i u slučaju isključenja
ozljede nosa, sud je utvrdio da imenovanom pripada pravična novčana naknada u iznosu od

6.000,00 kuna.

Imajući u vidu trajni intenzitet duševnih boli zbog smanjenja opće, životne i radne
sposobnosti u ukupnom omjeru od 1,5% trajno koji se očituju u kroničnim bolovima u vratu
sa širenjem u lijevu ruku, zatezanje vrata, povremenim trncima u lijevoj ruci, ograničenje
opsega pokreta vratom u manjem stupnju bez instabiliteta, u kojem će omjeru tužitelj morati
ulagati pojačane napore u svakodnevnim životnim aktivnostima, uzevši pritom u obzir
zaključak vještaka da prijelom nosnih kostiju nije doveo do trajnih posljedica, i da je vještak
prilikom ocjene uzeo u obzir i degenerativne promjene, te obzirom na njegovu životnu dob
(rođen 1954.g.) i zanimanje (taxi vozač), na osnovi odredbe čl. 1100 ZOO-a, mišljenje je suda
da bi tužitelju po ovom kriteriju bila primjerena pravična novčana naknada u iznosu od

3.000,00 kn.

Slijedom iznijetoga, sud temeljem odredbe članka 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a zbog
povrede prava osobnosti nalazi kako tužitelj ostvaruje pravo na naknadu štete u iznosu od

17.000,00 kuna, uzevši pritom u obzir i pravno shvaćanje svih sudaca na sjednici Građanskog
odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) od 15. lipnja 2020.g. kojim su se izmijenili
Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne
štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o
obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96.,
112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama
(kune) povećavaju za 50%.

Međutim, kako je sam tužitelj potraživao tužbenim zahtjevom iznos od 10.000,00 kn s
naslova neimovinske štete, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev sukladno traženju tužitelja u
smislu odredbe čl. 2 ZPP-a i dosuditi mu pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 10.000,00 kn
po osnovi neimovinske štete.

6 Poslovni broj: 105-Pn-1180/20-5

Kako je tužitelju zbog pretrpljene ozljede bila potrebna pomoć druge osobe u
ukupnom trajanju od 42 sata, a obzirom da iz nalaza vještaka proizlazi da je tuđa pomoć
tužitelju bila potrebna uslijed ozljeda istegnuća mišića uz vratnu i slabinsku kralješnicu,
natučenja leđa i lijevog koljena (a ne na ozljede glave) budući da se tuđa pomoć odnosila na
obavljanje težih kućanskih poslova, nabavku i pripremu hrane i slično (kako to proizlazi iz
nalaza i mišljenja vještaka), sud je utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u
iznosu od 840,00 kuna, smatrajući pritom da 20,00 kn za jedan sat tuđe pomoći i njege
predstavlja primjerenu cijenu iste u gradu Zagrebu i okolici, u vrijeme kada je tužitelju tuđa
pomoć i njega bila pružana, s time da su stranke učinile nespornim činjenicu da su tužitelju
pomoć pružali ukućani. Sud je stoga utvrdio da imenovanom pripada pravična novčana
naknada u iznosu od 840,00 kuna, odnosno 20,00 kuna po satu, sukladno odredbi čl. 1095
ZOO-a.

Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja, a temeljem čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a sud
je ocijenio kao osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 13.840,00 kn s naslova
neimovinske i imovinske štete po kriteriju tuđe pomoći i njege, ali obzirom da je tuženik, kao
što je već i navedeno, isplatio tužitelju s naslova nespornog dijela naknade štete prije utuženja
iznos od 3.000,00 kn, to je za navedenu uplatu umanjena naprijed navedena pravična novčana
naknada tako da tužitelj ostvaruje pravo na pravičnu novčanu naknadu s naslova neimovinske
štete po kriteriju fizičkih i duševnih bolova te pretrpljenog straha te imovinske štete s naslova
tuđe pomoći i njege, u sveukupnom iznosu od 10.840,00 kn, slijedom čega je valjalo usvojiti
tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točci I izreke presude.

S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 660,00 kn koji se odnosi na tuđu
pomoć i njegu (obzirom je imenovani u tužbi potraživao platež iznosa od 1.500,00 kn po
navedenom kriteriju), valjalo je odbiti tužitelja kako to proizlazi iz točke II izreke presude.

Zakonskom odredbom članka 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane
naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala
nakon toga, dok je odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s
ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Da bi kamate počele
teći, šteta mora biti nastala, što znači da moraju biti poznate sve posljedice štetne radnje.
Neimovinska šteta u pravilu nastupa kada se završi liječenje oštećenika, kada se zdravstveno
stanje oštećenika stabiliziralo i postalo definitivno, a što znači da, uz adekvatne mjere
liječenja, nema mogućnosti daljnjeg poboljšanja zdravstvenog stanja, a niti da postoji
mogućnost daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja.

