73 P-1972/15

 

 

 

                               

REPUBLIKA HRVATSKA                                                            

OPĆINSKI SUD U ZADRU

   Zadar, Ulica Borelli 9

 

P. broj: 73 P-1972/15

 

 

U. I. M. E. R. E. P. U. B. L. I. K. E. H. R. V. A. T. S. K. E.

 

P. R. E. S. U. D. A.

 

 

              O. sud u Z., po sutkinji toga suda M. D., u pravnoj stvari tužitelja ad/1 I. U. iz B., L. J. 10, O.:62746705191 i ad/2 M. U. iz B., L. J. 10, O.:36933879094, oboje zastupani po punomoćnici V. V. Ž., odvjetnici iz B., protiv tuženika R. A. d.d., Z., P. 59, O.:53056966535, zastupan po punomoćnicima-odvjetnicima iz O. društva G. i G. d.o.o. sa sjedištem u Z., , radi nedopuštenosti ovrhe, nakon glavne i javne rasprave održane 11. rujna 2020. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te objave presude 2. listopada 2020.,

p r e s u d i o    j e

 

I. O. se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi :

"Nalaže se tuženiku d.d., 59, OIB:, kao ovrhovoditelju iz ovršnog predmeta broj: Ovr-, OS u Zadru, da tužiteljima ovršenicima u ovršnom predmetu Ovr- OS Zadar, isplati iznos od 770.000,00 kn. (sedamsto sedamdeset tisuća kuna), sa zateznom kamatom primjenom čl. 29. st. 2., ZOO-a, u visini eskontne stope HNB-a, koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za 5 % poena, počev od unovčenja po rješenju Ovr- 18. 11. 2013. godine pa do 31. srpnja 2015. godine a od 01. kolovoza 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope, za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, pa sve do isplate, jer je tražbina po kreditu broj:, namirena, a sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Tuženik je dužan tužiteljima solidarno naknaditi troškove parničnog postupka u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja i to po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope, za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, pa do isplate."

 

I.. N. se tužiteljici naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 61.500,00 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog do zatraženog (62.287,50 kn), i to za iznos od 787,50 kn, zahtjev za naknadom troška postupka, odbija kao neosnovan.

 

O.

 

 

T. ad/1 I. U. i ad/2 M. U., oboje zastupani po uvodno označenoj punomoćnici podnijeli su ovom sudu 15. svibnja 2015. tužbu protiv tuženika R. A. d.d. Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U. tužbi u bitnome navode kako su rješenjem O. suda u Z. broj O.-966/10-70 od 18. studenog 2013. kao ovršenici upućeni na pokretanje predmetne parnice. U. ovršnom postupku ovrhovoditelju, ovdje tuženiku, da su osporili pravo na namirenje iz prodane nekretnine zk. ul. 6389 k.o. V., koja je bila predmetom založnog prava po sporazumu o osiguranju broj: O.-611/2005 za iznos tražbine od 400.000,00 eura, kreditnog dužnika E. d.o.o., a koja je prodana u ovršnom postupku 22. kolovoza 2012. za kupovinu u iznosu od 770.000,00 kn.  R. o ovrsi broj O.- 966/10 je na temelju ovršne isprave O.-611/2005 određena ovrha, radi namirenja založne tražbine po kreditu broj 05001020206 sa stanjem duga na dan 16. veljače 2010., i to glavnice u iznosu od 1.894.710,29 kn, redovne kamate od 17.313,13 kn, zatezne kamate u iznosu od  2.533,98 kn. O., a tuženik da je u ovršnom predmetu u vrijeme namirenja tražbine, nakon prodaje nekretnine 22. kolovoza 2012. kao dan dosude nekretnina za iznos od 770.000,00 kn, dostavio nekoliko različitih izvoda iz poslovnih knjiga  sa različitim stanjem dospjelog duga, kao i izvode iz poslovnih knjiga za kredite koji nisu bili obuhvaćeni založnim pravom na nekretnini zk. ul. 6389 k.o. V., jer da je na ovim nekretninama osnovano založno pravo samo po jednom kreditnom osnovu i to broj: 05001020206 za iznos od 400.000,00 eura. T. sud u B. je 24. rujna 2012. donio rješenje o namirenju iz iznosa utrška za prodaju tih nekretnina i pokretnina na kojima je tuženik imao založno pravo, te mu je namiren iznos od 2.131.823,75 kn, no rješenjem nije decidirano navedeno koja tražbina tuženika se zatvara, a prema odredba S. zakona, u vezi sa odredbom čl. 107. st. 3. O. zakona, Z. o obveznim odnosima i Z. o računovodstvu, trebala se zatvoriti vremenski najstarija obveza, a to da je upravo kredit broj 05001020206. N. podmirenja vremenski najstarije obveze u stečaju, da je ostalo sporno i potpuno nejasno da li i koliko je ostala nepodmirena kreditna obveza za koju je zasnovano založno pravo na nekretnini zk. ul. 6389 k.o. V., te da li ovrhovoditelj, ovdje tuženik  ostvaruje pravo na namirenje iz iznosa kupovine od 770.000,00 kn. T. da je pokretao više različitih postupaka protiv različitih založnih dužnika za podmirenje obveze ugovora po ugovoru i kreditu broj 05001020206, pa je tako pokrenuo postupak i protiv E.-a d.o.o. u predmetu O.-622/10 O. suda u B., te P. R. za prodaju nekretnina upisanih u zk. ul. 1363 k.o. G. S., koji je nastavljen nakon njegove smrti, protiv njegove nasljednice D. R. u predmetu O.- 80/15 O. suda u D., gdje je nekretnina i prodana za iznos od oko 40.000,00 kn, za koji iznos se također umanjuje tražbina ovrhovoditelja.  V. se i ovršni postupak boj: O.-2099/11 O. suda u B. protiv I. U., M. U. i P. R., a radi se i istom kreditnom osnovu, u kojem je prijedlog za ovrhu odbijen, a tuženik je bio dužan platiti troškove postupka u iznosu od 11.777,25 kn, svakom ovršeniku, a koji ukupan iznos od 35.331,75 kn  je prama izjavi o prijeboju od 30. travnja 2013. također zatvorio dio obveze po istom kreditnom osnovu.

