Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2

I

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Iris Hatvalić-Nemec, u pravnoj stvari tužitelja M. - M. d.o.o., OIB …, G. 1, T., zastupanog po G. V. iz Z., M. 24, OIB: …, a ona po pun. M. S., odvjetniku iz Z. protiv tuženika Z. A. d.o.o. S., Z. B. 130 K, B., zastupanog po pun. L. R., odvjetniku u O. društvu J. L. M. iz Z., radi utvrđivanja neosnovanosti osporene tražbine, dana 2. listopada 2020.

p r e s u d i o j e

1. Utvrđuje da nije osnovana tražbina tuženika Z. A. d.o.o. iz R. S., Z. B. 130 K, B., prema društvu M. - M. d.o.o., T., G. 1, OIB …, u iznosu od 6.789.586,60 kn, a koja je, temeljem bjanko zadužnice, prijavljena i utvrđena u predstečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod poslovnim brojem St-1031/16.

2. Nalaže se tužitelju M. - M. d.o.o., OIB …, G. 1, T. i tuženiku Z. A. d.o.o. S., Z. B. 130 K, B. da osporavateljici G. V. iz Z., M. 24, OIB: … naknade trošak postupka u iznosu od 276.328,12 kn, u roku od 8 dana.

3. Nalaže se tuženiku Z. A. d.o.o. S., Z. B. 130 K, B., da tužitelju M. - M. d.o.o., T., G. 1, naknadi trošak postupka u iznosu od 7.500,00 kn, u roku od 8 dana.

4. Zahtjev osporavateljice G. V. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 268.531,25 kn se odbija.

5. Zahtjev tužitelja M. - M. d.o.o. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 537.359,37 kn se odbija.

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog tuženika Z. A. d.o.o. S., Z. B. 130 K, B., za odbacivanjem tužbe zbog nepostojanja pravnog interesa tužitelja za vođenje ove parnice.

Obrazloženje

Tužitelj M. - M. d.o.o. zastupan po G. V. je protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđivanja neosnovanosti osporene tražbine u kojoj u bitnome navodi, kako se pred ovim sudom pod poslovnim brojem St-1031/2016. vodi predstečajni postupak nad dužnikom M.-M. d.o.o. iz T., a u kojem postupku G. V. ima položaj vjerovnika čija je tražbina utvrđena. 15. studenoga 2017. doneseno rješenje ovoga suda poslovni broj St-1031/2016 kojim su utvrđene osporenima tražbine određenih vjerovnika, te kojim je G. V. upućena da u roku od 8 dana od pravomoćnosti predmetnog rješenja, odnosno, od primitka drugostupanjske odluke, pokrene parnicu protiv vjerovnika čije je tražbine osporila, između ostalih i protiv ovdje tuženika, radi utvrđivanja osporenih tražbina, a sve pozivom na odredbu čl. 48. st. 3. Stečajnog zakona. Dana 4. siječnja 2018. doneseno je rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7706/17. kojim je potvrđeno rješenje ovoga suda poslovni broj St-1031/2016. od 15. studenoga 2017. Navedeno drugostupanjsko rješenje G. V. zaprimila je 17. siječnja 2018., te u roku određenom rješenjem, a u skladu s odredbom čl. 48. st. 3. Stečajnog zakona, podnosi ovu tužbu s obzirom da je stajališta da je tražbina tuženika prijavljena u predmetnom predstečajnom postupku, neosnovana i nepostojeća, a što je tužiteljica istaknula i na ročištu radi ispitivanja tražbina održanom 18. svibnja 2017. Isto tako, tužiteljica je istaknula da je na predmetnom ročištu navela da je tuženik, kao navodni vjerovnik trgovačkog društva M.-M. d.o.o., društvo povezano s tim društvom i to osobom direktora B. S., da je riječ o društvu na koje je dužnik ranije „prebacivao“ nekretnine u svom vlasništvu radi izbjegavanja podmirenja dospjelih obveza vjerovnicima, da je indikativno da tuženik, ukoliko sporna tražbina zaista postoji, protiv dužnika nikada nije pokrenuo nikakav postupak radi naplate te tražbine, a osobito imajući u vidu da ista navodno iznosi čak 6.789.586,60 kuna, te da se slijedom svega navedenoga nameće zaključak da je predmetna tražbina fiktivna i očigledno „kreirana“ za potrebe predstečajnog postupka, odnosno, stvaranja dovoljne većina vjerovnika radi prihvaćanja plana restrukturiranja i potvrde predstečajne nagodbe.