Kako tužitelj ostvaruje pravo na zateznu kamatu na iznos neimovinske štete u smislu čl.
1103 ZOO-a, a u svezi čl. 29 st. 1 istog zakona, a obzirom da iz vještačkog nalaza i mišljenja
razvidno da je liječenje tužitelja trajalo do 21.07.2016.g., dakle nakon podnošenja odštetnog
zahtjeva, to je sud dosudio zateznu kamatu na iznos neimovinske štete od 10.000,00 kn, počev
od 22.07.2016.g. kao prvog slijedećeg dana od dana završetka liječenja do isplate, po stopi
određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

Obzirom da sud nalazi da tužitelj ostvaruje pravo na platež zatezne kamate na
neimovinsku štetu počev od 22.07.2016.g. valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u dijelu u kojem
tužitelj potražuje platež zatezne kamate na iznos od 10.000,00 kn za period od 07.07.2016.g.
do 22.07.2016.g., i odlučiti kao u točci II izreke presude.

7 Poslovni broj: 105-Pn-1180/20-5

Nadalje, na dosuđeni iznos od 840,00 kn za tuđu pomoć i njegu koja se ima smatrati
imovinskom štetom sukladno odredbi čl. 1089 ZOO-a, kamata je također dosuđena počev od
dana presuđenja, sukladno traženju tužitelja, kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 3. i 155 st. 1. ZPP-a, a
odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama
i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične
radnje i to temeljem Tbr 28, Tbr 7 toč. 1, Tbr 8 toč. 1 i 3, Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak
postupka odnosi se na trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 1.000,00 kn temeljem
Tbr 28, trošak sastava tužbe temeljem Tbr 7 toč. 1 Tarife u iznosu od 1.000,00 kn, trošak
sastava podneska od 30.05.2019.g., temeljem Tbr 8 toč. 1, u iznosu od 1.000,00 kn, na trošak
pristupa na ročišta održane na dane 05.12.2017.g., 11.06.2019.g. i 09.09.2020.g., temeljem
Tbr 9 toč. 1, svaki u iznosu od 1.000,00 kn, trošak sastava podneska od 18.09.2018.g.
temeljem Tbr 8 toč. 3 u iznosu od 250,00 kn, što uvećano za 25% PDV-a od 1.312,50 kn
ukupno iznosi 6.562,50 kn. Tužitelju je također priznat trošak medicinskog vještačenja u
iznosu od 1.500,00 kn, obzirom su isti bili nužni za utvrđenje osnovanosti i visine tužbenog
zahtjeva, te trošak pristojbe na tužbu i na presudu, svaku u iznosu od 400,00 kn sukladno
Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 126/03), slijedom čega sveukupan
trošak postupka iznosi 10.112,50 kn. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 27. st.

3. Ovršnog zakona dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske
presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a.

Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška za pristup ročištu za objavu presude (2
ročišta za objavu), svaki u iznosu od 625,00 kn budući isti nisu potrebni u smislu čl. 155 st. 1
ZPP-a zbog funkcionalne e-oglasne ploče suda, a također mu nije dosuđen trošak sastava
podneska od 16.06.2017.g. u iznosu od 312,50 kn budući isti nije bio potrebni za vođenje
postupka u smislu čl. 155 st. 1 ZPP-a. Nije mu niti dosuđen trošak sastava podneska od

04.10.2017.g. obzirom je istim osporavao prigovor sudoprinosa koji je istaknuo tuženik,
navodeći da je tužitelj bio vezan pojasom, a koja je činjenica osporena u daljnjem tijeku
postupka, a nije mu niti priznat trošak sastava podneska od 01.02.2018.g. kojim je osporio
nalaz i mišljenje vještaka E. i M. budući je kasnije povukao svoje prigovore, pa sud
stoga nalazi kako tužitelj mora snositi navedeni trošak podnesaka u smislu odredbe čl. 156 st.
1 ZPP-a.

Kako je tuženik izgubio spor u smislu čl. 154 st. 3 ZPP-a, valjalo je odbiti njegov
zahtjev za naknadu troška osim u dijelu koji se odnosi na trošak kombiniranog vještačenja u
iznosu od 2.200,00 kn, budući je isti bio neophodan za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva (a
obzirom je tužitelj od početka postupka osporavao činjenicu nevezivanja pojasom), slijedom
čega sud nalazi da je tužitelj dužan naknaditi tuženiku predmetni trošak u smislu čl. 156 st.1
ZPP-a. Stoga je valjalo prebiti dosuđeni trošak pa sud nalazi da tužitelj ostvaruje pravo na
iznos troška od 7.912,50 kn i pripadajućom kamatom, slijedom čega je odlučeno kao u
točkama I i II izreke presude.

U Zagrebu, 02. listopada 2020. godine

8 Poslovni broj: 105-Pn-1180/20-5

S u d a c:

Ines Gutzmirtl Špehar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Županijskom sudu u Osijeku.
Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana
dostave prijepisa ove presude.

Dna: 1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku

Rj: 1. Presuda nepravomoćna

2. kalendar 30 dana

U Zagrebu, 02. listopada 2020.g.