S. iznesenog, predlaže donošenje presude kojom će se proglasiti nedopuštenom ovrha u ovršnom predmetu O.- 966/10.

 

T. R. A. d.d. Z., zastupan po uvodno označenim punomoćnicima, u odgovoru na tužbu predlaže prije svega podnesenu tužbu odbaciti budući pred istim sudom već teče parnica ( P- 1356/10) po istom tužbenom zahtjevu između istih stranaka. N., ističe kako su neistiniti tužbeni navodi jer njegova tražbina koje je predmet ovršnog postupka posl. br. O.- 966/10 do dana davanja odgovora na tužbu nije namirena i 30. listopada 2015. ona iznosi ukupno 3.015,491,61 kn bez uračunatih troškova predmetnog ovršnog postupka, dok je na dan donošenja rješenja o dosudi 22. svibnja 2012., iznosila 2.805.975,11 kn. T. tuženika koja je predmet ovršnog postupka O.-966/10 niti djelomično nije namirena u citiranom ovršnom postupku koji se vodio pred O. sudom u B., S. službom u D. pod posl. br. O.- 1266/15 ( ranije O.- 80/15) proizlazi iz rješenja o namirenju od 10. kolovoza 2015. U. točki I.. izreke predmetnog rješenja izrijekom je naveden iznos tražbine tuženika koji je ostao nenamiren. T. tražbina tuženika koja je predmetom postupka O.-966/10 niti djelomično nije namirena temeljem izjave o prijeboju od 30. travnja 2013., što jasno proizlazi iz same izjave.

 

U. odnosu na navode tuženika, tužitelji su istaknuli kako su tužbu u predmetu P- 1356/10 pokrenuli po rješenju ovršnog suda od 16. travnja 2010., a tužbu u ovom predmetu po rješenju ovršnog suda od 18. studenog 2013. K. je ovaj parnični postupak po rješenju O.-966/10-70 pokrenut radi osporavanja ovrhovoditeljici prava na namirenje iz prodane nekretnine jer da su se namirili u drugim postupcima, a sve za podmirenje obveze samo po kreditu broj 05001020206, a nekretnina je prodana, te je kupovnina u iznosu od 770.000,00 kn, doznačena ovrhovoditelju, te je stoga utvrđeno da je ovrha dovršena, pa su isti postavili kondemnatorni tužbeni zahtjev primjenom čl. 56. O. zakona (N. novine 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, u nastavku teksta O.), odnosno preinačili tužbu tako da zahtijevaju od ovrhovoditelja, a tuženika, da im vrati iznos od 770.000,00 kn, a što je neosnovano stekao ovrhom.