Smatra kako tuženik u predstečajnom postupku nije dostavio adekvatne isprave iz
kojih bi proizlazilo da isti ima tražbinu prema predstečajnom dužniku u iznosu od

6.789.586,60 kn.

Tuženik u odgovor na tužbu osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, te
ističe kako nije dao povod za tužbu. Smatra kako tužba nije uredna, te ispravno sastavljena, a
zbog čega ne može koristiti svoje pravo iz čl. 157. ZPP-a. Osim toga ističe prigovor
promašene aktivne legitimacije, odnosno, nedostatak iste, obzirom da u skladu s odredbom čl.

48. st. 3. Stečajnog zakona vjerovnik nastupa kao tužitelj u ime i za račun dužnika, a da u ovoj
pravnoj stvari vjerovnik nije nastupio kao tužitelj, već je navedeno da sam dužnik podnosi
tužbu kao tužitelj. Smatra da je tako podnesena tužba, osim što je protivna navedenoj
zakonskoj odredbi protivna i rješenju ovoga suda poslovni broj St-1031/2016. od 15. studenoga 2017. u kojem je navedeno da osporavatelj G. V. u postupcima nastupa u ime i za račun dužnika. Predlože da sud prvenstveno odluči o iznesenim prigovorima te da predmetnu tužbu odbaci, a podredno, ukoliko tužbu ne odbaci da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je rješenjem P-14/2018-28 od 23. rujna 2019. odbacio podnesenu tužbu smatrajući
da je u ovom postupku kao tužitelj trebala biti naznačena G. V. koja je osporila prijavljenu tražbinu.

Rješenjem Visokog trgovačkog suda Pž-1363/2020-2 od 29. svibnja 2020. ukinuto je
rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu P-14/2018-28 od 23. rujna 2019. te je predmet vraćen
na ponovni postupak uz obrazloženje da su tužitelj kao dužnik i osporavatelj G. V. kao dužnikov zastupnik označeni onako kako je to određeno pravomoćnim rješenjem, time da aktivnu procesnu legitimaciju ima stečajni dužnik, a osporavatelj G. V. nastupa u njegovo ime i za njegov račun, odnosno kao zastupnik po zakonu. Zbog navedenog pogrešno je zaključio prvostupanjski sud da je kao osporavatelj trebala biti naznačena G. V..

Na pripremnom ročištu održanom 3. rujna 2020. tuženik je u cijelosti ostao kod
odgovora na tužbu kao i kod svih navoda iznesenih tijekom postupka. Istaknuo je kako je
tražbina tuženika koja se u ovom postupku raspravlja prijavljena u predstečajnom postupku
od strane ovdje tužitelja društva M. M. d.o.o., tražbina tuženika, kao niti sam tuženik nisu sudjelovali u predstečajnom postupku M. M. d.o.o. niti su sudjelovali u sklapanju nagodbe, niti su sudjelovali u postupku glasanja za predstečajnu nagodbu. U predstečajnom postupku nad tužiteljem predstečajni postupak je pravomoćno okončan te je sklopljen predstečajni sporazum, te je slijedom navedenog otpao u cijelosti pravni interes
tužitelja za vođenjem ovog postupka te predlaže donošenje rješenja kojim se tužba odbacuje,
a podredno u cilju ekonomičnosti ovog parničnog postupka tuženik izjavljuje da priznaje
tužbeni zahtjev te predlaže sudu da u odnosu na odluke o troškovima vodi računa o tome da
tuženik nije dao nikakav povod za vođenje predmetne parnice osim što je iz formalnih razloga
za vrijeme trajanja predstečajnog postupka bio po zakonu prisiljen dati odgovor na tužbu u
okviru kojeg je, u konačnici, istaknuo samo procesne prigovore te je pristupio na današnje
ročište na kojem jasno iskazuje da nije dao povod ovom postupku.

Čl. 187. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19
dalje u tekstu: ZPP) propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje
odnosno ne postojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve
isprave. Takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj
ima pravni interes da utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa
ili istinitost ili neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa
ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje tužbe.