 

T. su se protivili preinaci, te istaknuli prigovor zastare potraživanja, međutim rješenjem od 13. ožujka 2018. preinaka tužbe je dopuštena. U. situaciji provedene ovrhe koja se vodila u predmetu O.-966/70 postalo je bespredmetno proglasiti njezinu nedopuštenost,   međutim tužitelj je u skladu sa odredbom čl. 56. O., iskoristio zakonsko ovlaštenje potraživati iznos koji je po njemu tuženik (ovrhovoditelj) neosnovano stekao ovrhom.

 

U. dokaznom postupku sud je izveo dokaz čitanjem: sporazuma o osiguranju stjecanjem založnog prava na nekretninama i pokretninama ( l.s. 16-21), ugovora o kreditu (l.s. 22-33), izvatka iz sudskog registra za tvrtku E. d.o.o sa uvjerenjima i knjižicama vozila ( l.s. 34-51), izvatka iz zemljišnih knjiga ( l.s. 52-55), zahtjeva za izdavanje potvrde o ovršnosti ( l.s. 58), izvatka tuženika o stanju dospjelog duga ( l.s. 60), potvrde o ovršnosti (l.s. 65), rješenja O. suda u B. Z.-1179/2015 (l.s. 69), rješenja Ž. suda u B. G.-2566/2012 ( l.s. 70-72), podneska pun. tužitelja upućen pun. tuženika vezano za izjavu o prijeboju od 30. travnja 2013. ( l.s. 73), izvatka sa stanjem dospjelog duga ( l.s. 80), zapisnika O.- 1249/2009 ( l.s. 86-87), izjave o prijeboju tražbina ( l.s.91-92), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo P. B. , mag. eoc. i dopuna istog ( l.s. 158-221, 245-248, 263), te je izvršen uvid u predmeta pod poslovnim brojem P-1356/10 koji se vodio pred O. sudom u Z., S. služba u P., poslovni broj O.-1266/15m koji se vodio  pred O. sudom u B., S. službe u D., poslovni broj O.- 966/10 koji se ovido pred O. sudom u Z., te poslovni broj S.-37/10 koji se vodio pred T. sudom u B..

 

K. se tuženik pozivao na prigovor dvostruke litispendencije prvo je potrebno navesti kako je u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem P-1356/10, a na koji su također  tužitelji ad/1 i ad/2, kao ovršenici, upućeni na pokretanje nedopuštenom ovrhe koja se vodila u predmetu O.-966/10 po prijedlogu ovrhovoditelja, ovdje tuženika, okončan rješenjem o odbačaju tužbe od 21. lipnja 2017.

 

P. ovog postupka je zahtjev tužitelja ad/1 i ad/2 za povratom neosnovano stečenog iznosa od  770.000,00 kn, temeljem odredbe čl. 56. O. zakona ( N. novine 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, u nastavku teksta O.)

 

M. strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

 

-E. d.o.o. je kod tuženika podigao četiri kredita; broj 05001020206, broj 08718020072, broj 09718020029, broj 09718500017,

 

- tužitelji ad/1 i ad/2 su sa tuženikom 10. listopada 2005. kao založni dužnici, zajedno sa P. R. ( založnim dužnikom), sklopili ugovor o  kreditu i sporazum o osiguranju stjecanjem založnog prava na nekretninama i pokretninama solemniziran 11. listopada 2005., radi osiguranja tuženikove tražbine prema ugovoru o kreditu broj 05001020206 prema dužniku E. d.o.o., na ime glavnice kredita u iznosu od 400.000,00 eura,  a kako to i proizlazi iz sporazuma o osiguranju stjecanjem založnog prava na nekretninama i pokretninama i ugovora o kreditu, s tim da je predmetnim ugovorom o kreditu čl. 11. naznačeno da kreditor, ovdje tuženik, trenutkom otkaza kredita dospijevaju i odmah postaju plativi svi iznosi koje korisnik kredita duguje, a kreditor ima pravo pokrenuti bilo koje sredstvo osiguranja,

- između ostalog, predmet osiguranja naznačenog kredita dužnika E. d.o.o. su i nekretnine u suvlasništvu tužitelja ad/1 i ad/2, a u odnosu na koje je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, pokrenuo prijedlog za ovrhu ( O.- 966/10), te su iste prodane u ovršnom postupku 22. kolovoza 2012. za iznos od 770.000,00 kn.

 

M. strankama je sporna činjenice visine duga po kreditu broj 05001020206, budući tužitelj ističe da je predmetni dug namiren u drugim postupcima, i osnovanost stečenog iznosa od  770.000,00 kn.

 

P. priloženim ispravama u spisu proizlaze sljedeće utvrđenja:

-          stanje dospjelog duga 16. veljače 2010, po kreditu broj 05001020206 iznosi 1.914.557,40 kn, i to glavnica 1.894.710,29 kn, redovne kamate 17.313,13 kn,  zatezne kamate 2.533,98 kn (izvadak tuženika od 16. veljače 2010., te zahtjev za izdavanje potvrde o ovršnosti),

-          kredit je otkazan i u cijelosti dospio dana 16. veljače 2010., te je podnesen zahtjev za izdavanjem potvrde o ovršnosti na sporazum o osiguranju založnog prava na nekretnini ( zahtjev za izdavanje potvrde o ovršnosti, i izdana potvrda javnog bilježnika od 2. ožujka 2010.),

-          razlučeni vjerovnik, ovdje tuženik R. A. d.d. u stečajnom postupku koji se vodio pred T. sudom u B. pod poslovnim brojem S.-37/10 od 24. rujna 2012. namiren je iznosom od 2.131.823,75 kn (predmet T. suda B. poslovni broj S.- 37/10),

-          u postupku koji se vodio pred O. sudom u B. pod poslovnim brojem O.-1266/120 ovrhovoditelja R. A. d.d. protiv ovršenika D. R., nasljednice pok. P. R., iz iznosa kupovne cijene od 42.041,00 kn prodajom nekretnine u vlasništvu ovršenika D. R. namiren je trošak pristojbe prijedloga za ovrhu i dio glavnice prema ugovoru o kreditu broj 718-50-1999311 zaključen 3. rujna 2003.   ( predmet O. suda u B. stalne službe u D.), odnosno nije namireno potraživanje po kreditu broj 05001020206,

-          izjava o prijeboju tražbina od 30. travnja 2013. poziva se na postojanje tražbine koju R. A. d.d. ima prema I. U., M. U., D. R. temeljem ugovora broj 718-50-1999311, a ne u odnosu na kredit broj 05001020206 ( izjava o prijeboju tražbina).

 

N. okolnost utvrđenja visine nepodmirene obveze dužnika E. d.o.o. prema vjerovniku R. A. d.d., (visina duga po kreditu broj 05001020206, zatvaranje predmetne obveze iz prodane imovine u stečajnom postupku, kao  i visinu duga koja se trebala namiriti u predmetu O.- 662/10, s posebnim osvrtom na vrijeme dospijeća svakog pojedinog kredita) po prijedlogu tužitelja, provedeno je financijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku P. B.. P. dostavljenom nalazu i mišljenju od 17. rujna 2018., utemeljenom na svoj dokumentaciji priloženom spisu, i uz ostavljenu mogućnost samom vještaku da se izravno obrati tuženiku radi dostave, eventualno dodatno potrebne dokumentacije, proizlaze sljedeća utvrđenja:

 

-          tuženica je 16. veljače 2010. sukladno čl. 11. ugovora o kreditu broj 05001020206, zbog neplaćanja dospjelih obveza otkazala predmetni ugovor i o tome pisanim putem obavijestila dužnika E. d.o.o. i tužitelje ad/1 i ad/2; založne dužnike, 

-          obveze glavnog dužnika E. d.o.o. na dan otkaza kredita; 16. veljače 2010. za predmetni kredit iznosile su glavnice 1.894.710,29 kn, redovna kamata od 17.313,13 kn,  zatezna kamate u iznosu od  2.533,98 kn, tj. ukupno 1.914.557,40 kn,

-          na T. sudu u B. 14. svibnja 2010. podnesen je prijedlog radi pokretanja stečajnog postupka nad tvrtkom E. d.o.o.  pod poslovnim brojem S.- 37/10, pa je temeljem rješenja o namirenju od 18. listopada 2012. tuženica iznos od 443.198,42 kn iskoristila za zatvaranje obveze na ime glavnice po kreditu broj 05001020206,