Imajući u vidu odredbu citiranog članka sud zaključuje kako tuženik neosnovano ističe
postojanje, odnosno, nepostojanje pravnog interesa tužitelja za vođenje ove parnice obzirom
je osporavatelj tražbine na parnicu upućen temeljem posebnog propisa – Stečajnog zakona i to
odredbe čl. 48. st. 3. Stečajnog zakona (Narodne novine broj 71/15 i 104/17, dalje u tekstu:
SZ) u kojem je propisano da ako je vjerovnik osporio tražbinu koju su priznali dužnik i
povjerenik ako je imenovan, sud će osporavatelja uputiti na parnicu radi utvrđivanja osporene
tražbine, a osporavatelj u takvom postupku nastupa u ime i za račun dužnika.

Uvidom u rješenje ovoga suda poslovni broj St-1031/16-57 od 15. studenoga 2017. sud je utvrdio da je tražbina tuženika u iznosu od 6.789.586,60 kn utvrđena osporenom, te da je vjerovnik dužnika M. - M. d.o.o. G. V., kao osporavatelj, upućena da u roku od 8 dana od pravomoćnosti tog rješenja, odnosno, od primitka drugostupanjske odluke pokrene parnicu protiv vjerovnika navedenog dužnika, između ostalog, protiv ovdje tuženika. Ujedno je tim rješenjem naznačeno da će osporavatelj G. V. iz Z. u navedenim postupcima nastupati u ime i za račun dužnika. Uvidom u rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7706/2017-2 od 4. siječnja 2018. sud je utvrdio da su žalbe protiv navedenoga rješenja ovoga suda poslovni broj St-1031/16-57 od 15. studenoga 2017. odbijene kao neosnovane, te da je navedeno rješenje potvrđeno.

Kako je čl. 288. st. 2. ZPP propisano da je sud ovlašten na pripremnom ročištu donijeti
rješenje o odbacivanju tužbe ako ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe, dok je
u st. 3. određeno da ako sud ne prihvati prigovor da postoji koja od smetnji za vođenje
postupka iz st. 2., nastavit će se s raspravljanjem, a odluku o prigovoru donijeti će posebno ili
zajedno s odlukom o glavnoj stvari, valjalo je u ovoj odluci u kojoj sud odlučuje o glavnoj
stvari donijeti i odluku o istaknutom prigovoru tuženika.

Slijedom iznijetog sud je rješenjem odbio kao neosnovan prigovor tuženika za odbacivanjem tužbe zbog nepostojanja pravnog interesa tužitelja za vođenje ove parnice.

Nadalje, budući da je tuženik na pripremnom ročištu održanom 3. rujna 2020. priznao
postavljeni tužbeni zahtjev, sud je u skladu sa čl. 331. st. 1. ZPP donio presudu na temelju
priznanja kojom u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja M. - M. d.o.o.

O trošku parničnog postupka.

Čl. 154. st. 1. ZPP propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna
protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

Čl. 157. ZPP propisano je da ako tuženik nije dao povoda za tužbu i ako je, prije nego
što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će tuženiku
nadoknaditi parnične troškove.

Čl. 48. st. 4. SZ propisano je da ako je vjerovnik iz stavka 3. ovog članka uspio u
parnici ima pravo na dosuđene troškove postupka od protivne strane i dužnika.

Ističe se kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 157. ZPP.
Naime, iako je moguće da tuženik nije dao povod za tužbu obzirom nije prijavio tražbinu u
predstečajnom postupku koji se vodi nad dužnikom M. - M. d.o.o., već je tražbinu prijavljena u smislu odredbe čl. 39. SZ, tuženik kao vjerovnik u predstečajnom postupku koji se vodio nad tužiteljem M. - M. d.o.o. naknadno nije povukao tražbinu nakon što je ona bila osporena, te je u odgovoru na tužbu izričito osporio osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, a na pripremnom ročištu održanom 3. rujna 2020. prvotno u cijelosti ostao kod danog odgovora na tužbe, dakle, i kod osporavanja tužbe i tužbenog zahtjeva te je tek naknadno, podredno priznao tužbeni zahtjev. Iz ovakvog ponašanja tuženika ne proizlazi da je isti, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev.

Nadalje, prema citiranoj odredbi čl. 48. st. 4. Stečajnog zakona pravo na naknadu
troškova postupka u situaciji kada uspije u parnici ima vjerovnik koji je osporio tražbinu
predstečajnog dužnika. U konkretnom slučaju osporavateljica G. V. ima pravo na naknadu troškova postupka i to od predstečajnog dužnika M. - M. d.o.o. i odtuženika, time da člankom 48. st. 4. SZ nije propisana solidarnost dužnika i protivne strane (tuženika) tako da sud dužniku i suprotnoj strani nije mogao naložiti plaćanje troškova ovogpostupka kao solidarnu obavezu, a kako je to zahtijevala osporavateljica.