-          nakon izvršenja djelomičnog namirenja iz prodane imovine u stečajnom postupku T. suda u B. u predmetu poslovni broj S.- 37/10 od 19. listopada 2012. visina duga po kreditu broj 05001020206, iznosila je 1.450.268,48 kn (glavnica), 15.003,02 kn ( redovna kamata), 838.408,75 kn ( zatezna kamata), 79.888,80 kn ( ostale troškove),

-          nakon pokretanja ovrhe pred O. sudom u Z. poslovni broj O.- 966/10, radi nastavka namirenja obveze po kreditu broj 05001020206, i to temeljem nekretnine na kojoj je zasnovano založno pravo, nekretnina se prodala za iznos od 770.000,00 kn, te je predmetni iznos 15. ožujka 2016. iskorišten za zatvaranje glavnice kredita broj 05001020206,

-          dakle za kredit br.1- 05001020206, nakon otkaza 16. veljače 2010. naplaćeno je 13. siječnja 2012.; 205,76 kn, 15. veljače 2012.; 205,76 kn, 15. ožujka 2012.; 205,76 kn, 13. travnja 2012.; 211,05, 15. svibnja 2012.; 207,53, 18. listopada 2012.; 443.198,42 ( S.-37/10), 27. prosinca 2012.; 22.897,19 kn, 27. prosinca 2012.;17.102,81 kn, te 15. ožujka 2016.; 770.000,00 kn ( O.. 966/10), ukupno 1.254.441,81 kn, a kojim iznosom je umanjeno potraživanje tužene, te dug na ime glavnice istog duga, na 3. kolovoza 2018. iznosi 640.268,48 kn ( 1.894.710,29 kn – 1.254.441,81 kn)

-          za kredit br. 2- 08718020072 ( dug za glavnicu 1.613.981,36 kn, dug za redovnu kamatu 17. 127,66 kn, dug za zateznu kamatu 2.800,75 kn), nakon 16. veljače 2010. namiren je ukupan iznos od 161.349,77 kn u stečajnom postupku S.- 37/10, te je umanjeno potraživanje na ime glavnice, pa tako isti na dan 3. kolovoza 2018. iznosi 1.452.631,59 kn i potraživanja po preostala dva kredita, broj 3- 09718020029 i broj 4-09718500017 su također umanjena na ime glavnice iznosom iz stečajnog postupka ( broj 05001020206: 6.212.021,76 kn ( glavnica ) -1.454.030,31 kn ( iznos iz S.)=4.757.991,45 preostali dug na 3. kolovoza 2018. , broj 09718500017 ( 312.924,09 kn ( glavnica) - 73.245,25 kn ( iznos iz S.)=239.678,84 kn dug na 3. kolovoza 2018.,

-          sva četiri kredita dospjela su na naplatu isti dan; 16. veljače 2010., i u tom slučaju nema veza koji kredit je stariji, obzirom da je ugovor po sva četiri kredita otkazan istog dana i kompletna nedospjela glavnica je svim kreditima isti dan prijevremeno dospjela na naplatu, tako da je datum 16. veljače 2010. jedini bitan za redoslijed naplate.

 

T. su podneskom od 4. listopada 2018. prigovarali nalazu i mišljenju vještaka u dijelu kriterija dosjelosti koji je vještak smatrao mjerodavnim za podmirenje pojedinih kredita iznosom od 2.131.823,75 kn ostvarenog u stečajnom postupku E. d.o.o.  jer da je E. d.o.o. imao hipotekarne kredite. N. nekretninama u vlasništvu tužitelja da je bila upisana samo hipoteka na nekretninama koje su bile predmetom ovršnog postupka i to  za kredit broj 05001020206, a što je uknjiženo pod brojem Z- 9700/2005 od 12. listopada 2005., pozivajući se na odredbe čl. 302. st. 2. i 3. Z. o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. T. ističući ako je više obveza istodobno dospjelo da se prvo namiruju one najmanje osigurane, a kadu su sve podjednako osigurane, da se prvo namiruju one koje su dužniku najotegotnije. P. su da se vještak dopunski očituje da li iznos namirenja iz stečajnog postupka S.- 37/10 T. suda u B. u iznosu od 2.131.823,75 kn dostatan za namirenje hipotekarnog kredita broj 05001020206, a ukoliko ovaj iznos nije dostatan koji je iznos preostalog duga samo po kreditu broj 05001020206, trebao biti namirene u ovršnom postupku O.- 966/10 iz iznosa kupovine 770.000,00 kn.

 

U. dopuni nalaza i mišljenja vještaka od 9. ožujka 2020. vještak je ponovno istaknuo da su sva četiri kredita dospjela na naplatu 16. veljače 2010., te u tom slučaju nije relevantna činjenica koji je kredit stariji, jer je 16. veljače 2010. prema pravilima struke o dospijeću duga jedini bitan za redoslijed naplate. U. rješenju T. suda u B. S.- 37/10 naloženo je da se razlučni vjerovnik R. A. d.d. namiruje u iznosu od 2.131.823,75 za dio glavnice njegove tražbine osigurane razlučnim pravom na nekretnini i pokretninama i iz tog je razloga kompletan iznos i iskorišten za zatvaranje glavnice po 4 dospjela kredita. U. slučaju odluke suda da bi se iznosom od 2.131.823,75 kn trebao prvo podmiriti kredit broj 05001020206, ali da se treba primijeniti Z. o obveznim odnosima prvo bi se trebali podmiriti troškovi, zatezne kamate, redovne kamate, pa tek glavnica, odnosno naplatio bi se ukupan iznos od 2.131.823,75 kn, te bi 19. listopada 2012. preostao na naplatu iznos duga od 694.943,72 kn, pa bi iznos od 770.000,00 kn bio dostatan za podmirenje preostalog suda.

P. iznosa od 2.131.823,75 kn glavnice kredita broj 1. 3. i 4. smanjene su za iznos od 23,41%, a  glavnica kredita br. 2. za 10%.

 

T. nije imao prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, budući je vještak naveo da su sva četiri kredita dospjela u isto vrijeme, a sve i da je tuženik iznos od 2.131.823,75 kn iz stečajnog postupka nad društvom E. d.o.o. koristio za namirenje tražbine po ugovoru o kreditu broj 05001020206, sukladno odredbama Z. o obveznim odnosima, svejedno bi preostao dug od 694.743,72 kn. T. da je postupao najmanje otegotno za dužnika budući je prvo zatvarao glavnicu koja generira i najveću zateznu kamatu.

 

P. svega potrebno je istaknuti da je namirenje razlučnog vjerovnika iz iznosa utrška 2.273.425,00 kn provedeno u stečajnom postupku, a da se u ovom postupku tek razjašnjavala činjenica točnog iznosa od ostvarenog utrška koji je išao na namirenje duga koji je predmet ovog postupka. N. koncu tužitelj je podneskom od 27. kolovoza 2020., osporio utvrđenu visinu duga po kreditu broj 05001020206 jer da je vještak svoje mišljenje temeljio isključivo prema izvodima iz poslovnih knjiga tuženika.  M., za navesti je da tužitelj ovakve prigovore na nalaz i mišljenje vještaka nije iznosio prilikom prve dostave izrađenog nalaza i mišljenja, odnosno iskazani prigovori nisu bili usmjereni na iznos utvrđenog  dugovanja po kreditu broj 05001020206, već na način namirenja predmetnog kredita nakon ostvarenog utrška u stečajnom postupku, a osim toga vještak je za utvrđivanja visine duga po predmetnom kreditu na raspolaganju imao cjelokupnu dokumentaciju spisa, uz ovlasti pribave i ostale relevantne dokumentacije kako bi utvrdio iznos duga. I. je tužitelj u tužbi isticao da je tuženik dostavljao različite izvode iz poslovnih knjiga sa različitim stanjem dospjelog duga, prema stanju spisa i utvrđenju stalnog sudskog vještaka stanje duga po predmetnom kreditu na dan 16. veljače 2010. iznosi 1.914.557,40 kn.  N. temelju, mišljenja i zaključka stalnog sudskog vještaka, a koji ovaj sud cijeni objektivnim, stručnim i sačinjenim u skladu sa pravilima struke, budući je vještak u svojim dopunama otklonio sve iznesene prigovore tužitelja, utvrđeno je da je nakon izvršenog djelomičnog namirenja iz prodane imovine u stečajnom postupku visina duga po predmetnom kreditu iznosila 1.450,268,48 kn.