Zbog navedenog sud je u smislu citiranih članaka, a u vezi s odredbom čl. 155. ZPP obvezao tužitelja i tuženika da osporavateljici G. V. naknade troškove potrebne za vođenje ove parnice u iznosu od 276.328,12 kn, a koji trošak se odnosi na zastupanje osporavateljice G. V. po punomoćniku – odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 58.950,00 kn, sastav podneska od 27. studenog 2018. u iznosu od 58.950,00 kn, sastav žalbe u iznosu od 73.687,50 kn, te zastupanje na ročištu 3. rujna 2020. u iznosu od 29.475,00 kn (Tbr. 9.2.), sve uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 55.265,62 kn, a koji trošak je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Sud osporavateljici G. V. nije priznao zatraženi trošak za:

-sastav podneska od 30. siječnja 2019. u iznosu od 58.950,00 kn jer se nije radilo o trošku
potrebnom za vođenje parnice obzirom navedeni podnesak predstavlja dodatno očitovanje na
odgovora na tužbu, a nakon što je sudu već dostavljeno očitovanje na navode odgovora na
tužbu podneskom od 27. studenog 2018. (koji trošak je u cijelosti sud priznao);

- sastav podneska od 11. veljače 2020. (14. veljače 2020.) u iznosu od 58.950,00 kn jer se nije
radilo o trošku potrebnom za vođenje parnice obzirom navedeni podnesak predstavlja dopunu
žalbe koju je drugostupanjski sud odbacio kao nepravovremenu;

- sastav podneska od 16. srpnja 2020. u iznosu od 58.950,00 kn jer se nije radilo o trošku
potrebnom za vođenje parnice obzirom u navedenom podnesku nije navedeno ništa što nije
bilo izneseno u ranijem tijeku postupka, odnosno nije izneseno ništa što nije moglo biti
izneseno na pripremnom ročištu održanom 3. rujna 2020.;

- zastupanje na ročištu 3. rujna 2020. s razlikom između zatraženog troška od 58.950,00 i
dosuđenog troška od 29.475,00 kn, a obzirom se radilo o ročištu iz Tbr. 9.2. na kojem se prije
raspravljanja o glavnoj stvari postupak završio presudom na osnovi priznanja;

- zastupanje na ročištu objave presude u iznosu od 500,00 kn jer se u konkretnom slučaju nije
održalo ročište za objavu presude obzirom je postupak završio presudom na osnovi priznanja
- pripadajući PDV na odbijene iznose u ukupnom iznosu od 51.706,25 kn

- zatraženi trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 5.000,00 kn i presudu u iznosu od

5.000,00 kn, jer osporavateljica nije obveznik plaćanja navedenih pristojbi.

Zbog navedenog valjalo je zahtjev osporavateljice G. V. za naknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 268.531,25 kn odbiti.

U smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelju M. - M. d.o.o. priznat je trošak na ime sudskih pristojbi koje je u obvezi platiti tužitelj i to iznos od 5.000,00 kn za pristojbu za tužbu i iznos od 2.500,00 kn za pristojbu za presudu na temelju priznanja, odnosno tužitelju M. -M. d.o.o. ukupno je priznat trošak od 7.500,00 kn, dok je s razlikom zatraženog troška prema troškovniku s list 159 u iznosu od 534.859,37 kn zahtjev tužitelja valjalo odbiti jer u smislu odredbe čl. 48. st. 4. SZ tužitelj nema pravo na taj trošak obzirom je isti nastao osporavateljici, a ne tužitelju, te ga je valjalo odbiti i za iznos od 2.500,00 kn koji predstavlja razliku između zatraženog troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 5.000,00 kn i odmjerenog troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 2.500,00 kn.

Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Varaždinu 2. listopada 2020.

Sudac

Iris Hatvalić-Nemec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u
Zagrebu, a podnosi se putem ovog suda u roku od osam (8) dana po primitku otpravka
rješenja, pisano, u tri primjerka.

DNA:

- tužitelj M.-M. d.o.o. zastupan po G. V., a ona po punomoćniku
M. S., K. 48, Z.

- tuženik po punomoćniku L. R., odvjetniku u O. društvu J.
L. M. j.t.d. iz Z., S. cesta 20/XXII