 

U. konkretnom slučaju pozivanje tužitelja na odredbu čl. 302. st. 2. i 3. Z. o vlasništvu i drugim stvarnim pravima  (N. novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014- u nastavku teksta Z.), nije relevantno za predmetni postupak, budući bi  primjena predmetne odredbe dolazila u obzir u slučaju da je nekretnina  u vlasništvu tužitelja bila opterećena s više založnih prava, pa bi u tom slučaju prednost pri namirenju iz vrijednosti zaloga imala ona tražbina koje je ispred ostalih u prvenstvenom redu. N. u vlasništvu tužitelja je predmet založnog prava,sredstvo osiguranja, ugovora o kreditu broj 05001020206, i nema drugih tražbina koje su osigurane upravo ovom nekretninom.

S. čl. 11. ugovora o kreditu ugovorne stranke; dakle i tužitelji kao založni dužnici, su pristali da kreditor, ovdje tuženik, otkazom kredita dužniku E. d.o.o. , pokrene bilo koje sredstvo osiguranja.

 

D., iz dostavljene materijalne dokumentacije, te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da su sva četiri otkazana kredita dospjela na naplatu istog dana, i nakon djelomičnog namirenja iz prodane imovine u stečajnom postupku ( S.- 37/10) visina duga po kreditu broj 05001020206 iznosila je 1.450.268,48 kn, na podmirenje duga po kreditu broj 05001020206 nije niti djelomično išao iznos ostvaren O.-1266/10, niti se izjava o prijeboju tražbina od 30. travnja 2013. odnosi na prijeporni kredit. I. koji je naplaćen u ovršnom postupku O.-966/10 15. ožujka 2016., predstavlja sredstvo osiguranja tražbine koje je dospjela na naplatu, a pritom je tuženik/kreditor imao ovlaštenje pokrenuti bilo koje sredstvo osiguranja predviđeno ugovorom o kreditu pa je stoga neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za povratom iznosa od 770.000,00 kn, ostvarenog kupovninom, koji je iskorišten za smanjenje duga dužnika temeljem kredita broj  05001020206.

 

B. su sve sporne činjenice utvrđene na temelju dostavljene materijalne dokumentacije i provedenog knjigovodstvenog vještačenja, to sud nije našao svrsishodnim provoditi dokaz stranačkim saslušanjem na okolnost poslovnog odnosa tužitelja ad/1 i ad/2 sa bankom i sklapanja kredita, slijedom čega je predmetni dokaz odbijen kao nepotreban.

 

K. je tužitelj prigovor djelomične ništetnosti ugovora broj 05001020206 i sporazuma  od 11. listopada 2005. istaknuo tek u podnesku od 27. kolovoza 2020., a prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari je bio zaključen 13. ožujka 2018., to sud novo iznesenu činjenicu nije uzimao u obzir, u skladu sa odredbom čl. 299. st. 3. Z.-a.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i odredbi čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, u nastavku teksta Tarife)), pa je tuženiku zastupanom po punomoćniku iz redova odvjetnika priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini 250 bodova (Tbr.8. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 3. studenog 2015.  50 bodova ( Tbr. 9. toč. 5. Tarife), na ročištu od 13. ožujka 2018. i 11. rujna 2020. od po 770 bodova ( Tbr. 9. toč. 1. Tarife), te za sastava podnesaka od 25. rujna 2018., 14. studenog 2018., 31. srpnja 2020 i 9. rujna 2020. od po 770 bodova ( Tbr. 8. toč. 1. Tarife), što uz vrijednost boda od 10,00 kn, te pripadajući PDV od 25 % ( 12.300,00 kn), iznosi 61.500,00, kn, a sve uzimajući u vidu vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja radnje za koju je priznat trošak.

 

Tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročištu za objavu, budući isti nije pristupio pa sud takav trošak, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, nije ocijenio potrebnim za vođenje parnice.

 

 

U Zadru, 2. listopada 2020.

 

 

                                                                                                                                         Sutkinja

 

                                                                                                                                           M. D.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U. O. P. L.:

P. ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koja se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke postupka putem ovog suda za županijski sud.

 

D.:

1) T. pod pun.,

2) T. po pun.